Oglas

Doktori za N1

Dok pacijenti broje dane života, sistem broji mjesece do lijeka: "Nekad su presudni sati, a mi ih stavljamo na liste čekanja"

PACIJENTI LJEKARI
N1

Sedam godina čekanja na novu Listu lijekova Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Sedam godina tokom kojih je medicina napredovala, razvijala nove terapije i mijenjala standarde liječenja, dok su pacijenti u Federaciji BiH često ostajali bez lijekova koji su u savremenoj onkologiji i hematologiji već postali dio standardne prakse. Nova lista konačno je usvojena, ali njena primjena počinje tek 1. jula 2027. godine. Za oboljele od najtežih bolesti, upozoravaju ljekari, čekanje nije samo administrativni problem. Ono može značiti pogoršanje bolesti, izgubljenu priliku za uspješnije liječenje, pa i gubitak života.

Oglas

Šta nova lista znači iz ugla medicine? Koje terapije ljekarima konačno postaju dostupne, koliko mogu promijeniti tok bolesti i jesmo li izgubili dragocjeno vrijeme za pacijente koji nisu mogli čekati?

O tome su u "Novom danu" N1 govorili prof. dr. Timur Cerić, specijalista interne medicine i medicinske onkologije, i dr. Emira Kapisazović, specijalistica hematologije. Riječ je o ljekarima koji se svakodnevno suočavaju s problemima u liječenju teško oboljelih, ali su se, zajedno s pacijentima i njihovim udruženjima, među kojima je i "Glas je za život", borili da se stvari promijene.

Nova lista je usvojena, ali pacijenti i dalje moraju čekati

Cerić ističe da je usvajanje nove liste značajan iskorak, ali upozorava da između odluke vlasti i stvarne dostupnosti lijeka pacijentima još uvijek stoje ozbiljne prepreke.

"Mi imamo takvu vrstu dileme, ali vjerujem da ovo definitivno jeste iskorak. I vjerujem, ne vjerujem nego i znam: ovo jeste iskorak, samo dok uspijemo da ga stavimo u neki realni proces, proći će još, očigledno, određeno vrijeme", kazao je.

Posebno je problematično što će se nova lista početi primjenjivati tek sredinom naredne godine, dok će dostupnost lijekova iz posebnog programa zavisiti od osiguranih finansijskih sredstava.

"Ali konačno, na papiru imamo ono što nismo zapravo imali", naglasio je Cerić.

Na pitanje šta za onkološkog pacijenta znači još nekoliko mjeseci čekanja, objasnio je da bolest za to vrijeme može napredovati.

"U nekim slučajevima ta bolest može se pogoršati, mogu se javiti drugi simptomi. Mi, naravno, sve pacijente liječimo, ali te terapije često budu one koje su se prije primjenjivale", rekao je.

Naglasio je da nove terapije posebno znače kada se koriste u ranijim fazama bolesti, što ranije često nije bilo moguće.

"I to će biti veliki iskorak u smislu izlječenja dijela pacijenata", poručio je.

"Znate da pacijentu treba lijek, a morate mu dati recept da ga sam kupi"

Hematologinja Emira Kapisazović upozorava da je usvajanje liste tek početak i da će njen uspjeh zavisiti od toga hoće li oboljeli zaista dobiti lijekove.

"Da ne bude da je samo pacijent prepoznat na listi i da bude na toj listi čekanja, nego naša želja da pacijent pravovremeno dobije terapiju, znači onda kada mu je terapija i potrebna", kazala je.

Posebno je teško, ističe, kada ljekar zna da postoji terapija koja pacijentu može pomoći, ali mu je ne može osigurati kroz zdravstveni sistem.

Pacijenti su zbog toga godinama bili prinuđeni sami kupovati skupe lijekove ili ih tražiti u inostranstvu, dok su pojedini ostajali bez liječenja.

"Pacijenti su bili prinuđeni da terapiju traže u inostranstvu, da kupuju. Neki su, naravno, ostali na listi čekanja. Tako ih je fond prepoznao. Neke fond nikako nije ni prepoznao. Tako da su ti pacijenti, nažalost, ostali bez terapije", upozorila je.

Lijek postoji, ali ne pripada svakom pacijentu kojem može pomoći

Jedan od apsurda dosadašnjeg sistema Kapisazović je objasnila na primjeru lijeka Ibrutinib.

Riječ je o terapiji koja se već nalazi na listi, ali nije bila prepoznata za sve bolesti kod kojih se primjenjuje.

"Na primjer, Ibrutinib, lijek koji je već na našoj listi, prepoznat je za kroničnu limfatičnu leukemiju. Ali nije prepoznat za limfom. Tako da pacijent koji ima kroničnu limfatičnu leukemiju dobit će lijek, ali ga neće dobiti pacijent koji ima limfom", objasnila je.

Novom listom proširuje se mogućnost primjene ovog lijeka i kod drugih malignih bolesti.

Ipak, upozorava da problem predstavljaju i lijekovi koji još nisu registrovani u Bosni i Hercegovini.

Terapije mogu produžiti život godinama, neke pacijente i izliječiti

Govoreći o napretku savremene medicine, Cerić je istakao da pojedine terapije mogu potpuno promijeniti tok malignih bolesti.

"Znači da dio pacijenata koji, ako je metastatska bolest, mogu živjeti određeni kraći period vremena. S tim lijekom mogu živjeti godinama i godinama bez praktično znakova bolesti, a određeni dio njih vjerovatno i da se može izliječiti", objasnio je.

Prema podacima koje je iznio, stopa izlječenja karcinoma dojke u SAD-u iznosi između 90 i 93 posto, a u domaćim uslovima oko 82 posto.

Cerić smatra da bi savremenije terapije mogle dodatno poboljšati rezultate liječenja i preživljavanje pacijentica u Bosni i Hercegovini.

Upozorio je i da se ulaganje u zdravstvo ne smije posmatrati samo kao trošak.

"Zapravo, ulaganjem, investicijom u zdravstvo, vi zapravo ne da trošite, nego vi zapravo štedite pare, jer mi znamo danas da svaka praktično marka uložena u zdravstvo vraća se 4 puta", kazao je Cerić, govoreći o ekonomskim i društvenim koristima uspješnog liječenja.

Jedna ampula košta i do 30.000 KM: "Kao zlato je nosim"

Posebno potresan dio razgovora odnosio se na liječenje pacijenata s multiplim mijelomom, malignom bolešću krvi.

Kapisazović je navela da je uvrštavanje lijeka Daratumumab na novu listu izuzetno značajno, ali da drugi lijekovi, poput Karfilzomiba, i dalje nisu obuhvaćeni.

Pacijenti su zato prinuđeni sami nabavljati terapije čija je cijena za većinu porodica nedostižna.

"To su izuzetno skupi lijekovi. Desetine i stotine hiljada lijekovi koštaju. Znači, onda vam on donese jednu ampulu i davanje koje košta 20-30 hiljada", kazala je.

Opisala je i kako izgleda trenutak kada pacijent donese lijek koji je sam nabavio.

"Vrlo pažljivo, kao zlato je nosim, predam sestri. Tako je i ona vrlo pažljivo rastvori i aplicira pacijentu", rekla je Kapisazović.

Cerić je naglasio da ovakve terapije ne bi trebale biti finansijska odgovornost pojedinaca i njihovih porodica.

"Takve cijene su zapravo cijene za državu, odnosno fondove. Nisu namijenjene pojedinačnim osobama da kupuju", upozorio je.

Pacijenti nemaju mjesec dana za čekanje: "Nekad su to zaista i sati i dani"

Jedan od najvećih problema, prema riječima sagovornika, predstavljaju komisije koje odlučuju o odobravanju terapija i liste čekanja na koje pacijenti dospijevaju.

Cerić smatra da komisije ne bi trebale odlučivati hoće li pacijent dobiti lijek, već eventualno nadzirati provođenje programa i provjeravati medicinske indikacije.

"Jedan od osnovnih ciljeva je da ne postoje te komisije, odnosno ne postoje te liste čekanja", naglasio je.

Kapisazović je upozorila da za hematološke pacijente čekanje od mjesec dana može biti kobno.

"Zato što u hematologiji vrlo je važno da pacijent primi što ranije terapiju. Nekad su to zaista i sati i dani. Previše je čekati mjesec dana i onda nakon tih mjesec dana on bude stavljen na listu čekanja. To je zaista gubitak pacijenta", poručila je.

Poseban problem predstavlja i nedostatak registara oboljelih, zbog čega zdravstvene institucije nemaju precizne podatke o broju pacijenata kojima su potrebne određene terapije.

Dvadeset metara razlike, a potpuno drugačija mogućnost liječenja

Cerić je ukazao i na nejednakost pacijenata u zavisnosti od mjesta prebivališta.

Prema njegovim riječima, poseban program Kantona Sarajevo omogućio je značajan napredak u dostupnosti lijekova, dok pacijenti u drugim kantonima i dalje nailaze na brojne prepreke.

"Znate da neko ko živi, ne znam, s ove strane kantonalne linije, a ovaj bukvalno na 20 metara s druge strane, dramatična razlika u mogućnosti liječenja", upozorio je.

Takve razlike, dodao je, predstavljaju ogroman teret ne samo pacijentima i njihovim porodicama nego i zdravstvenim radnicima koji znaju da postoje bolje mogućnosti liječenja, ali ih ne mogu ponuditi svima.

"Oni se bore za svoje živote, ali i za sve nas"

Govoreći o pacijentima koji su se godinama borili za reviziju liste, Cerić je istakao njihovu hrabrost i upornost.

"Pa trebate da znate da su to prije svega borci koji se bore za svoja prava, za svoje živote, za svoje porodice", kazao je.

Posebno je izdvojio Sanju Kreštor, čiju je borbu za dostupnost lijekova opisao kao inspiraciju.

Naglasio je da se pacijenti, boreći se za vlastita prava, zapravo bore za sve građane Bosne i Hercegovine, jer niko ne može znati kada će mu zatrebati savremena terapija.

Kapisazović je govorila o snažnoj povezanosti koja nastaje između hematoloških pacijenata i ljekara tokom dugotrajnog liječenja.

"Jednom hematološki pacijent, uvijek hematološki pacijent", kazala je.

Šta dalje? Ljekari traže ukidanje listi čekanja

Iako nova lista predstavlja važan napredak nakon sedam godina, Cerić i Kapisazović saglasni su da borba nije završena.

Kao ključne naredne korake navode stabilno finansiranje Fonda solidarnosti, redovno ažuriranje liste, brže administrativne procedure i ukidanje listi čekanja.

"Formiranje predvidljivog finansijskog plana, odnosno redovnog finansiranja, evo u ovom slučaju fonda, i prepoznavanje potrebe za redovnim update-om lista i apsolutno što prije ukidanje bilo kakvih komisija koje stavljaju na neke liste čekanja", poručio je Cerić.

Kapisazović je naglasila da komisije i fondovi ne smiju predstavljati prepreku pacijentima kojima je liječenje neophodno.

Za oboje, najvažniji cilj ostaje isti: da pacijenti ne moraju čekati lijek koji im može spasiti ili produžiti život.

"Apsolutno je pravo svakog od nas da ne bude na nekoj listi čekanja, nego da se liječi na najbolji mogući način", zaključio je Cerić.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama