Nekadašnji premijer, sada predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, zgrozio je javnost izjavom o genocidu u Srebrenici. Kao visoki zvaničnik zapadnih susjeda do sada je nebrojeno puta govorio o zločinu genocida u Srebrenici. Evo samo nekoliko primjera.

11.07.2012.

Milanović u Potočarima: Neshvatljivo da se genocid dogodio

Veliku pozornost tokom obilježavanja genocida u Srebrenici izaziva dolazak hrvatskog premijera Zorana Milanovića. On je novinarima izjavio da je ono što je doživio “uzvišeno i strašno tužno, puno tužnije nego što sam mislio kad sam ovamo dolazio”. Milanović je također rekao da je “naprosto neshvatljivo” da se genocid dogodio te podsjetio da se slična tragedija mogla dogoditi i Bihaću.

11.07.2020.

Dogodio se i dokazivati ga više ne treba. Svijet zna tko je počinio genocid u Srebrenici.

Svijet zna ko je počinio genocid u Srebrenici i on je dokazan, poručio je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u svojoj poruci povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici.

“Genocid u Srebrenici – sustavno, namjerno i brutalno ubijanje više od 8.000 ljudi dogodio se prije samo 25 godina. U povijesti moderne Evrope, a pogotovo jedne države i naroda, bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini, tako tragičan događaj, zato je još uvijek bolna rana i ispit naše ljudskosti. Osim iskrenog saučešća koje danas upućujem, i to ne po prvi puta, porodicama srebreničkih žrtava i rijetkim preživjelima važno je pokazati da razumijemo njihovu bol i ne dopuštamo osporavanje genocida u Srebrenici koji se dogodio”,  istakao je Milanović.

9.06.2021.

Kriteriji za genocid i banaliziranje genocida

Milanović reagujući na presudu Ratku Mladiću, daje gotovo identičnu izjavu jučerašnjoj, ali sa suštinskom razlikom. “Genocid je genocid”, govorio je u junu Milanović .

“Osam tisuća ubijenih muškaraca u Srebrenici po meni je genocid. Nema takvog sličnog događaja ili presedana u zadnjih 50 godina”, rekao je Zoran Milanović.

No Milanović upozorava da kriteriji za genocid trebaju ostati visoki i da unutar te formulacije moraju biti zadovoljeni “relativno strogi kriteriji da se i genocid kao takav ne bi banalizirao”.

“Srebrenica je bila genocid, ona se zaista dogodila. Nikakvo to humanitarno izvlačenje nije bilo nego jedan pakleni, svinjski, grozan plan da se pobije sve ono što je muško. I što eventualno može nositi pušku u očima neprijatelja”, dodao je on.

“Znam da to neće leći nekima u Srbiji, ali tako je. Žao mi je. Trebali ste se sami kao narod zaštititi od toga da najgori sinovi vašeg naroda preuzmu stvar u svoje ruke i ubijaju nevine i nenaoružane”, rekao je Milanović.

“Genocid je i nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. Najveći koji pamti naša civilizacija. Genocid je i, na puno prizemniji način, počinjen protiv Tutsija u Ruandi koji su ubijani praktički ručno. I morali su plaćati za metak da ih ne bi ubijali mačetama. Sve se to događalo 1994. godine”, podsjetio je hrvatski predsjednik.

11.07.2021.

Legitimno predstavljanje bitnije od obilježavanja genocida ?

Ove godine Milanović se prisutnima na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici obratio video porukom. U istom periodu , boravio je u posjeti Bosni i Hercegovini, a obišao je Mostar, Vitez, Ljubuški, Tomislavgrad i Livno te se sastao s zvaničnicima lokalnih vlasti i predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH.

Na njegov nedolazak na komemoraciju u Potočarima rekao je: „Bio sam na komemoraciji u Potočarima kao premijer. Ja sam isti čovjek, predstavljam istu državu i vjerojatno ću otići opet. Nadam se da to nitko nije protumačio kao moje podcjenjivanje žrtava jer to je sve suprotno onome što sam u životu radio i govorio. Još jednom, to je grozna stvar“.„Neću imati službeni posjet dok neke stvari ne razriješimo“, odgovorio je predsjednik Milanović na pitanje kada će doći u služeni posjet Bosni i Hercegovini te pojasnio: „Gospodin Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda. Hrvatski narod je konstitutivan narod i moraju ga birati hrvatski građani, građani hrvatske nacionalnosti. To je vrlo jednostavno“, rekao je predsjednik Milanović te istaknuo kako nema više popuštanja, „to su stvari o kojima moramo otvoreno razgovarati“.

Politolog Davor Gjenero, tada u tekstu za Al Jazeeru Balkans, ocjenjuje:

“Već dugo se u odnosima Zagreba i Sarajeva nije dogodilo nešto tako sramotno kao što je potez predsjednika Hrvatske dok cijeli svijet tuguje zbog najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Nikad, međutim, do sada nitko od hrvatskih političkih predstavnika nije poduzeo nešto tako vulgarno, skaradno, kao što to čini Milanović. Nitko nije niti pomislio da bi demonstrativno nepoštivanje institucija susjedne države mogao poduzeti na dan koji ta država smatra svojom najtežom novovjekom ranom, pri čemu je ta rana tako strašna da ona nije samo rana Bosne i Hercegovine, nego cijele Europe.”

02.12.2021.

Milanović savjetuje liderima SNSD-a i HDZ-a Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da ne traže ukidanje Zakona o negiranju genocida kojeg je nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.

“To je moj stav generalno, međutim, postoje genocidi i genocidi. Postoji genocid nad židovskim narodom, postoji genocid o Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno, jedan događaj je definisan kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon. Postoji genocid i u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac. Dakle, nije sve isto kao što ni svaka žrtva nije ista. Ta priča svaka žrtva je ista, ni govora”, naveo je.

Na web stranici Memorijalnog centra u Potocarima još jedna poruka Milanovića:

„Osim iskrene sućuti koju danas upućujem, i to ne po prvi puta, obiteljima srebreničkih žrtava i rijetkim preživjelima važno je pokazati da razumijemo njihovu bol i ne dopuštamo osporavanje genocida u Srebrenici koji se dogodio. Dogodio se i dokazivati ga više ne treba. Svijet zna tko je počinio genocid u Srebrenici. Zbog budućnosti, ali i zbog sadašnjosti, važno je kazati i prihvatiti kako za genocid nije i ne može biti kriv cijeli srpski narod, veći dio naroda i općenito uključivati narod kao kategoriju u tu vrstu odgovornosti. Važno je isto tako reći da svi krivci, pravi krivci, najveći krivci do danas nisu kažnjeni. Odgovornost sviju nas je da istina bude prihvaćena i da žrtve počivaju u miru, ali još je veća odgovornost pred nama da obitelji žrtava i preživjele prihvatimo sebi jednakima, da im damo vjeru u postojanje onih ljudskih i evropskih vrijednosti.“