Pravoslavni vjernici iz Mostara pripremaju se za najveći hrišćanski praznik Vaskrs koji se obilježava u nedjelju. Ni ove godine ponoćna liturgija neće biti služena u Sabornoj crkvi koja je još uvijek u fazi obnove, no vjernici i Srbi iz doline Neretve vjeruju da bi već naredne godine mogli obavljati molitve u crkvi Svete Trojice koja je do rata bila najveći pravoslavni hram na Balkanu. Njenu obnovu i otvorenje čekaju s nestrpljenjem jer vjeruju da će, osim boljem vjerskom životu, doprinijeti i povratku Srba u ovaj kraj.

Stoja, koja ima 84 godine stiže kući iz skromne predpraznične kupovine. Vaskrs već osam godina dočekuje sama u svome domu. No, to kaže, nije razlog da ne poštuje običaje, pa je već sutra čeka farbanje jaja i tradicionalnih jela koja i u poznim godinama pravi bez problema. Vaskrs, priča nam, provodi u tišini svoga doma i u molitvi.

“Zadovoljna sam životom a i time da s ovoliko godina mogu sebi skuhati, počastiti komšiju i ja sam zadovoljna”, priča nam Stoja.

Zadovoljstvo će, kaže, biti i veće kada za vrijeme praznika budu otvorena vrata obnovljene Saborne crkve, hrama koji za sve Srbe predstavlja simbol nade, pomirenja i povratka. Nakon završetka građevinskih radova crkva je poprimila prijeratni izgled, a trenutno se radi na uređenju enterijera. Njena obnova će, uvjereni su vjerski službenici, Srbima vratiti osjećaj pripadnosti ovom gradu.

“Prvi zadatak je ostanak Srba u Mostaru jer ljudi odlaze, ali s druge strane nisu to samo Srbi i drugi odlaze jer su nezadovoljni svojim životima. Nadam se da će dobrim dijelom utjecati na naš pravoslavni narod da ostaju ovdje, a da će biti i poruka onima koji imaju dilemu da li da se vrate, da se vrate jer imaju gdje da se vrate i ovdje su dobrodošli”, naglašava paroh Dušan Kojić.

Dobrodošlim se nekad nije osjećao Milan Jovićić, nekadašnji predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara te vijećnik u dva mandata. Trostruki je, kaže, bio prognanik u vlastitom gradu kao građanin srpske nacionalnosti, no i tri decenije poslije rata stanje kaže nije puno bolje.

“Ima diskriminacije i majorizacije, od strane djelovanja, prije svega HDZ-a, koji provodi svoju politiku nacionalnu, kao što Dodik provodi velikosrpsku nacionalističku politiku. Oni su ovdje dominantni, oni upravljaju i vrše tu dikriminaciju, majorizaciju, tako da je veoma teško Srbima doći do radnog mjesta, to je činjenica. Određeni broj kadeta koji su primani, svega neki mali broj Srba je tu pristupio”, ističe profesor Milan Jovičić.

Od 600 radnika u javnim preduzećima i službama u Mostaru zaposleno je tek osam Srba, podatak je to na koji je skrenuo pažnju i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik prilikom posjete Mostaru. Tada je istakao da je položaj Srba u ovom gradu deprimirajući, težak i nezahvalan, te da se ništa ne čini kako bi se to promijenilo. Ipak, predstavnik Srba u Gradskom vijeću smatra da je određenih pomaka ipak došlo.

“Prvi put ja sam izabran kao predstavnik sa ujedinjene Srpske liste. Također, prošle godine Srbi su nakon toliko godina postali konstitutivan narod. Očekivanja Srba su bila mnogo veća, ali nažalost postiglo se mnogo manje od očekivanog”, napominje vijećnik u Gradskom vijeću Mostar Dalibor Milivojević.

Kao jedan od problema izdvaja se i nemogućnost pohađanja nastave na maternjem jeziku, zbog čega je Društvo Prosvjeta pokrenulo Prosvjetnu školu srpskog jezika, istorije i kulture. Mnoštvo je, kažu, stvari koje bi se trebale i dale unaprijediti i promijeniti kako bi Srbi u Mostaru bili u potpunosti ravnopravni, te kako bi u konačnici i praznike dočekivali u nešto ljepšem ozračju.

Prema posljednjem popisu stanovništva u Mostaru živi oko 5000 Srba, međutim u pravoslavnoj crkvi vjeruju da se taj broj danas prepolovio jer kako kažu Srbi iz grada, ali i države, poput i ostalih naroda masovno odlaze, no vjeruju da će obnova Sabornog hrama doprinijeti njihovom povratku, ali i boljem životu u gradu na Neretvi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad