Da li vam se nekada dogodilo da prilikom izlaska iz zemalja Šengen zone u vašem pasošu nema pečata koji to dokazuje? Velikom broju bh. građana koji svoja iskustva dijele na društvenim mrežema jeste. Zašto se to događa i je li dužnost graničnih policajaca da svaki put stave pečat ili naše da insistiramo na njemu, za Novi dan govorili su predstavnici Granične policije Republike Hrvatske, a svoje iskustvo prilikom izlaska iz Šengen zone podijelio je Nedim Sladić.

Kada je 14. oktobra krenuo na konferenciju u Saveznu republiku Njemačku, na ulazu u zemlju je došlo do komplikacija. Granična policija pitala ga je gdje je mu je izlazni pečat koji je udaren 29. jula.

“I u tom trenutku vi morate upaliti sve lampice u vašem mozgu i pokušati se sjetiti gdje ste to vi bili tog dana, koliko ste se zadržali zbog svih eventualnih pitanja koje će kasnije uslijediti. Naime 29. jula mi smo, odnosno moja poradica i ja, otišli u Hrvatsku na nekoliko sati radi određenih kupovina i, kasnije, jedne kratke šetnje da bismo izašli iz Hrvatske do kraja istoga dana. Međutim, na izlazu iz Republike Hrvatske, na graničnom prelazu Gornji Brgat nama nije udaran izlazni pečat iz Republike Hrvatske i samim tim meni se sve računalo od 29. jula pa do 14. oktobra kao da sam bio sve vrijeme unutar Šengenske zone. Tako da su moji dani kontinuirano se brojali i u tom pogledu sve se lampice moraju upaliti, onda ste morali sami negdje u glavi izračunati da li ste već prekršili ono pravilo 90 i 180, odnosno da li ste ostali unutar 90 dana u jednom spunu. Da li ste jednokratno 90 dana ili više puta ga iskoristili unutar zadnjih 180. Dakle, ono što se kaže, osnovna kultura, osnovno pravilo da znamo barem osnovne stvari kada posjećamo nečiji prostor, u ovom slučaju nečiju zemlji”, kaže Sladić.

Čiji je propust kada ostanemo bez pečata?

Voditelj Službe za susjedne zemlje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske Tomislav Kufner kaže da je otiskivanje pečata u putne isprave isključivo obaveza granične policije te da građani o tome ne bi trebali razmišljati.

“Nekakve naše statistike, podaci koje mi imamo, gdje su nam se građani obratili da nisu dobili pečat ulazni ili izlazni su zaista u promilima. Ako govorimo recimo na nivou prošle godine, otkad je Hrvatska ušla u Šengen, od 28 miliona države na trećih zemalja koji bi trebali dobiti ulazni ili izlazni pečat, broj slučajeva se mjeri u desetinama. Dakle, to je zaista… na taj broj putnika možemo govoriti o promilima. U svakom slučaju uvijek je to propust granične policije, da li sada iz nekih objektivnih ili subjektivnih razloga, ali dužnost je policije da vodi brigu otisnuti pečat u putnu ispravu”, dodaje..

Kategorija putnika kojima se treba otisnuti pečat u pasoš su državljani trećih zemalja, odnosno građani država koje su izvan EU, podsjeća Kufner.

“Međutim postoji čitav niz izuzetaka, postoji nekakvih 7-8 izuzetaka kad se taj granični pečat neće otisnuti. I sad uvijek  tu odgovornost leži na graničnom policajcu. Moguće je da kod tumačenja tih izuzetaka da jednostavno predvidi te zakonske odradbe i ne uneste pečat nekome kome bi trebalo unijeti pečat. Tu postoje građani trećih zemalja, evo konkretno u slučaju BiH koji imaju reguliran boravak u EU, koji su članovi porodica građanima Unije, pomorcima, mašinovođama, pilotima, dakle ima tu više izuzetaka. Uglavnom se radi da u jednom vozilu bude više osoba koji imaju reguliran boravak unutar Unije, a možda se među njima desi neko ko nema, pa evo granični policajac predvidi i četvorici njih ne unese jer niti ne treba unijeti, a možda petom ga jednostavno poveže s tom grupom i izostavi unijeti taj pečat. Ali kažem evo, mi nemamo jako velik broj tih propusta”, pojašnjava Kufner.

Građani trebaju insistirati na pečatu?

No, Sladić koji je doživio neugodnost na graničnom prelazu kaže da njegova porodica i on ne spadaju niti u jednu od navedenih sedam kategorija kojima se izuzima udaranje pečata na ulasku/izlasku iz Šengen zone. Prisjećajući se situacije 14. oktobra, Sladić je rekao da je dokazivanje da je prethodno napustio Šengen prostor trajalo najmanje pola sata.

