Proces u Hagu protiv službenika Državne sigurnosti Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića traje već 20 godina. U iščekivanju drugostepene presude, donosimo pregled najvažnijih događaja u ovom predmetu.
Prvobitna optužnica napisana je prije više od 20 godina. 1. maja 2003. Nekoliko puta je mijenjana. A prva presuda u ovom predmetu izrečena je prije tačno deset godina, 30. maja 2003. I bila je oslobođajuća, kako za Jovicu Stanišića, tako i Franka Simatovića.
Optužnica ih je teretila da su kao ključni ljudi srpske državne sigurnosti osnivali paravojne jedinice poput Legijine Crvene beretke, Arkanovove Srpske dobrovoljačke garde, te obučavali i naoružavali policiju SAO Krajine Milana Martića. No za Pretresno vijeće na čelu sa sudijom Alphonsom Oriem, za takve tvrdnje nije bilo dovoljno dokaza.
.mxf-175x117.jpg)
“Gospodine Stanišiću, molim vas ustanite. Iz razloga koji su navedeni prethodno, većina u Vijeću, a razmatrajući sve dokaze ali i argumente obje strane, u skladu sa Statutom i Pravilnikom, te utvrđeno shodno faktičkim i pravnim nalazima navedenim u presudi, proglašavam da niste krivi, oslobađamo vas svih optužbi. Vijeće nalaže da budete pušteni na slobodu odmah, nakon što se za to stvore uslovi. Možete sjesti”, rekao je tada Alphons Orie, haški sudija.
No, sloboda nije dugo trajala. Ni Stanišiću ni Simatoviću.
U oslobađajućoj presudi iz 2003. utvrđeno je kako su zločine iz optužnice počinile jedinice “Škorpiona”, “Crvenih beretki”, “Arkanovaca”, “Martićeve policije”, no većina u Sudskom vijeću je zaključila kako pomoć koju su tim jedinicama dugotrajno pružali čelnici Državne sigurnosti Srbije Stanišić i Simatović, nije bila “konkretno usmjerena” na činjenje zločina, već na uspostavljanje i održavanje srpske vlasti u dijelovima Hrvatske i BiH. Vrlo brzo su taj argument osporili žalbeni suci, te 2015. Vijeće na čelu sa sudijom Antonettijem, naređuje ponovno suđenje.
“Žalbeno vijeće poništava odluku Pretresnog vijeća da oslobodi Stanišića i Simatovića. Žalbeno vijeće nalaže da im se ponovno sudi po svim tačkama optužnice, uz izdvojena mišljenja dvojice sudija i nalaže se Pretresnom vijeću koje će biti ponovno formirano da ispravno primijeni pravo odgovornosti za pomaganje i podržavanje onako kako je ono utvrđeno u ovoj presudi”, istakao je tada Antonetti.
Odbrana, očekivano nezadovoljna odlukom Žalbenog vijeća.
“Jedna grupa sudija izrekne jednu presudu, potom zbog te pravnoskolastičke rasprave, druga grupa sudija izrekne drugu presudu, žrtve svega toga jesu ova dva okrivljena, to je nešto što je nedopustivo i to je nešto što zaista ne govori najbolje o današenjem stanju međunarodnog prava”, naveo je Vladimir Petrović, advokat Franka Simatovića.
Wayne Jordash, advokat Jovice Stanišića je dodao:
“Ono čime smo posebno iznenađeni u ovom ishodu jer je stvoren put za pokretanje novog suđenja, treba da razmotrimo dokaze i da dođemo do analize koja je propuštena i nije urađena u prethodnom postupku.”
U međuvremenu, je i Haški tribunal zvanično prestao s radom. Od 2017. preostali predmeti prebačeni su u nadležnost Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Optužnica koje je bila podignuta 10. jula 2008. ostala je važeća na ponovljenom suđenju pred Mehanizmom.
U Optužnici se navodi da su Jovica Stanišić i Franko Simatović bili saizvršioci u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je nastao najkasnije u aprilu 1991. i trajao bar do 31. decembra 1995. Navodi se da je cilj UZP bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva s područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Četiri tačke optužnice odnosile su se na zločine protiv čovječnosti: progon, ubistva, deportacije te nehumana djela. Jedna tačka optužnice je za krivična djela kršenje zakona ili običaja ratovanja: ubistvo. Sredinom 2021. pred Mehanizmom je izrečena prvostepena presuda. Obojica su osuđeni na po 12 godina zatvora.
“Pretresno vijeće konstatuje da je van razumne sumnje dokazano da obojica optuženih znali za kampanju ubistava, progona i prisilnih premještanja usmjerenu protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH u periodu na koji se odnosi optužnica”, rekao je Burton Hall, haški sudija.
Osuđeni su za podržavanje i pomaganje ubistava, deportacije i progona u opštini Bosanski Šamac u proljeće 1992. godine, gdje su zločine nad nesrpskim stanovništvom počinile srpske snage, uz pomoć paravojnih formacija, specijalne jedinice Srbije “Crvene beretke”, pod kontrolom Simatovića i Stanišića. Sud je utvrdio da su Stanišić i Simatović znali i za udruženi zločinački poduhvat koji je imao za cilj trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali nije dokazano da su bili dio UZP.
“Pošto je razmotrili sveukupne dokaze, Pretresno vijeće nije utvrdilo da je jedini razumni zaključak koji se može izvesti na osnovu dokaza taj da su Stanišić i Simatović dijelili namjeru da doprinesu ostvarenju zajedničke zločinačke svrhe”, pojasnio je Hall.
“Vijeće smatra da nije izvan razumne sumnje tužilac dokazao da su njih dvojica učestvovali u UZP, niti u planiranju ili naređivanju tih zločina s jedne strane, s druge strane su ih našli odgovornim za pomaganje i podstrekavanje tih zločina u svim tačkama optužnice”, kazala je Vasvija Vidović, advokat.
Ovo je prvi put da je sud u Hagu utvrdio odgovornost zvaničnika Srbije za pomaganje u počinjavanju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Stoga se ovaj slučaj vrlo budno prati u Srbiji. U prvostepenoj presudi navedeno je i to kako Tužilaštvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet opština u Bosni i Hercegovini, kao i u dijelovima Hrvatske.
“Vidim da su osuđeni za Bosanski Šamac, smatramo da su Stanišić i Simatović bili među ključnim ljudima za provođenje velikosrpske politike za agresiju na Hrvatsku na BiH, da su sudjelovali u najstrašnijim zločinima poput Vukovara, Škabrnje, Srebrenice, i vjerujemo da će u žalbenom postupku Rezidualni mehanizam uzeti u obzir njihovu ulogu u tim procesima na adekvatan način, dakle pozdravljamo ovaj dio ali ne mogu reći da možemo biti zadovoljni s obzirom na njihovu ulogu devedesetih godina da je s ovim donesena pravedna presuda”, istakao je Andrej Plenković, premijer Republike Hrvatske.
Završne riječi u žalbenom postupku odbrane i tužilaca okončane su 24. i 25. januara ove godine. Odbrana je pokušavala Stanišića predstaviti kao ključnog mirotvorca tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Dok je pak Tužilaštvo tražilo znatno dužu zatvorsku kaznu.
“Dokazi pokazuju da su višekratno tokom skoro pet godina Stanišić i Simatović koristili resurse Državne bezbjednosti uključujući i njihovu elitnu jedinicu “Crvene beretke” kako bi pomogli drugim srpskim snagama koje su vršile operacije etničkog čišćenja”, navela je Laurel Baig, tužiteljica.
Wayne Jordash, advokat Jovice Stanišića je tada rekao.
“Kao što smo vidjeli u pristupu Tužilaštva tokom posljednjih 20 godina oni tvrde da je Stanišić bio odgovoran za jedinicu ljudi koji su nosili crvenu beretku, svako sa crvenom beretkom po žalbi Tužilaštva automatski može da se odredi kao pripadnik jedinice, i da se okrivi prvo on pa zatim Stanišić i zatim da se to poveže sa zajedničkim zločinačkim planom.”
Završne riječ pratile su i članice Udruženja majke enklava Srebrenica i Žepa. Smatraju da ukoliko presuda ne bude osuđujuća, to bi bacilo sjenu na sve dosadašnje presude Haškog tribunala.
“I od toga zavisi kako će žrtve prihvatiti presude i rad 30 godina Haškog tribunala ako ne bude na kraju urađena prava stvar, a to je prava stvar, da i Simatović i Stanišić budu odgovorni da su radili za UZP, da Srbija ne može nikako biti slobodna isto kao što nije bila Hrvatska koja je manje učestvovala a dobila je UZP, nadam se da će i ovaj Sud donijeti pravdu, pravednost, pravilnost”, istakla je tada Munira Subašić, iz Udruženja majke enklava Srebrenica i Žepa
Iva Vukušić, profesorica na Univerzitetu u Utrehtu je dala svoj komentar.
“Ovo je posljednje suđenje koje se događa u Hagu vezano za bivšu Jugoslaviju i ovo suđenje je važno zbog toga što se radi o vezama između režima u Beogradu na čelu sa Slobodanom Miloševićem, i zločina koje su činile jedinice poput Crvenih beretki, Arkanovih Tigrova, Škorpiona na terenu u Hrvatskoj i BiH. Suština ovog predmeta su veze, skrivene veze.”
Upravo zbog dužine suđenja, koje je već ušlo u 21. godinu, i do sada najduže suđenje u Hagu, je i primjer loše prakse, smatraju pravnici, kako za optužene, ali prije svega za žrtve.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
