Već godinama zabrinjava činjenica da je Bosna i Hercegovina za deset godina na svojim ulicama izgubila čak 3.000 života i to uglavnom zbog prekoračenja brzine ili prisustva alkohola u organizmu vozača. Pitali smo se da li se može stati u kraj kobnom ponašanju i da li promjene koje su uvedene mogu spriječiti nesreće? Jedan od načina je održiva urbana mobilnost, a kako ona funckioniše, šta zapravo znači i kako može njeno kvalitentno provođenje utjecati da saobraćaj lakše funkcioniše (da imamo manje nesreća i da se svi manje nerviramo), objasnio nam je ovog jutra saobraćajni stručnjak, profesor Osman Lindov.

Saobraćaj je postao sve gušći, pješaci imaju malo mjesta za svoje kretanje, a biciklističke staze su prilično konfuzne i predstavljaju opasnost za sve učesnike u saobraćaju. U posljednje vrijeme kao da nije bilo dana da se ne dogodi neka nesreća, a mjere koje su uveli nadležni izgleda da ne mijenjaju ništa.

Profesor Lindov ističe da se uglavnom bavimo posljedicama i između toga nećemo ništa da radimo. Okidač postane neka nesreća, gubitak života, pa se nakon toga retroaktivno djeluje, a ne preventiraju se uzroci koji i dovode do razočaravajućih brojki.

Lindov dodaje da se nešto može promijeniti sprovođenjem ranije pomenute održive urbane mobilnosti. Da li postoji mogućnost da se ove brojke smanje i je li se to može nekako riješiti?

“Ono što bi trebalo uraditi, prekontrolisati, krenuti od toga da li su naše ulice čiste, da li se možemo nesmetano kretati kao pješaci, da li nešto smeta našoj uočljivosti. Kakvi su pješački prelazi i da li smo sigurni na njima“, objašnjava on.

Donesene promjene ništa ne mijenjaju

Ranije donijete promjene poput kamera, veće brojnosti policajaca na saobraćajnicama nije održivo rješenje – zadatak je infrastrukturno riješiti pitanje pješaka, motociklista, biciklista.

“Mislim da je ovo šesta vanredna sjednica na kojoj su doneseni zaključci i nijedan zaključak po meni nije u redu, ne valja“, ističe profesor.

Održiva urbana mobilnost jedan je od stubova infrastrukture. Naše saobraćajnice prolaze kroz urbane sredine i stoga “više ljudi gine na tim dionicama”.

Potrebno je očistiti pješačke prelaze, te dati prioritet javnom prevozu. Pješački prelazi pretvoreni su u alternativne parkinge za pojedince, a u mnogim slučajevima i nedozvoljeni objekti smanjuju veličinu prostora za slobodno kretanje pješaka.

Smanjena prava pješaka

Danas su investicije usmjerene na parkinge koji zamjenjuju zelene površine ne ostavljajući mnogo prohodnosti za pješake. Lindov kaže da to više i nisu pješačke staze.

Dodaje da su prava pješaka umanjena, a nesigurnost za njih se može uvidjeti na mnogim dionicama u Kantonu Sarajevo. Profesor je spomenuo nesiguran prolazak kroz Tunel Ciglane, kojim dnevno saobraća četiri do pet hiljada ljudi.

“Gradski tunel pravimo bez mogućnosti prolaska pješaka“, kaže on.

Obzirom da je pješačka zona upropaštena jedini način spašavanja tih dionica jeste oslobađanje površina. Grad je pretrpan automobilima, a građani koriste vozila i za čak male dionice: od stana do prodavnice. Pored toga, jedan od vodećih problema je i to što “mi nemamo osjećaj za osobe sa invaliditetom”: rampe su nepromišljeno napravljene, dehumanizirajući one kojima je pomoć potrebna. Smanjiti brzinu kako bismo spriječili nesreće je neadekvatno.

“Ne možemo spustiti brzinu za 10 kilometara na sat, pješak se može udariti i pri brzini od 40“, naglašava Lindov.

Začarani krug zatvara se tako što roditelji pospješuju da djeci kupimo auto jer će na taj način biti sigurniji  u saobraćaju. Ako ne napravimo bolje uslove za pješake, ništa se neće smiriti.

“Opuštanje u saobraćaju podrazumijeva gubitak života”

“Šta mislite kad bismo postavili kante za smeće na motorni saobraćaj“, upitao je profesor aludirajući na to što se trotoari koriste za bilo kakve stvari smanjujući prostor za one kojima je potreban.

“Zašto ovo radimo? Zašto ne krene priča održivoj urbanoj mobilnosti, da predodredimo svaku novu saobraćajnicu da bude namijenjena i pješacima”, pitao se naš gost ovog jutra.

Dodao je da je Tunel Kobilja Glava dizajniran tako da i pješaci mogu slobodno proći. Ipak, kaže da se nada da taj dizajn neće promijeniti u zadnji čas.

Za rješavanje ovih problema mora se uključiti ministarstvo obrazovanja, saobraćaja, prostornog uređenja….

Moramo praviti zone smirenog saobraćaja, a sve zavisi od volje ljudi i povezivanja opština koje su sada razdvojene.

“Opuštanje u saobraćaju podrazumijeva gubitak života”, zaključio je saobraćajni stručnjak.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad