Nakon teške saobraćajne nesreće kod Slavonskog Broda u kojoj je poginulo 10 osoba, aktuelizirano pitanje o uslovima rada onih koji veći dio života provedu za volanom. S jednim od njih razgovarala je Sanela Dujković, reporterka N1 Sarajevo.

Od 60-tih godina kada je zaživio prijevoz na međunarodnim linijama iz BiH, o posebnim i izdržljivim ljudima s čeličnim nervima i neprospavanim noćima ispričano je dosta anegdota, no ono što im je zajedničko je život na točkovima koji u svakoj minuti nosi rizik na cesti.

Priča Selvera Šišića

Selver Šišić je 53-godišnjak sa 35 godina radnog iskustva. Zadnjih 19 vozi na relaciji Sarajevo-Pariz.

“U petak ujutro ustajem u 5:00 sati. Od kuće dolazim u auto-bazu, uzimam potrebnu dokumentaciju u saobraćaju. Dolazim do vozila, pripremam ga, odatle na stanicu, a sa stanice u 9:00 sati krećemo lagano prema Parizu”, ispričao je Selver Šišić, vozač međunarodnog linijskog prijevoza.

Selverov put u poznato sa pedesetak putnika i kolegama vozačima koji se smjenjuju traje 26-27 sati, ili duže, ovisno od zadržavanja na granici, a ima ih dosta. Na putu dugom 1.943 km prolaze Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku.

Šta kaže zakon?

Zakonom je propisano da vozač autobusa maksimalno može voziti četiri i po sata, nakon čega mora pauzirati 45 minuta. Dnevno vrijeme vožnje ne smije biti duže od devet, najviše deset sati ali samo dva puta sedmično.

Za svakog vozača međunarodnog linijskog prijevoza najveća mana njegovog posla je odsustvo iz porodičnog doma, a u samom poslu Selver ističe zadržavanje na granicama koje je nepredvidivo. Za većinu vozača vožnja je najlakši, ali samo dio njihovog posla.

“Pomažemo se, tu su pasoši, covid potvrde, vakcine, trajanje, isteklo, pomozi im da uđu, da izađu, koferi, informacije. Sve je teže nego voziti – voziti je najlakše”, naveo je Selver.

Na točkovima je odgovornost velika, a vozači često svjedoče teškim saobraćajnim nesrećama. Selver ističe da je najveći problem na cesti neprilagođena brzina.

“Što kažu, ti si vozač s ove strane i nikad ne znaš ko je s one strane tamo. Ustvari s obzirom na iskustvo i te kilometre pređene više vodiš računa ko će ti ususret doći”, pojasnio je.

Slabo plaćen posao

Vozači u kompletnom regionu nisu adekvatno plaćeni zbog čega nerijetko rade i druge poslove što ih dodatno umara i dovodi u rizik na cestama. Selver ipak ističe da u BiH niko nije zadovoljan platom, pa ni vozači, ali da svoj posao nikada ne bi mijenjao kao ni firmu u kojoj radi od svoje 19. godine.

Iz autobusa se sjećamo dječijeg plača, stanke na granici, da neko treba pasoš, da je zaboravio nešto, da treba u toalet, da mu smeta temperatura, a danas se sjetimo onih koji su odgovorni za sve autobusu, koji rade posao sa sedam kora i čija djeca rastu bez njih.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad