Janine di Giovanni: Ako se ne vratimo međunarodnom pravu, dolaze još veći ratovi

Janine di Giovanni je objasnila da je veliki dio njenog života i karijere vezan za Bosnu i Hercegovinu, te da je upravo ono što se dogodilo, “ili bolje rečeno, ono što se nije dogodilo”, u našoj zemlji tokom rata razlog zbog kojeg je osnovala The Reckoning Project - organizaciju koja okuplja novinare istraživače na terenu i advokate koji prikupljaju iskaze svjedoka u mjestima gdje se krše ljudska prava i čine ratni zločini.
“Osjećala sam, kao i mnogi drugi, da je postignuto tako malo pravde za ljude koji su toliko pretrpili i bili žrtve tolikih ratnih zločina. Tako da sam shvatila da je to obrazac, ne samo u Bosni, nego i na drugim mjestima – u Africi, Siriji, Čečeniji. A kada je započela ruska invazija na Ukrajinu punog obima prije tri godine, moj tim i ja smo se brzo mobilizirali kako bismo pronašli način da novinari koji rade na frontu mogu istraživati ratne zločine i da njihova istraživanja budu valjana na sudu”, navela je.

“Začarani krug sukoba”

Di Giovanni je rekla da, kada govori o ratovima koji “nisu dobro završeni”, uvijek koristi primjer rata u BiH i Dejtonskog sporazuma.
Ona ističe da je najvažniji aspekt završavanja rata “osigurati pravdu”.

“Rat u BiH je završen Dejtonskim sporazumom u novembru 1995. godine. Ali ja i dalje osjećam veliku gorčinu zbog onoga što se dogodilo, jer se toliko toga moglo spriječiti mnogo ranije - Srebrenica. Znali smo šta će se desiti još početkom 1993. godine, ali svijet je samo stajao po strani i dozvolio da se dogodi genocid. Osam hiljada muškaraca i dječaka bi danas bilo živo. Dejton je okončao rat, zaustavio krvoproliće, ali je okončan u trenutku kada su Bosanci tek počeli vraćati teritoriju. A morali su napraviti ogromne ustupke jer su za pregovarački sto sjeli iscrpljeni i oslabljeni”, istakla je.

“Ako želite biti dobar pregovarač, morate pregovarati iz pozicije snage i samopouzdanja. A Bosna je 1995. godine bila iscrpljena, preživjela je najdužu opsadu u modernoj historiji, genocid, masovne deportacije i etničko čišćenje. Dejton se dogodio, ali to nije bio fer dogovor. I zbog toga je Bosna ostala zaglavljena u limbu”, dodala je.

Međutim, napomenula je da je i američki diplomata Richard Holbrooke tada govorio da to nije trajno rješenje i da će morati biti izmijenjeno. Međutim, to se još nije desilo.

“Ako nemate pravdu, imate cikluse nasilja. Ako ne vratite pravdu ljudima koji su teško patili tokom rata, imat ćete ponovljene cikluse nasilja”, navela je Giovanni, te citirala istraživanja UN-a koja pokazuju da zemlje u kojima je pravda zadovoljena imaju oko deset godina duži period održivog mira. “Bez pravde, ostaju ogorčenost, bijes i želja za osvetom – a to je začarani krug sukoba”.

Dejton za Ukrajinu?

Na pitanje da li smatra da postoje sličnosti između procesa koji je doveo do potpisivanje Dejtonskog sporazuma i trenutnih pregovora o postizanju mira u Ukrajini, Giovanni je istakla da ne vjeruje da bi Ukrajinci bili spremni pristati na dogovor koji ne uključuje potpuni teritorijalni integritet njihove zemlje.

“Znate, 18% njihove zemlje su progutali Rusi. Sada su oslabljeni. Gube na bojnom polju. Izgubili su ogroman broj ljudi. Imaju manje oružja od Rusa. A sada Amerika u suštini kaže “vi ste u tome sada sami” ili “u tome ste sa Evropom i Evropa mora da se aktivira”. Ali može li Evropa zaista zamijeniti mjesto vojske Sjedinjenih Država i sve sile i tehnologije koju ona donosi? To je pitanje”, istakla je.

Ipak, smatra da je situacija u BiH bila drugačija.

“U Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, nije opsadna situacija kakva je bila u Sarajevu. Ljudi ne umiru od gladi. Ne žive od paketa humanitarne pomoći. Aerodrom je zatvoren kao i u Bosni. Ali Sarajevo je bilo potpuno opkoljeno. Nismo mogli dostavljati pomoć. Bilo je mjeseci kada se vazdušni most ukinut. Bilo je mjeseci kada niste mogli prijeći preko planine Igman da biste dobili humanitarnu pomoć. Ukrajina je u drugačijoj poziciji”.

Objasnila je da je na liniji fronta i u selima oko linije fronta situacija “užasna”, kao i na mjestima kao što su Harkov i Herson.

Međutim, u samom glavnom gradu ljudi najviše pate od zamora od rata.

“Ali imaju struju. Ponekad je poremećena. Imaju hranu, imaju vodu. Dakle, njihov stav je “mi ćemo se boriti do posljednjeg daha da vratimo ono što želimo”, objasnila je.

Di Giovanni smatra da Trumpova administracija ne shvata “koliko je ključno poduprijeti Ukrajinu”, zemlju koja graniči sa Poljskom - članicom NATO-a i EU.

Ističe da su se Putinove snage 2022. približile Kijevu, te da su stigle do predgrađa Irpina i Buče.

“Šta bi ga spriječilo da dođe u Poljsku ili baltičke zemlje, Estoniju, Latviju? Ko će se zauzeti za njih? Finci imaju ogromnu granicu sa Rusijom”, navela je ona.

“Znamo Putina i njegovu perspektivu. Osjeća da ga je naljutio NATO. Da ga je Zapad isprovocirao širenjem i širenjem i širenjem na njegovu teritoriju. Ali poput predsjednika Trumpa, on također ima imperijalistički pogled na svijet. Znate, njegov pogled je na “Ruski mir”, “Ruski svijet” ili “male Rusije” - kako sve postaje dio njegove sfere interesa”, objasnila je.

“Bez pravila se krećemo prema haosu - i još većim ratovima”

Giovanni je rekla da je trenutni pregovori podsjećaju na Konferenciju u Jalti 1945. godine i “princip po kojem velike sile koje odlučuju šta je najbolje za druge zemlje”.

Ona smatra da bi se, umjesto toga, svijet trebao okrenuti Helsinškom sporazumu iz 1975., koji je bio zasnovan na poretku zasnovanom na pravilima i međunarodnom pravu.

“I to je ono čemu se trebamo vratiti jer smo 2025. vidjeli najkritičnija kršenja međunarodnog prava od Benjamina Netanyahua, koji se u suštini smije Međunarodnom krivičnom sudu, iako tamo za njim čeka nalog za hapšenje. On ide u Sjedinjene Države i ide u Kongres i podržavaju ga senatori i kongresmeni, iako je ubio 41.000 ljudi za 15 mjeseci. Mnogi od njih su žene i djeca, 19.000 ubijene djece u Gazi. Mnogo djece je imalo amputacije, mnogi od njih danas idu kućama kod porodica koje više ne postoje. Siročad. Nivo razaranja i bola u Gazi trenutno je užasan”, navela je.

Na kraju je istakla:

“Ono čemu se trebamo vratiti jesu pravila, svijet koji se oslanja na poredak zasnovan na pravilima i koji slijedi međunarodno pravo. Jer bez toga se brzo krećemo ka haosu i anarhiji, i većim ratovima od onoga što vidimo sada. I to je ono čega se stvarno, stvarno bojim. Tako da mislim da trenutno živimo u svijetu koji je vrlo nesiguran. I potrebnije su nam više nego ikad stvari koje održavaju status quo. A to su ljudska prava i to je vladavina prava”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje