Kada su Izraelci tražili previše ili premalo, Palestinci su rekli ne, Abu Mazen je odustao od vlastitih dogovora. Arafat mi je rekao da moramo ići postepeno. Biden je Netanyahuova dadilja, ali mira na Bliskom istoku nema bez Amerikanaca i Arapa. Palestinska samouprava neće ući u Gazu na izraelskim tenkovima - poručuje u eskluzivnom intervju izraelski pregovarač iz Osla i profesor na Univerzitetu u Haifi Yair Hirschfeld.

N1: Profesore, ono što mi je nevjerovatno je kada ste završili pregovore i premijer je tada potpisao sporazum, Rabin isto. Onaj koji je bio protiv tog sporazuma, protiv Rabina i ko je vodio proteste protiv Rabina, jeste sadašnji premijer koji je postao premijer nakon Rabina, Benjamin Netanyahu. Na tim protestima 95. vidjeli smo Rabina portretiranog sa Arafatovom Kafijom i u nacističkoj uniformi. Nakon toga, vidjeli smo prvi talas eskalacije sukoba između Palestinaca i Izraelaca. Da li je ova najnovija epizoda samo produžetak onoga što se dogodilo i počelo 95. godine? Ili je ovo nešto potpuno novo, kako mi je nedavno rekao bivši izraelski premijer Ehud Olmert- scenario koji je napisao Netanyahu, a izveo Hamas, ali je otišao mnogo dalje nego je planirano.

HIRSCHFELD: Kratak odgovor ne znam u potpunosti. Ali duži odgovor je da se ne slažem, ne slažem se.Netanyahu nije moj san, on je desno krilo. Ali on je tvrdio da se mora pregovarati samo iz pozicije snage. Mi smo to tada htjeli promijeniti, htjeli smo promijeniti. Želio sam promijeniti u 1992/ 95/ 98/ 99 paradigmu koju je stvorio sporazum iz Camp Davida iz 1978. godine, da moramo direktno pregovarati sa Izraelom i Palestincima. Htjeli smo da budemo regionalni na tome. A Amerikanci su rekli, ne, ovo je težak brod. Ne možemo to promijeniti. Radio sam sa engleskim diplomatom Tomom Phillipsom,da kažem hajde da imamo regionalni dio toga. Sada, Netanyahu postigao regionalnu komponentu toga, pregovarao je sa Palestincima. A ako pogledate pregovore iz 2014. godine, on je 2014. godine potpisao okvirni sporazum, okvirni sporazum koji je podržao, a Abbas se tome usprotivio. 2014. godine sam pročitao formulu. Formula koju je koristio bila je- pregovori će se graditi na liniji 4. juna 1967. i realnosti na terenu. Ovo je jedina formula o kojoj možemo pregovarati. A palestinska pozicija bila je, iz raznih razloga, reći ne svemu. Rekli su ne Olmertu, rekli su ne Baraku. Pregovarali su sa mnom, Abbas je sa mnom pregovarao o sporazumu 1996. godine, vratio se na sporazum. On to poriče, postoje razlozi zašto Palestinci to poriču. Arafat mi je rekao, prije nego što smo zaključili sporazum, Arafat je zvao da me vidi, rekao mi je nemoj ići na trajni statusni sporazum, ne funkcionira. Ne možemo tako, moramo ići postepeno i sporije. Postoje mogućnosti da idemo sporije naprijed, što možemo učiniti. Sa moje tačke gledišta, naša vlada je htjela ili previše ili premalo. A Palestinci su tada, kada je bilo previše, rekli ne. A kada je bilo premalo, rekli su ne. Imate situaciju u kojoj su od 1996. Palestinci rekli ne svakom izraelskom prijedlogu. Ovo nije naša krivica. A međunarodna zajednica nas je uvijek optuživala, umjesto da kaže, u redu, hajde da vidimo kako to možemo riješiti. Sada moramo izaći iz te paradigme. Saudijska Arabija je došla sa mirovnom inicijativom Saudijske Arabije. Počeli su 2002. godine. 2002. je to bio pogrešan trenutak. Došlo je kada je Hamas ubio 29 ljudi koji su se molili. I bilo je, daš sve i čekamo poslije. Sad je drugačije. Sada saudijska Arabija misli da ako ćemo se pomiriti s vama, mir je na cijelom području, sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, sa Marokom. Već imamo mir. I sada zaista možemo ići na Saudijsku mirovnu inicijativu. Planiramo za dan poslije. Planiramo za dan poslije. Planiram zajedno sa palestinskim prijateljima. Ne mogu Vam reći ko i zašto i šta. I teško je jer sada imamo, za nas Jevreje holokaust opet tu. Za Palestince, Nagba je opet tu. A emocionalni pritisak je ogroman. No, moramo ostati hladne glave i vidjeti kako da idemo naprijed i pretvorimo ovaj užasni rat, umjesto katastrofe, u priliku da krenemo naprijed ka saudijskoj mirovnoj inicijativi. I mislim, sa američkim rukovodstvom, sa muslimanskim rukovodstvom, sa regionalnim rukovodstvom, sa evropskim vođstvom, da to možemo učiniti.

