Tiha kampanja Ujedinjenog Kraljevstva da ojača položaj u regiji Zapadnog Balkana kulminirala je nedavnom posjetom šefice britanske diplomacije Liz Truss Sarajevu, koja je zacementirala veličinu promjene politike ove zemlje u BiH, navodi se u tekstu kojeg je objavio američki magazin Foreign Policy. Posebno se ističe značaj produbljivanja odbrambenih veza između Sarajeva i Londona, što bi, kako se navodi, ojačalo kredibilitet NATO-a u regiji ali i približilo Bosnu i Hercegovinu alijansi.
Tekst pod nazivom ‘Odvažna britanska politika prema BiH ruši separatiste koje podržava Rusija‘ na samom početku se osvrće na posjetu ministrice vanjskih poslova Truss kao vrhuncu u naporima Londona da ojača svoj položaj u regiji. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, naglašava se, Velika Britanija vjeruje da su suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine oslonac stabilnosti regije, što je u oštroj suprotnosti s dugoročnom politikom Washingtona i Brisela prilagođavanju režimu u Srbiji koji je usklađen s Moskvom.
Navodi se i to kako je britanska politika postavila sigurnost na Balkanu prioritetom na način na koji niti jedna druga zapadna sila to nije učinila, s Bosnom i Hercegovinom koja zauzima središnje mjesto u toj politici.
U prilog tome svjedoči “niz velikih diplomatskih i političkih inicijativa koje je Ujedinjeno Kraljevstvo uspostavilo kao vjerovatno najznačajniju veliku stranu silu u regiji” a cijeli taj angažman usmjeren je na jačanje političke stabilnosti i sigurnonih kapaciteta vlasti u Sarajevu protiv separatističkih težnji režima Milorada Dodika u entitetu Republika Srpska navodi se u tekstu.
Dodik je opisan kao “de facto moćnik u Republici Srpskoj, čiju secesionističku agendu podržavaju vlasti Rusije i Srbije.”
“Ujedinjeno Kraljevstvo je u Dodiku ispravno identificiralo jasnu prijetnju bosanskohercegovačkoj državi i, shodno tome, poduzelo niz politika koje imaju za cilj provjeriti njegove makinacije i (posredno) planove onih koji ga podupiru, od njegovih temeljnih dobrotvora u Moskvi i Beogradu, pa do novostečenih suradnika u Zagrebu i Budimpešti”, piše autor tekstsa, politički analitičar Jasmin Mujanović.
Tekst zatim podsjeća na decembarsku sjednicu Donjeg doma britanskog parlamenta o situaciji u BiH koju je sazvala zastupnica Alicia Kearns, koja je tom prilikom kazala: “Moglo bi se postaviti pitanje zašto se Dodik toliko ohrabruje da djeluje na ovakav način. Prijeteći odcjepljenjem Republike Srpske, Dodik je rekao: ‘Ako nas bilo ko pokuša zaustaviti, imamo prijatelje koji će nas braniti.’ Ti prijatelji… su Rusija, Srbija, Kina, pa čak i šačica članica EU”, ali ono što je Kearns kazala u nastavku je imalo poseban odjek:
“Dodik mora naučiti da i Bosna ima prijatelje, a da niko nije više posvećen stabilnosti Bosne od Ujedinjenog Kraljevstva”.
Uslijedilo je i imenovanje specijalnog izaslanika premijera Velike Britanije za Zapadni Balkan, funkciju koju je preuzeo bivši maršal britanskog zrakoplovstva Sir Stuart Peach, s jedinstvenim diplomatskim iskustvom, što je, smatra autor, trenutno dalo težinu Kearnsovom upozorenju Dodiku.
Nakon imenovanja specijalnog izaslanika niz visokih britanskih delegacija posjetilo je Sarajevo, a Velika Britanija je u aprilu postala druga zemlja koja je nakon Sjedinjenih Država uvela sankcije Dodiku. Vlada Borisa Johnsona otišla je korak dalje i sankcionirala i Predsjednicu Republike Srpske Željku Cvijanović, jednu od Dodikovih najbližih suradnica. Ipak, govor šefice britanske diplomacije Liz Truss u Sarajevu prošle sedmice zacementirao je veličinu promjene politike, ističe se u tekstu.
“Za početak, ministrica vanjskih poslova iznijela je svoje riječi u prijestolnici u Domu Armije iz 19. stoljeća publici bh. oružanih snaga, ministru obrane BiH i načelniku Zajedničkog štaba. Sam govor je, iz bosanskohercegovačke perspektive, nastajao desetljećima. Truss je započela s eksplicitnim priznanjem neuspjeha u odgovoru Zapada na agresiju na BiH: ‘Zapadu je trebalo predugo da djeluje u 1990-ima. Nismo bili dovoljno hrabri da spriječimo strašne događaje kao što je genocid u Srebrenici. Ovo oklijevanje samo je produžilo borbu. Sarajevo je patilo pod opsadom 1425 dana. Trebali smo djelovati prije’.”, kazala je ministrica u obraćanju tokom boravka u Sarajevu, istaknuvši kako bi pouke iz tog neuspjeha trebale poslužiti za kolektivni odgovor Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu. Zaključila je tako što se nedvosmisleno opredijelila za sigurnost BiH, pozivajući na produbljivanje veza između Ujedinjenog Kraljevstva i Bosne i Hercegovine.
Autor ističe kako se jednostavno ne može preuveličati značaj interesa Ujedinjenog Kraljevstva za BiH, te da nakon što se utihnule nade da će Bidenova administracija značajno pokrenuti politiku SAD-a prema BiH, BiH sada vidi moćnog partnera upravo u Velikoj Britaniji.
Sarajevo je spremno produbiti i odbrambene veze s Ujedinjenim Kraljevstvom, a britanska pomoć u modernizaciji bh. oružanih snaga i njihovih NATO kapaciteta interoperabilnosti imalo bi neposredan utjecaj.
“Ali za BiH nema egzistencijalnije vanjskopolitičke brige od sticanja članstva u NATO-u. Kearns je već eksplicitno pozvala svoju vladu da pojača svoje obaveze prema sjedištu NATO-a u Sarajevu. No, Ujedinjeno Kraljevstvo također bi moglo ponoviti sigurnosne paktove koje je nedavno sklopilo s Poljskom i Ukrajinom te sa Švedskom i Finskom. Kao što su Truss i premijer već primijetili, suverenitet i teritorijalni integritet BiH također su osporile Rusija i njeni regionalni zastupnici. Britansko-bosanski obrambeni sporazum imao bi ogroman zastrašujući učinak na takve planove i značajno bi ojačao ukupni kredibilitet NATO-a u regiji, a istovremeno bi približio Sarajevo alijansi”, navodi se u tekstu.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare