Vladimir Putin djeluje kao prilično osamljena figura, dok vodi rusku vojsku u visokorizičan rat koji bi, pritom, mogao potpuno razoriti rusku ekonomiju. Ali možda nikad prije nije djelovao toliko izolirano kao u zadnja dva pažljivo osmišljena pojavljivanja pred kamerama, gdje se prikazivao zajedno s ljudima iz svog najužeg kruga i gdje sjedi prilično daleko od svojih savjetnika.

Kao vrhovnom zapovjedniku, odgovornost za invaziju u konačnici je na njemu. No, Putin se uvijek oslanjao na duboko lojalnu kliku suradnika, od kojih su mnogi – kao i on – svoje karijere gradili u ruskim službama sigurnosti. Pitanje je koga od njih Putin danas sluša, u sigurno najvažnijim trenucima njegovog predsjedničkog mandata, pita u analizi Paul Kirby za BBC.

Sergej Šojgu (ministar obrane)

Ako Putin ovih dana ikoga sluša, to je njegov dugogodišnji bliski suradnik Sergej Šojgu, koji u javnim istupima reciklira Putinove teze o demilitarizaciji Ukrajine i zaštiti Rusije od takozvane vojne prijetnje sa Zapada. Radi se o čovjeku koji s Putinom odlazi na izlete u Sibir u lov i ribolov, i za njega se već neko vrijeme smatra da bi mogao biti kandidat za Putinovog nasljednika.

Ali pogledajte ovu nevjerojatnu fotografiju na kojoj Šojgu sjedi na samom kraju dugačkog stola, gdje izgleda kao da mu je neugodno dok sjedi pored šefa ruskih oružanih snaga, i vrlo je upitno koliko Putina trenutno zanima njegovo mišljenje.

Ova je fotografija nastala tri dana nakon početka vojnog pohoda koji je odmah naišao na neočekivano tvrdoglav ukrajinski otpor i nizak moral među ruskim vojnicima. “Šojgu je po planu trebao marširati na Kijev. On je ministar obrane i on ga je trebao osvojiti,” rekla je za BBC stručnjakinja za ratne sukobe, Vera Mironova.

Njemu su pripisane zasluge za vojnu okupaciju Krima 2014. godine. Također je vodio i rusku vojnu obavještajnu službu GRU, za koju se smatra da je organizirala barem dva napada nervnim otrovom – smrtonosni napad 2018. u mjestu Salisbury u Engleskoj, i neuspješan napad na lidera ruske opozicije Alekseja Navaljnog u Sibiru 2020. godine.

Fotografija izgleda još gore u krupnom planu. “Izgledaju kao da je neko umro, ovo izgleda kao sprovod,” kaže Mironova.

Možda izgleda kao da mu je neugodno, ali stručnjak za ruske sigurnosne službe, Andrej Soldatov, tvrdi da je ministar obrane Šojgu još uvijek najutjecajniji glas koji Putin želi čuti. “Šojgu nije samo zadužen za vojsku, on je djelomično zadužen i za ideologiju, a u Rusiji se ideologija uglavnom svodi na pričanje o povijesti. On kontrolira taj narativ,” kaže Soldatov.

Kao načelnik glavnog stožera, njegov je bio zadatak da organizira invaziju na Ukrajinu i da to brzo riješi – no sudeći po tom mjerilu, nije baš sasvim zadovoljio.

Šojgu je imao veliku ulogu u svim vojnim kampanjama Vladimira Putina, još otkad je zapovijedao jednom od ruskih armija u ratu u Čečeniji 1999. godine. On je također bio jedna od glavnih osoba u vojnom planiranju napada na Ukrajinu, i zato je nadzirao vojne vježbe u Bjelorusiji u veljači ove godine.

Valerij Gerasimov (načelnik glavnog stožera ruskih oružanih snaga)

Stručnjak za Rusiju, Mark Galeotti, Gerasimova opisuje kao “nikad nasmiješenu gromadu od čovjeka.” Gerasimov je također imao ključnu ulogu u vojnoj kampanji aneksije Krima 2014. godine. Po nekim izvorima, Gerasimov je u međuvremenu maknut u stranu zato što je zapeo početak invazije na Ukrajinu, i zbog niskog morala među vojnicima koji su tamo poslani.

Ali Soldatov kaže da takvim razmišljanjima ne treba davati previše težine. “Putin ne može kontrolirati svaku cestu i svaku borbenu jedinicu, time se bavi Gerasimov.” I bez obzira što se ministar obrane Šojgu jako voli slikati u vojnim odorama, on nema nikakvog vojnog školovanja i mora se oslanjati na profesionalce kao što je Gerasimov, kaže Soldatov.

Nikolaj Patrušev (tajnik ruskog nacionalnog vijeća za sigurnost)

“Patrušev je maksimalno ratoboran, godinama je čvrsto uvjeren da Zapad pokušava napakostiti Rusiji,” kaže Ben Noble, sveučilišni profesor ruske politike na University College u Londonu. On je jedan od trojice Putinovih lojalista koji su blisko surađivali s njim još od 1970-ih u Sankt Petersburgu, još iz vremena kad se taj grad još uvijek zvao Lenjingrad.

Druga su dvojica veterana bliskih Putinu šef službe za sigurnost Aleksandar Bortnikov i šef tajne službe za inozemstvo, Sergej Nariškin. Krug ljudi koji su bliski Putinu u Rusiji nazivaju “siloviki” (doslovno “silnici”), termin koji je nastao u devedesetima za vrijeme Borisa Jeljcina i koji se koristi za političke figure koji su karijeru izgradili u nekoj od brojnih ruskih tajnih ili sigurnosnih službi ili u oružanim snagama. No, ovaj trio – Bortnikov, Nariškin, i Patrušev – još su bliži Putinu od ostalih.

Rijetko ko ima toliki utjecaj na Putina kao Patrušev. Ne samo da su radili zajedno u starom KGB-u za vrijeme komunizma, nego je Patrušev zamijenio Putina na čelu tajne službe koja je naslijedila KGB, današnji FSB, od 1999. do 2008.

Tri dana prije invazije, na bizarnom sastanku ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost, upravo je Patrušev nametao svoj pogled na stvari, po kojem je “konkretni cilj” Amerikanaca raspad Rusije.

Cijeli sastanak se sveo na politički teatar, u kojem je Putin predsjedavao sastankom sjedeći za stolom, dok su jedan po jedan njegovi dužnosnici dolazili do Putinovog trona i obrazlagali svoje mišljenje o političkom priznanju neovisnosti pobunjenika koje podupire Moskva u istočnoj Ukrajini.

Nikolaj Patrušev je, naravno, uspješno položio test. “On je taj koji predvodi svaki borbeni poklič, i čini se da se Putin u svom razmišljanju pomaknuo prema njegovim ekstremnijim stajalištima,” kaže Noble.

Aleksandar Bortnikov (direktor federalne službe za sigurnost FSB)

Stručnjaci za Kremlj kažu da Putin vjeruje informacijama koje dobiva od službi za sigurnost više od bilo čega drugog, a za Bortnikova se smatra da spada u najuži krug njegovih ljudi.

Još jedan veteran iz lenjingradskog KGB-a, preuzeo je čelno mjesto FSB-a nakon što je Patrušev otišao na novu poziciju. Za obojicu se zna da su bliski Putinu, ali kako kaže Ben Noble, “nemoguće je s potpunom sigurnošću reći ko je od njih glavni i ko donosi odluke.”

FSB ima velik utjecaj na sve druge policijske i sigurnosne službe, i čak imaju vlastitu postrojbu za posebne namjene. Bortnikov je važan, ali njegova uloga nije da se na bilo koji način suprotstavlja Putinu ili da ga savjetuje kao ostali, kaže Andrej Soldatov.

Sergej Nariškin (direktor tajne službe za inozemstvo SVR)

Tercet starih lenjingradskih špijuna kompletira Sergej Nariškin koji je bio uz Putina tijekom gotovo cijele njegove karijere. Kako onda interpretirati nevjerojatne prizore u kojima ga je Putin izgrdio kad je tijekom sastanka vijeća za sigurnost Nariškin malo odstupio od propisane poruke?

Kad je bio upitan da iznese svoje viđenje situacije, Nariškin se zbunio i zabrljao iznošenje pripremljenih rečenica, na što mu je Putin rekao: “Ne raspravljamo o tome.” Dugačak sastanak je kasnije monitiran u kraću verziju, tako da je jasno da je Kremlj odlučio prikazati Nariškina kako se vrpolji velikoj publici koja gleda rusku televiziju.

“To je bilo šokantno. Inače je on vrlo staložen i miran, tako da su se mnogi zapitali što se zapravo događa,” rekao je Ben Noble za BBC. Mark Galeotti je rekao da ga se dojmila toksična atmosfera cijelog sastanka. Ali Andrej Soldatov kaže da je Putin jednostavno uživao u tom trenutku. “Putin voli igrati igrice s ljudima koji ga okružuju, i u ovom slučaju od Nariškina je napravio budalu.”