N1: Dakle, moje sljedeće pitanje je – sa 1400 mrtvih na strani Izraela i skoro preko 8000 mrtvih na strani Gaze, govorite o paradigmi, Kako cijela ova situacija mijenja tu paradigmu, posebno kada znamo da Hamas vlada Gazom i tako velikom palestinskom populacijom. A PLO ili Fatah trenutno nemaju previše uticaja u Gazi kada je u pitanju upravljanje tim dijelom palestinske teritorije.

HIRSCHFELD: Dozvolite mi da prvo kažem o poređenju brojeva. Imamo 200.000 ljudi koji su morali da napuste svoje domove. 1400 ljudi je ubijeno na najnečuvenije načine, spaljene bebe i učinjene su druge strašne stvari.Ono što ja kažem, mi smo predložili da postoji prekid vatre na deset ili 15 sati. Međunarodna zajednica bi uzela autobuse i odvela ljude, odvela Palestince na jug, a mi bismo pomogli s humanitarnom pomoći. Poslao sam taj prijedlog Davidu Setterfieldu, a oni se nisu usudili to učiniti. Dakle, Hamas drži svoje ljude kao štit, a mi smo u ratu. Moramo uništiti Hamas, vladajući kapacitet Hamasa, sva četiri kapaciteta. Moramo jasno dati do znanja da su ubice i da nemaju legitimno pravo bilo šta nastaviti. Moraju biti protjerani sa svakog mjesta, svuda, ma gdje bili. Moramo im ukinuti sav novac. Moramo uništiti njihove vojne kapacitete, a moramo se pobrinuti za civilno palestinsko stanovništvo. A onda mora biti dan poslije. Dan poslije, moramo tiho planirati dan poslije. Ali dan poslije, važno je da Palestinci ne mogu ući u Gazu na našim tenkovima. Ne želimo da Palestinci uđu nakon toga. Mora postojati međunarodno upravljačko tijelo za obnovu Gaze. Gaza će biti gotovo potpuno uništena. To otvara, koliko god tužno, otvara i mogućnosti. Nakon Jom Kipurskog rata kojem je trebalo nekih pet godina da se krene ka miru, trebat će nam vremena da krenemo naprijed ka mirnom razumijevanju. Ali mi to planiramo, pričamo o tome. Evropljani su aktivni u tome. Amerikanci su aktivniji. I ako možemo izgraditi široku koaliciju Izraelaca, Palestinaca, Evropljana, muslimanski svijet je veoma važan. Imat ćemo igrače koji će to pokušati potkopati. Imat ćete Ruse koji će to pokušati potkopati, a imat ćete i izraelske desničare koji će to pokušati potkopati u Palestincima. No, moramo se boriti protiv te borbe.