Još jedan femicid koji otvara isto pitanje: Čemu služe mjere zaštite ako žene i dalje stradaju?

Često o ženama koje trpe nasilje i bile su žrtve femicida govorimo kao o ženama koje iz straha nisu prijavljivale, nisu dovoljno ekonomski snažne, nisu dovoljno vidljive. Žene novinarke ili žene u javnim institucijama itekako jesu, ali Elmi to nije pomoglo. Elma je bila obrazovana i sposobna žena i sve je uradila sa svoje strane po protokolu. Zašto joj institucije sa svoje strane nisu pružile maksimalnu zaštitu?

"Iako nasilje nad ženama nema određene specifične ni klasne ni ekonomske ni obrazovne okolnosti, nasilje trpi žena bez obzira na poziciju i zaposlenje", pojašnjava Zulić-Šiljak, komentirajući iznešene obzervacije.

"Institucije ne mogu istupiti i reći: Mi smo uradili sve u našoj moći"

Kada je riječ o slučaju Elme Godinjak, nastavlja naša gošća, ona je očigledno uradila sve.

"Očigledno vrlo informisana i znala je svoja prava i treba da ih zna svaka žena u državi. Prijavila je uhođenje, nažalost ono što se nije desilo - institucije nisu znale svoje odgovornosti i obaveze, a to je, kada se prijave ova uhođenja i maltretiranje u visokorizičnim slučajevima, u slučaju kada prijavljena osoba ima pristup naoružanju, institucije nisu uradile dovoljne mjere praćenja izrečenih mjera zaštite i nisu postupile na način da mogu istupiti i reći: mi smo uradili sve u našem lancu odgovornosti, sve što je u našoj moći", naglasila je.

Kada institucije budu mogle pokazati da je svaka u stepenu svoje odgovornosti uradila sve u svojoj moći, dodaje Zulić-Šiljak, onda će biti manje ovakvih razgovora.

"Sve dok se dešava potrebno je vršiti pritisak na rad institucija i da koristimo svaku okolnost i mogućnost da pošaljemo poruku da su ubistva žene nedopustiva, neopravdiva niti jednom okolnošću i da se mogu desiti u ovoj državi svakoj ženi", zaključuje.

Ivić, pak, smatra da postoje predrasude da se ovakav tip nasilja dešava samo ženama koje su ekonomski ovisne ili neinformisane.

"Ono što znao, i znaju žene koje to preživljavaju, je da žene koje su ekonomski nezavisne, visoko obrazovane, a i počinioci koji su visoko obrazovani i na nekoj višoj socijalnoj ljestvici, tada je puno teže prijaviti nasilje, jer je puno opasnije i ulog je veći, ne gubi se samo potencijalno bračna zajednica nego i društveni ugled, i te su žene u posebnom riziku. Što više počinilac gubi rizik za ponavljanje i brutalniji oblik nasilja je veći", upozorila je.

Slabost sistema

Kada je u pitanju odgovornost institucija, smatra da bi pri utvrđivanju odgovornosti trebalo retrospektivno pogledati šta jeste, a šta nije urađeno.

"Država je obavezna nakon što se prijavi nasilje da postupa u skladu s propisima koji su na raspolaganju, država počinje biti odgovorna i jasne su propisane procedure u lancu zaštite i treba provjeriti da li je sve što je bilo potrebno ispoštovano u tom smislu i na koji način su mjere paraćene, da li je prijavljeno kršenje mjera, ukoliko jeste šta je urađno, da li su uzete u obzir prilikom izdavanja dozvole za oružje sve okolnosti...", navodi Ivić.

Dodaje i da je ono gdje se vidi slabost sistema prebacivanje odgovornosti od institucije do institucije u slučaju komplikovanih slučajeva.

"To sve ne ulijeva nikakvo povjerenje, ne odaje odlučnost. Sistem treba da bude dva koraka ispred nas i da svi u tom lancu znaju šta je čija odgovornost. To utječe na žrtvu da nema nikakav osjećaj sigurnosti. One kada prijavljuju nasilje, nije prva njihova ideja da je neko krivično odgovoran, one hoće da budu sigurne", zaključuje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad