Jusuf mjesecima živi i spava u automobilu: Hladno je, ne mogu izdržati, težak je život

Jusuf Hadžović već mjesecima živi u automobilu, koji mu je ujedno i jedino sklonište od hladnoće. Kako temperature padaju, boravak u vozilu postaje sve teži, a uprkos pokušajima da pronađe pomoć i osigura krov nad glavom, trajno rješenje još nije dočekao.

"Imanja nikakvog nemam, kuće nemam, krov nad glavom nemam, u autu spavam. Hladno je autu, ne mogu izdržati, nije mi svejedno u autu da spavam. Ljeti može čovjek, ali ovo je već jesen, težak je život u autu", kazao je Jusuf Hadžović, korisnik Pučke kuhinje.

Dok su hladne noći za Jusufa svakodnevna borba, odlazak u Pučku kuhinju znači da barem ne mora brinuti o tome hoće li imati šta pojesti. Topao obrok ne može nadomjestiti sigurnost vlastitog doma, ali u njegovoj svakodnevici predstavlja jednu od rijetkih izvjesnosti, da taj dan neće ostati gladan.

"Hrana je perfektna, ne može biti bolja, za mene je fino, zadovoljan sam", dodao je Hadžović.

"Sve je poskupjelo, od čega će čovjek išta kupiti?"

Zadovoljstvo hranom i zahvalnost onima koji je pripremaju dijele i drugi korisnici Pučke kuhinje. Među njima je i Veljo Dojčinović, nekadašnji radnik JP Parkovi, koji danas i sam ovdje pronalazi sigurnost u svakodnevnom obroku.

"Ovdje su svaki dan tri, četiri vrste jela, to nema nigdje, ovo je kao pola hotela. Evo sve je poskupilo po prodavnicama, od čega će on išta kupiti? Ako mu je mala penzija od čega će kupiti? Ni od čega", istakao je Dojčinović.

Iza svakog od 200 obroka koji se svakodnevno pripreme u Pučkoj kuhinji stoji trud da korisnicima, uprkos teškim okolnostima, bude osiguran kvalitetan i raznovrstan ručak. Na meniju su svakodnevno kuhana jela, a korisnici imaju mogućnost izbora između dva obroka.

"Danas na meniju imamo juneći gulaš, špagete. Dvije vrste jela radnim danima imamo, pošto se vikendom ne radi, imamo tri jela i suhi obrok, to se spremi i bude baš bogato", kazao je kuhar Dario Cvitković.

Više od 85 hiljada obroka godišnje

Na godišnjem nivou Pučka kuhinja podijeli više od 85 hiljada obroka, a njen rad finansira Grad Mostar, koji pokriva dio osnovnih troškova i nabavke hrane, dok se dodatna sredstva i namirnice osiguravaju kroz donacije i javne pozive.

"Radimo akcije, sa osnovnim školama, prošle godine je odličan odaziv bio, moja je obaveza da ja nadopunim tih 20-30 posto proračuna koji nam fali jer taj novac koji Grad daje nama i Crvenom križu dijeli se popola, oko 600 tisuća maraka i to je za cijelu godinu, za obje kuhinje, i od toga moramo isplatiti plaće i sve, kad sve to izračunamo ispadne da obrok pripremimo ispod 4 KM", kazao je Antonio Zelenika, direktor Pučke kuhinje Mostar.

Oko hiljadu ljudi u Mostaru oslanja se na pomoć

Pučka kuhinja nije jedino mjesto na koje se oslanjaju građani u potrebi. Pomoć najugroženijima pruža i Crveni križ Mostar koji svakodnevno dijeli obroke za preko 200 korisnika, a uz ove ustanove djeluje i niz humanitarnih organizacija. Prema dostupnim podacima, njihove usluge na području Mostara koristi oko hiljadu ljudi.

"To je jedan posto stanovništva, nije to mala cifra, a ja bih rekao da je cifra možda duplo veća, jer ima ljudi koji su gladni, koji ne dolaze, a koji su u teškoj situaciji", istakao je Zelenika.

Neki zbog ponosa, neki zbog stida, svoju borbu s neimaštinom vode daleko od očiju javnosti, često ne govoreći da nemaju za obrok. Upravo zato, iza brojki o korisnicima javnih kuhinja kriju se i oni čija glad ostaje nevidljiva, a kojima je pomoć jednako potrebna.

Detaljnije Đenana Kaminić Puce.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad