"Jasno je iz presuda Tribunala Prliću i drugima da je Vlada iz Zagreba učestvovala u zločinima u Bosni i Hercegovini, a u predmetu Stanišić i Simatović bilo je sasvim jasno da postoji povezanost sa vodstvom u Beogradu. Tako da niko ne može reći da ono što se desilo u Bosni i Hercegovini je unutrašnji oružani sukob, to je međunarodni oružani sukob gdje su susjedne zemlje imale svoju agendu", kazao je jasno u Pressingu na N1 glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Serge Brammertz.
Šta ćete napisati u svom izvještaju o saradnji u regionu?
Kao i svakih šest mjeseci podnosim izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a. To će biti realan i pragmatičan izvještaj o situaciji. Napisao sam da regionala saradnje ne ide najbolje, da procesuiranje ratnih zločina nije dovoljno dobro. Iako imam nadu, nisam naivan. Naš izvještaj će biti kritičan. Kritikovali smo Hrvatsku što nije reagovala na desetine zahtjeva iz BiH. Dobio sam obećanja od glavnog tužioca da će se to popraviti. U Beogradu suđenja ratnih zločina predugo traju, to je priča bez kraja. Mnogi su aspekti koje kritikujemo, ali ima i pozitivnih stvari – presude se uvrštavaju u krivičnu evidenciju.
Kako neko ko je optužen za genocid u BiH i odšeta u Srbiju, a tamo mu se sudi za nešto drugo? Kakav će onda predmet biti prenesen u Srbiju?
Da, to je nažalost realnost da se razlikuju pravne kvalifikacije u ove tri zemlje. Kvalifikacije genocida, nažalost, nisu moguće u Srbiji. Jasno je iz presuda Tribunala Prliću i drugima da je Vlada iz Zagreba učestvovala u zločinima u Bosni i Hercegovini, a u predmetu Stanišić i Simatović bilo je sasvim jasno da postoji povezanost sa vodstvom u Beogradu. Tako da niko ne može reći da ono što se desilo u Bosni i Hercegovini je unutrašnji oružani sukob, to je međunarodni oružani sukob gdje su susjedne zemlje imale svoju agendu.
Realnost je da sa političkog stanovišta današnje vlade (u Zagrebu i Beogradu) ne prihvataju zločine i uključenja vlada njihovih zemalja tog vremena u sukobu u BiH.
Kako se vi lično osjećate kada vidite da se slave zločinci Karadžić i Mladić?
Niko ne može biti zadovoljan kada vidi to. Ja sam 2008. došao na ovu funkciju i svi su mi govorili zatvorit će se Tribunal, a Karadžić i Mladić su na slobodi. Iste godine je uhapšen Karadžić, a 2011. Mladić i osuđeni su na doživotne kazne. Obojica su u zatvoru gdje će ostati još dugo. Sreo sam se sa preživjelima nakon hapšenja i vidio sam šta za njih znače što su oni iza rešetaka. Ta glorifikacija zločinaca neće promijeniti realnost. Istovremeno bih volio vidjeti da međunarodna zajednica snažnije reaguje kada neko poriče genocid u Srebrenici ili želi promijeniti ime tog grada.
Pitam se zašto je prije 10 godina bilo manje poricanja zločina, da li su tada političari mislili da će imati posljedice? Možda danas političari misle da će im to pomoći na izborima.
Nakon donošenja “Inzkovog zakona” samo jedna optužnica je podignuta za poricanje genocida?
Razgovarao sam o tome sa glavnim tužiocem (Milanko Kajganić) i rekao mi je da ima nekoliko istraga po ovom pitanju. Nadam se da će biti osuđenih, ali ovo je novi zakon. Mora se uspostaviti sudska praksa. Oprezno sam optimističan da će biti više predmeta u budućnosti. Ali se manje glorifikuju zločini nakon ovog Zakona.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!