Desetci Palestinaca su prošle godine stigli u Bosnu i Hercegovinu. Sad konačno sanjaju i planiraju povratak, uz veliku zahvalnost ljudima u BiH. Po tome nisu drugačiji ni od Sirijaca koji borave ovdje, a također osjećaju kako im se nedavno vratio drugi dom. Probat će, kažu, biti spona između dvije zemlje. Ovo su njihove priče.

Nada i zahvalnost – dvije riječi koje ponavlja predsjednik Palestinske zajednice u Bosni i Hercegovini nakon vijesti o primirju.

“Zahvaljujem građanima Bosne i Hercegovine koji su bili uz nas. Nama su sad više potrebni nego prije. Potrebna nam je pravedna riječ, podrška – za mir, ne za rat. Mi smo narod koji je željan mira. Narod koji je stvarao po svijetu. Vrijeme je da naši inžinjeri, sposobni ljudi, doktori, sada stvaraju u Palestini“, kazao je Majed Maarouf, predsjednik Palestinske zajednice u BiH.

“Ovo nije kraj”

Jedan od njih je i doktor Ahmed. Bh. vlasti su njega i njegovih četvero djece iz Gaze evakuisali prošle godine. Članovi njegove porodice ubijeni su prije nekoliko dana, nakon što je stigla vijest o primirju. Stradanja ne prestaju, kaže nam, držeći sliku ubijenog nećaka. Ipak, vratit će se.

“Imao sam i drugog sina kojeg su ubili Izraelci. Tako da je izvršena moja evakuacija. U isti dan kad smo izlazili iz Gaze srušena je moja kuća. Oni kao da nisu znali da smo mi izašli, trebalo je da smo unutra. Tako da su je sravnili sa zemljom. Mi ćemo se vratiti. Ja znam da nemam kuću, srušena je moja kuća. Ali ja ću praviti šator, pa da živim tamo. Ja se osjećam da sam najbogatiji čovjek na svijetu jer sam ja iz Palestine i Gaze”, naveo je Ahmed Shahin, ljekar iz Gaze.

A generacije ponosnih Palestinaca primorane su studentske dane, kao i doktor Ahmed provoditi van zemlje. I danas mladi iz Gaze u Bosni i Hercegovini svjedoče o uništenju i stradanju.

“Ovo nije kraj. Shvatili smo da i kada zaustave vatru, to nije kraj evakuacije. Palestinci u Gazi sretni su da čuju takvu vijest jer žele se vratiti kućama. Ali osamdeset posto kuća je uništeno. Gdje će se vratiti? Koji je to dom”, pita se Zaid Abuzaid, student iz Palestine.

A svom domu nakon 41 godinu vratio se i sirijski ljekar Šarif Hakmi. Bio je student osamdesetih kada mu je zabranjen povratak u zemlju. Nije bio tu kad su mu umrli otac i majka, a sestru je prije nekoliko dana zagrlio nakon četiri decenije.

“Čekala je da vidi momka od devetnaest godina”, kaže Sharif Hakmi, ljekar iz Sirije.

Most između dvije zemlje

Od toga ne može ni da izgovori više o svojoj sestri. Osim da su joj ubili nedužnog sina. I da će joj se vratiti za nekoliko sedmica – i njoj i domovini – i to sa posebnim ciljem i posebnom dobrodošlicom.

“Čim kažeš da si iz Bosne imaš ključ dobrodošlice u čitavu Siriju. I sad, ja se pitam ovdje, šta mi kao Bosanci možemo pomoći Siriji. Ja znam da smo mala zemlja, male su mogućnosti, ali sigurno možemo nešto pomoći. Imamo jaka udruženja žena što su bile u ratu i što su silovane, izvinite što to kažem. Ja bih htio da prenesem to iskustvo u Siriju, napravio sam nekoliko sastanaka sa nekoliko udruženja ovdje i svi su spremni da pomažu, čak i psiholozi, jer mi imamo na stotine hiljada žena što su bile u zatvorima. Zato sam odlučio da idem u Siriju osnovati neki centar“, rekao je Sharif Hakmi.

Sada će, kaže doktor Šarif, djelovati kao most između dvije zemlje.

 “Ja sam bio kući, a vratio sam dom. Ti ne možeš da odrediš koga voliš više, oca ili djeteta, voliš oboje. To je moj osjećaj prema Bosni. Homms je moj ljubav kao grad, ali Sarajevo je moj ašik”, navodi.

Njegovo udruženje Sarajevu već je registrovano i brojne ruke podrške već su pružene. Trebat će ih, zasigurno, još.