Ademir Veladžić je novinar, reporter i snimatelj koji o situaciji u Bosni i Hercegovini za svjetske medije izvještava već godinama. Njegove priče i snimci fokusirani su još od rata u BiH na ljude koji su izgubili sve i u potrazi su za boljim životom. Na tom putu, na kojem ih Veladžić prati, susreću se s brojnim preprekama, a neki nikada ne dođu do svog cilja ili ostave svoje živote u prelasku granica. Preko Veladžića, glas izbjeglica stigao je širom svijeta.
U razgovoru za N1, Veladžić kaže kako je tokom rata u BiH radio za organizacije ICRC, UN, NRC – organizacijama koje su se upravo bavle izbjeglicama i migracijama. Tada se susreo s i medijima. Tih devedesetih godina radilo se o dva miliona izbjeglica i raseljenih osoba unutar i van Bosne i Hercegovine, a dvije decenije kasnije BiH je ponovo u fokus, ali kao glavna ruta za migrante iz ratom pogođenih zemalja koji žele doći do zemalja EU.
“Zadnjih par godina pratim tzv. “balkansku rutu”. Spletom okolnosti dolazim u dodir sa medijima. Na nagovor prijatelja sa BBC-a i RAI-a vraćam se sličnom poslu samo u nekom novom zvanju kao freelancer, video novinar, fixer, snimatelj itd. Počinjem raditi kao honorarni suradnik nekih medijskih kuća iz svijeta”, naveo je Veladžić.
Rad u ekstremno teškim situacijama
Pratio je priliv od par desetina migranata i izbjeglica koji se povećao na nekoliko hiljadam, a potom na desetine hiljada.
“Sve do nevjerojatnih cifara od preko 130.000 hiljada proteklih godina ako ne i više. Tačni podaci ne postoje. Neki su se zadržali kratko, neki duže, neki jako dugo, ali su ipak završili širom svijeta. Najveći teret migrantske krize je podnio Unsko-sanski kanton te Bihać i Velika Kladuša gdje i danas boravi manji broj migranata. Prve grupe bih okarakterizirao kao izbjeglice iz ratnih područja, za razliku od ekonomskih izbjeglica tj. migranata. Svaki dan je bilo izazovno raditi i pratiti većinu priča, što sam radio u suradnji sa kolegama većinom iz Evropskih medija. Mi smo išli ciljano prema najugroženijim populacijama – obiteljima sa djecom. Situacija u nekim mjesecima i danima je bila ekstremno teška i tu su građani BiH pokazali veliku solidarnost, ali i sam USK se nosio jako teško sa nastalom situacijom. Priliv izbjeglica i migranata je bio strahovit jedan vremenski period i prijetilo je da sve izmakne kontroli”, prisjetio se Veladžić.
Dnevni priliv je znao ići do 500, ako ne i više osoba, kaže Veladžić, a posebno je bilo teško maloj djeci u lokalnim zajednicama. Kantonalna blonica Bihać i MUP USK također su bili pod pritiskom.
“Situacija podsjećala na devedesete, novinari su plakali”
Dosta priziora Veladžiću je ostalo urezano u sjećanje. Mnoga, nisu lijepa.
“Jedna djevojčica koja je imala između 5 i 7 godina, se poprilično smrznula od hladnoće. Nakon što je zapaljena vatra da se ugriju, nije ni osjetila opasnost niti vrelinu i pružajući ruke prema vatri je zadobila ozbiljne opekline. Jedna naša građanka, tinejdžerica, odnijela je u lokalni Dom zdravlja gdje je dobila medicinsku pomoć i tokom narednih dana dijete se oporavilo. To je bitno. Bilo je jako puno posebnih trenutaka i priča, ne mogu ih nabrojati u jednom trenutku. Vijest je preticala vijest, strani mediji su imali puno ozbiljan pristup situaciji na terenu jer je i krajnji cilj te populacije bila EU. Mogu reći da su u nekim situacijama neke kolege novinari bili toliko vidno potreseni da su znali plakati zbog nemogućnosti da nešto učine za tu populaciju ili zbog onog što vide na terenu. Sva ta situacija je podsjećala na 90-te”, naveo je Veladžić za N1.
I strani mediji zabrinuti za situaciju u BiH
Na pitanje šta najviše zanima strane medije kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, odgovara: “Nažalost, Bosna i Hercegovina je još uvijek trusno političko tlo puno tema za neke tragične priče. Živimo u zemlji gdje se Bosanac i Hercegovac vodi kao manjina, što je apsurd. Za mnoge od njih je nestvarno da i 28 godina od rata živimo kao duboko podijeljenom društvo sa ogromnim slojem siromašne populacije, uništenom ekonomijom, velikom korupcijom u svim sferama društva… Volio bih da se svaki dan može čitati o nečemu pozitivnom kao npr. Lani Pudar, Fadilu Babiću, Amelu Tuki, Edinu Dzeki, našim sportašima, umjetnicima, talentima, ali to je uvijek u drugom planu. Nažalost, stranci većinom vide BiH kao zemlju sa teškim naslijeđem ratnih strahota, ali i masovnim egzodusom produktivnog lokalnog stanovništva, sistemom punim političkih nestabilnosti i raznih tenzija. Uglavnom, većina ih dijeli zabrinutost za BiH zbog situacije zadnjih godina.”
Posljednjih mjeseci pratio je Čečene koji preko BiH dolaze u Evropu. Za WDR je uradio reportažu. Do sada je, kaže Veladžić više od 2.200 građana Rusije, većinom Čečena, zatražilo azil u Njemačkoj. Reportaža je emitovana ARD-u.
Veladžić je radio i za medije RAI, France24, WDR, Republlica, TG3, BBC, Avveniere, a njegove fotografije su postavljene u Evropskom parlamentu.
“Bilo je puno toga, za knjigu napisati ili jedan dobar film uraditi”, zaključuje Veladžić.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!