(VIDEO) "Nemam nikakva primanja, a računi stižu": Sve više Mostaraca traži pomoć za hranu, među njima i djeca

Jedan od korisnika Pučke kuhinje Mostar, Velja, kaže da je zadovoljan hranom koju dobija.

"Ovo ne bi niko mogao dati ovako. Gledao sam po drugim kuhinjama, ovdje imaju valjda četiri vrste hrane, niko mi nije otišao gladan", rekao je.

Osim toplog obroka i srdačne riječi, u kuhinji se mnogi raspituju i za posao. Većina korisnika živi s minimalnim novčanim primanjima, dok neki nemaju nikakvu finansijsku pomoć.

Jedna od korisnica Pučke kuhinje Mostar kaže da nema nikakva primanja, dok računi i dalje stižu.

"Evo, nemam nikakva primanja, ali traže račune. Ja moram to snositi, ona struja, voda. Tražim i posao, i tražim svašta. Tražim i šivaću mašinu, ako ništa, nju bih mogla u kući nešto prirediti, ali ne mogu. Skupa, preko 300, to je mašina", kazala je.

Svakodnevno po obrok u Pučku kuhinju dolazi oko 200 građana, dok u javnu kuhinju dolazi oko 350. Dolaskom hladnijih dana zahtjevi rastu, a novih 18 porodica našlo se u potrebi. Među korisnicima su i djeca.

Direktor Pučke kuhinje Mostar Antonio Zelenika kaže da trenutno hrane između 12 i 13 djece te da se struktura korisnika posljednjih godina znatno promijenila.

"Tu smo negdje između 12 i 13 djece koje hranimo, a čak i jedno ima sad skroz malo dijete. Profili su se definitivno izmiješali. Što sam ja osjetio, jer sam i ja iz braniteljske populacije, da ima dosta tih u zadnje vrijeme branitelja, da su sve u težoj i težoj situaciji, jer su primanja tamo mizerna. A hrana je definitivno otišla gore i to je skupo, sve je skupo. Danas sve što nabavljate je skupo", rekao je Zelenika.

Zbog sve većih potreba u Mostaru je pokrenuta inicijativa za osnivanje socijalne banke hrane, koja bi omogućila sistemsko prikupljanje i raspodjelu namirnica.

Svakodnevni porast broja osoba koje traže obrok prvi primjećuju oni koji hranu direktno dijele ljudima. Kuhar u Pučkoj kuhinji Mostar Dario Cvitković kaže da dolaze i ljudi koji nisu na zvaničnom spisku korisnika.

"Da, da, da, ima tih osoba. Njih primimo, ali im dadnemo, reknemo im da idu da se obrate u socijalno, da neki imaju papir, pokriće. I radi nas i radi samih njih. I eto, uglavnom nikoga ne vratimo, svi su dobro došli, dijelimo dokle ima hrane", rekao je Cvitković.

U Udruženju "Zajedno za naš grad" svakodnevno na kućne adrese isporučuju oko 70 obroka, dok dio građana dolazi direktno u udruženje. Potrebe građana, međutim, odavno se ne odnose samo na hranu.

Sabina Merdan iz Udruženja "Zajedno za naš grad" Mostar kaže da se ljudi obraćaju za različite vrste pomoći.

"Ljudi se javljaju za sve. Znači, za plaćanje električne energije, za nabavku goriva, sada ogrijeva, za pakete hrane. Znači, definitivno je takva situacija da ne znamo kako ćemo moći podnijeti sve to. Najčešće porodice sa više djece, gdje niko ne radi. Recimo, najčešće su to samohrane majke sa dvoje, petero djece, jer čak imamo jednu familiju kod Čitluka koja ima petero djece. Znači, četvero su školarci, samo je jedno još beba, nije beba, četiri godine. Znači, ne radi, muž bolestan", kazala je Merdan.

Ovakvi primjeri tek su dio teške stvarnosti u kojoj se sve više građana bori za golu egzistenciju. Dok cijene rastu, a hladniji dani donose i dodatne troškove za grijanje i druge osnovne potrebe, topli obrok iz javne kuhinje mnogima ostaje jedan od rijetkih oslonaca za svakodnevni život.