Sergej Nariškin se također dugo druži s Putinom, još od Sankt Petersburga 1990-ih, pa zatim u Putinovu uredu 2004., da bi kasnije postao predsjednik ruskog parlamenta. On je također na čelu Ruskog Povijesnog Društva i, kako kaže Soldatov, ima važnu ulogu u pružanju Putinu ideološkog narativa za njegove postupke.

Prošle godine je dao intervju dopisniku BBC-ja iz Moskve u kojem je poricao da je Rusija trovala protivnike ili izvršila cyber napade ili se miješala u izbore u drugim državama.

Sergej Lavrov (ministar vanjskih poslova)

Već 18 godina Lavrov je glavni diplomat Rusije, zadužen za prezentiranje ruskih stavova svijetu iako sam po sebi nema neku veliku ulogu u donošenju odluka. Lavrov, koji danas ima 71 godinu, još je jedan dokaz koliko se Vladimir Putin oslanja na likove iz njegove vlastite prošlosti.

Lavrov je inače dosta lukav – prošli mjesec se pokušao narugati britanskoj ministrici vanjskih poslova Liz Truss zbog njenog nepoznavanja ruske geografije, a godinu ranije je pokušao poniziti šefa vanjskih poslova EU-a, Josepa Borrella.

Ali odavno je maknut u stranu kad se radi o bilo čemu vezanom za Ukrajinu, i iako je na glasu kao borben i grub čovjek, Lavrov je zagovarao nastavak diplomatskih pregovora o Ukrajini. No, predsjednik Rusije ga je odlučio ignorirati. Vjerojatno ga nije bilo briga što je većina članova UN-ovog Vijeća za ljudska prava napustila prostoriju dok je on preko videoveze pokušavao odbraniti rusku invaziju na Ukrajinu.

Valentina Matvijenko (predsjednica Vijeća federacije)

Jedno od rijetkih žena u Putinovoj ekipi, ona je bila ključna osoba u glasanju gornjeg doma ruskog parlamenta kojim se odobrilo slanje ruskih vojnih snaga u inozemstvo, čime je popločan put invaziji. Valentina Matvijenko još je jedna vjerna suradnica iz Sankt Petersburga, koja je pomogla da aneksija Krima 2014. godine prođe glatko.

Ali za nju se ne smatra da spada u krug ljudi koji donose odluke. Međutim, rijetki mogu sa sigurnošću reći tko vodi glavnu riječ i tko donosi velike odluke. Kao i svi drugi članovi ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost, njena uloga je da sudjelovanjem stvori dojam da se odluke donose kolektivnom raspravom, iako je puno izglednije da je Putin već odlučio što će se dogoditi.

Viktor Zolotov (Šef Nacionalne garde)

Bivši tjelohranitelj Vladimira Putina danas je na čelu ruske nacionalne garde koja se zove Rosgvardija, koju je Putin osnovao prije 6 godina kao neku vrstu osobne vojske koju analitičari uspoređuju s pretorijanskom stražom iz Rimskog carstva.

Odabirom svog osobnog tjelohranitelja za čelnika takve organizacije Putin je osigurao njihovu lojalnost, a Viktor Zolotov članstvo u gardi, navodno, povećao na 400.000 ljudi.

Analitičarka Vera Mironova kaže da je prvi ruski plan bio da se invazija dovrši u nekoliko dana, a kad je vojska počela pokazivati znakove da to neće biti moguće, ruska nacionalna garda je preuzela vodstvo te operacije. Ali problem je što vođa nacionalne garde nema nikakvo vojno školovanje, a kako njegove jedinice nemaju vlastite tenkove i oni su bili relativno lake mete za Ukrajince.

Koga još Putin sluša?

Premijer Mihail Mišustin ima nezavidan zadatak spašavanja ruske ekonomije, ali nema gotovo nikakav utjecaj na rat.

Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin i direktor državne naftne kompanije Rosneft, Igor Sečin, također su bliski predsjedniku Putinu, kaže politički analitičar Jevgenij Minčenko.

Braća milijarderi Boris i Arkadij Rotenberg, koji su Putinovi prijatelji iz djetinjstva, također su dugo godina bili bliski s njim. 2020. godine magazin Forbes ih je naveo kao najbogatiju obitelj u Rusiji.