“U tom trenutku vas carinik, odnosno granična policija pita da li imate bilo kakav dokaz kojim može potkrijepiti da li ste 29. jula boravili na području Republike Hrvatske i oni traže od mene avionsku kartu. I ja njima govorim kako vi meni možete tražiti avionsku kartu kada vam lijepo u pečatu stoji u malom uglu dole na ulaznom pečatu da sam ja ušao s automobilom. Kaže, morate onda ponuditi bilo kakav dokaz. U tom trenutku nijedna lampica ne može da profunkcioniše od stresa, od situacije da ste vi već pred kašnjenjem na konferenciju, da vas čeka vaš mentor i njegov kolega. I onda znate kako je u tom trenutku kada jednostavno ne znate ništa drugo reći nego da kažete, znate skenirali su nam pasoš, ali nisu nam udarili izlazni pečat. I nije to samo čest slučaj kada govorimo sada s ovog aspekta. Oni su kasnije zvali, provjeravali, gledali šta se dešava i na kraju meni su očitali lekciju tri minuta o tome kako mi građani moramo insistirati na tome da nam grančna policija udari pečat, što je apsolutno van svake pameti”, prisjeća se.

Kaže da je to apsurdna situacija u kojoj granični policajac govori putniku da treba insistirati na udaranju pečata.

“Pa to je isto kao da se ja miješam u vaš ili drugi posao govoreći: ‘Znate vi trebate uraditi ovo ili ne’. Mislim, to su neke apsurdne stvari gdje na kraju kaže, treba vam specijalan pečat da bi vam se poništio, gdje će se bukvalno napisati kada su ušli, kada su bile naknadne provjere, koji mora udariti, po njihovim rječima, upravo zemlja u kojoj ste ušli i na kraju oni zaboravljaju uraditi to. Da bi na kraju na izlasku 16. oktobra došao na isti problem sa mnogo većim posljedicama, gdje vas izuzimaju sa strane, vi polako dolazite u situaciju da riskirate svoje let, čeka vas mentor, čeka vas njegov kolega, i u tom pogledu kaže gdje vam je izlazni pečat, gdje vam je specijalan pečat”, nastavlja Sladić.

Kufner iz MUP-a RH kaže da specijalni pečat ne postoji, ali da postoji potvrda koja se dobije nakon što se dokaže da je gost zaista boravio i napustio EU.

“Granična policija koja je nadležna za taj granični prijelaz će mu na temelju dokaza, tu smo dosta fleksibilni, dakle prihvaćamo bilo koji dokaz, aviokarta, tiket računa, dakle cijeli niz dokaza koji može dokazati da je boravio i da je izašao. Mi ćemo mu izdati jednu potvrdu na osnovu koje će on s tom potvrdom moći dakle dalje koristiti i dokazati da je boravio, ali i da je napustio Evropsku uniju. A s druge strane, naše glavno pomoćno sredstvo je naš informacijski sistem, jer svi putnici koji ulaze i izlaze u Hrvatsku, odnosno iz Evropske unije, se skeniraju i njihovi podaci se pohranjuju u određeni broj godina”, pojašnjava Kufner.

Ipak, postavlja se pitanje zašto se od putnika traže dokazi ako je propust napravljen od strane graničnog službenika? Znači li to da putnik treba insistirati i reći: “Nemojte mi zaboraviti udariti pečat”? Kufner na to odgovara: “Evo ponovit ću,  to nije dužnost građana, to je dužnost granične policije, postoji nekakve upute i pravila kako se ti pečati unose u putne isprave, a osim toga, dakle, pečat bi svakako trebao biti unjet u putnu ispravu. Međutim, naše glavno sredstvo pomoću kojeg mi utvrđujemo da li je osoba zakonito ušla ili nije ušla na područje Evropske unije je informacijski sistem.”

Postoji i elektronska evidencija koju vodi granična policija.

“Mi smo vlasnik te zbirke, međutim, to i dalje, i još uvijek postoji obveza unošanja graničnog pečata. Upravo ovaj sistem, Entry-Exit, o kojem ste vjerovatno čuli, koji je trebao zaživjetiidući mjesec, on bi trebao izbaciti granične pečate. Dakle, kad on zaživi, kad on stupi na snagu, trenutno ga je Evropska komisija odgodila za iduću godinu, on će zamijeniti pečate, pečati će otići u historiju i svi ulasci i izlasci će se voditi elektronski”, kaže voditelj Službe za susjedne zemlje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske Tomislav Kufner.