Gašenje Željezare Zenica: Dok politika zanemaruje glas struke, budućnost bh. privrede i ne može da bude svijetla

Dugogodišnji problemi sada dolaze na naplatu, a Vlada FBiH najavljuje konsolidaciju Željezare preko Energoinvesta. Iz kabineta resornog ministarstva Vedrana Lakića kažu da se razgovori sa Upravom Željezare kontinuirano nastavljaju, te da je rano za više informacija. Ovaj primjer posljednji je u nizu nastavka urušavanja bh. industrije, u posljednje dvije decenije, stava su upućeni.

"Ovaj slučaj Željezare u Zenici je sada aktuelan, ali imamo i Koksaru, imamo u pozadini i Željeznice oba entiteta, imamo niz industrijskih preduzeća koja su direktno ili indirektno zavisili od velikih industrijskih giganata ili postrojenja", podsjeća pojašnjava Admir Čavalić, ekonomista i poslanik u Parlamentu FBiH.

A propast svih njih rezultat su privatizacije. Proces u koji su vlasti koje su se smjenjivale ulazile bez ijedne naučene lekcije, ocjenjuje privredni analitičar Hajdar Arifagić.

"Sljedeća na meti je Željeznica. Prije nekoliko dana išao sam u Konjic. Na 50 km u odlasku i povratku izbrojao sam 34 cisterne. Ako se prevoz nafte ne prebaci na Željeznice i one će vrlo brzo posustati", upozorio je privredni analitičar, Hajdar Arifagić.

Propadanje nekadašnjih privrednih giganata može se ispratiti i statistički, kroz pad industrijske proizvodnje u čitavoj državi. A BiH je, tradicionalno, industrijska država.

Hoće li obustava proizvodnje u zeničkoj Željezari značiti i kraj ovog preduzeća još je neizvjesno, no izvjesno je da svako gašenje industrijskog giganta u BiH za sobom povlači kako direktne, tako i indirektne posljedice.

"Prije svega pad potencijala ekonomskog rasta, industrija, tradicionalno, doprinosi našem rastu, pad broja zaposlenih, nastavak problema likvidnosti u napoj privredi jer i ovi kompleksi, ovi giganti koji se gase ili su u procesu gašenja kao u slučaju lukavičke Koksare, oni za sobom vuku niz nekih dugovanja prema nekim drugim kompanijama koje su sada možda u problemu tekuće likvidnosti", pojašnjava Čavalić.

Da je svaki proces privatizacije imao za cilj kontinuirano uništavanje industrijskih postrojenj, na čijim su mjestima ostala ili groblja starog željeza, ili kancerogene materije, ili su se, pak, pretvarali u salone za svadbe i tržne centre, stava je i novinarka Gordana Katana.

"U takvoj situaciji je odgovoran čitav lanac. Onog momenta kad je Željezara privatizovana gledamo kontinuitet – uvijek su bila velika obećanja: zadržavanje radnika, nastavak proizvodnje, njegovog prilagođavanja i na kraju se ništa nije dešavalo", ističe Gordana Katana, novinarka.

Pri čemu Katana, u nizu sličnih ili istih primjera, podsjeća i na propast nekadašnjeg banjalučkog privrednog giganta "Rudi Čajavec", koji je takođe rezultat privatizacije. Za industriju na izdisaju ne može se kriviti samo jedna politička garnitura, jer su se smjenjivale. Jedan od ključnih problema je potpuni izostanak strateškog pristupa, ukazuju upućeni.

"Svaka zemlja bi uvijek morala riješiti dvije stvari – energiju i hranu. Nijedno ni drugo se ne rješava. A moglo se rješavati da je bilo odgovarajuće strategije, a nije je bilo. Nema ni strategije poljoprivrede, ja ne vidim nijednu industrijsku strategiju da postoji", smatra Aziz Šunje, profesor na Ekonomskom fakultetu.

"Mi mislimo da nemamo ljudi koji nas mogu izvući iz te situacije, te ljude trebamo probuditi i krenuti raditi. Neće biti lako, gubićemo mi i 7:0 od Njemačke, ali onda će, nakon nekog perioda, doći rezultat", navodi Ernad Bešlagić, profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici.

A sve dok politika zanemaruje glas struke, budućnost bh. privrede i ne može da bude svijetla.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad