"Ljudi u BiH svjedoče nasilju, ali ne žele da reaguju. Roditelji ne učestvuju u rješavanju problema djece u školama"

"Digitalno nasilje je zaista i stvarno nasilje"

Praksa pokazuje da nasilje ima više lica. Međutim, koje postaje dominantnije i koliko mi kao društvo se uspjevamo izboriti sa tim različitim promjenama lica nasilja koje imamo, pitali smo.

"Što se tiče tradicionalnog nasilja i digitalnog nasilja, mogu reći da je sad digitalno nasilje mnogo češće. Mi kao društvo još uvijek se ne uspjevamo izboriti sa digitalnim nasiljem jer je digitalno nasilje u odnosu na tradicionalno nasilje, odnosno offline nasilje, da tako kažem, mnogo opasnije i kod žrtava digitalnog nasilja ostavlja mnogo gore posljedice. Digitalno nasilje je zaista i stvarno nasilje. To je samo način na koji se vrši nasilje. Ono je u odnosu na tradicionalno nasilje, kao što sam rekao, mnogo ozbiljnije jer žrtva je dostupna počinitelju 24 sata. Imamo sad trend fotografija, videozapisa, spolno eksplicitnog sadržaja i kad fotografija, videozapis ode, da tako kažem, u eter, odnosno na internet, tada to ostaje trajno. Kod tradicionalnog nasilja gdje imate neki fizički sukob, gdje imate neke uvrede, gdje imate neke prijetnje itd., ukoliko se događa u krugu određenih osoba, tada žrtva ima neki osjećaj da samo te osobe to znaju. Ukoliko dođe do nekog nasilja gdje su očevici 3-4 osobe, žrtva ima neki stid, sram od njih 3-4. Međutim, ukoliko se to dogodi putem digitalnih tehnologija, tada, na primer, ako govorimo o snimkama s spolno eksplicitnog sadržaja, znači, to je masovno. I mnogo, mnogo teže pogađa žrtvu nego što je to stvarno, odnosno tradicionalno nasilje. Jer žrtva ima osjećaj da ona ni na koji način ne može spriječiti dalje širenje, ne može spriječiti to da se zaista zaustavi da stane", rekao je Ančić za N1.

Mehmedović: Ljudi nisu svjesni posljedica

Mehmedović ističe da organizacija Institut za populaciju i razvoj Sarajevo već 20 godina aktivno radi na prevenciji nasilja, te su poznati sa različitim formama i digitalnog nasilja.

"To nije nešto novo. Digitalno nasilje postoji u posljednjih 20 godina. Pojavom socijalnih mreža, različitih informacijskih komunikacijskih tehnologija, ustvari i prodorom tih tehnologija na tržište Bosne i Hercegovine pojavljuju se i nove koje su zapravo iskoristile te tehnologije da se mogu plasirati i pojavljivati. Ja se ne bih samo fokusirao na mladiće, mogu reći da cijelo društvo, ako posmatramo i forme digitalnog i sve druge forme nasilja, zapravo apsolutno kao da nije svjesno posljedica koje nasilje ostavlja ne samo na žrtvu, nego na cijelu ukupnu populaciju. Mi ne možemo govoriti o posljedici koji je samo vezano za žrtvu. Nasilje ostavlja destruktivne posljedice i na svjedoke, i na kolinu, i na zajednice u kojima nasilje postoji. A kad posmatramo one koji čine nasilje, pa i oni koji svjedoče nasilju, mislim da ni jedna ni druga populacijska skupina koju tako možemo nazvati, nisu svjesni tih posljedica. Ne samo za žrtvu, nego i za sebe", kazao je Mehmedović.

"Različite forme nasilja se javljaju već u predškolskom odgoju"

Govorio je o odnosu okoline prema nasilju.

"Ako se dešava nasilje u porodici, vi ćete čuti da često komšiju, odnosno ljudi koji čuju to nasilje, svjedoče je to na tom nasilju, zapravo ne žele da reaguju. Kažu to je njihova intimna stvar, to nije nešto u što mi treba da se petljamo. I onda se zapravo tu već stvara određeni dojam da je to nešto što je društveno prihvatljivo. Posebno ako tome i svjedoče i djeca. Onda djeca odu u školu. Nažalost, u školama u Bosni i Hercegovini nasilje je sveprisutno. Dakle, različita istraživanja koje provodimo kao organizacija, ali kao dio mreža organizacija u Bosni i Hercegovini, pokazuju da različite forme nasilja se javljaju već u predškolskom odgoju i eskaliraju tokom osnovnog obrazovanja i naravno nastavljaju se u toku srednjeg obrazovanja. I tu također djeca često svjedoče izostanku reakcije sistema na te forme nasilja. I onda dolazimo do digitalnog prostora koji je produžena ruka zapravo u nasilju gdje tek tad postaje sve normalno", dodao je.

"Kao društvo opravdavamo nasilje"

Istakao je kako se djeca odgajaju da ne reaguju na nasilje već u neku ruku da se toleriše.

"Razvijaju se različiti govori koji opravdavaju nasilje. I to je zastrašujuće. Mi ne smijemo zaboraviti da mi živimo u zemlji u kojoj je svaka druga žena preživjela neku vrstu nasilja. U istraživanju 2013. godine koju je uradila Agencija za ravnopravnost Polova je potvrđeno prvi put, a je onda i u istraživanju OSCE drugi put - svaka druga žena, bez obzira u kojem dijelu Bosne i Hercegovine se nalazi nakon 15. godine je preživjela neki vid nasilja. To nasilje najčešće dolazi od partnera, odnosno od ljudi koji su najbliži toj ženi, odnosno djevojčici. I tu vi već vidite da niti postoji reakcija na nasilje koje čine počinitelji, niti postoji društvena reakcija na nasilje kojim svjedoči i društvo. I da je sasvim izvjesno da, ako govorimo o mladićima i muškarcima koji čine nasilje, zapravo oni čak i vide nekad društvenu opravdanost. Jer je i normativ zapravo dao poruku da je to nešto što je prihvatljivo, jer postoji nekad razlog da se tako nešto strašno uradi i da neće odgovarati za to što radi. I onda kad imate taj jedan kolektivni stav koji se prenese na individualni stav, mi zapravo imamo jedan vrlo ozbiljan rizik da mi kao društvo generiramo stavove koji opravdavaju nasilje i zapravo obeshrabruju reakciju na nasilje", rekao je Mehmedović.

Loš pristup prema žrtvama - od policije, preko pravosuđa do društva u cjelini

Ono što je veliki problem jeste što žene rijetko prijave digitalno nasilje jer osjećaju da neće biti zaštićene.

"Prije par nedelja sam držao edukaciju vezano na temu digitalno nasilje i test koji su sudionici ispunjavali, prije nego što sam počeo držati edukaciju, je da kažu koji su problemi, prepreke s kojima se susreću kad se dogodi nasilje. Dominantno je strah žene. Strah je da se njoj bi, ajmo reći sada o fotografije, videozapisi i bilo koji je drugi oblik nasilja, prije svega strah jeste da to ne bi izašlo u javnost. Drugo jeste što ne znaju način na koji se prijavljuje. Što se tiče policijske strukture, tužiteljstva koje zaprimaju kaznene prijave. 97% policija zaprima kaznene prijave, a 3-5% tužiteljstvo", rekao je Ančić.

Ističe da se prema ženi žrtvi ni društvo, ni policija, ni sudije, ni tužioci nemaju dobar pristup. Manjina su, ističe, oni koji žele da rade i rade kako treba.

"Previše je pitanja koja joj se postavljaju prije nego dođe krim istražitelja. Dvoje-troje policajaca je ispitaju šta je bilo. U momentu kada govori o razlozima zbog čega je došlo do nasilja - tu se priča mijenja, Ako kaže zboig toga što sam pozdravila bivšeg dečka, odgovorila na poruku drugu i sl. - mijenja se priča. Govori se da ti nisi uradila to, ne bi bilo to, a ne postoji opravdanje da li je žrtva moralna ili ne. Ne samo policija već cjelokupno društvo i javnost. Vi objavite neku fotografiju na kojoj neka osoba radi nešto, niej ispala najljepše - ljudi kao da jedva dočekaju da je na osnovu izgleda što više vrijeđaju. Imam osjećaj da od 100 komentara 95 negativnih samo što nije lijepo ispala. Kao da se ljudi time hrane. I to je problem", rekao je Ančić.

Roditelje ne zanima rješavanje problema u školama

Ono što je poražavajuće, istakli su sagovornici, da je u školama nasilje prisutno, a da škole često nemaju kapacitete da odgovore ili jednostavno ne žele da odgovore.

"Izostaje reakcija nastavnika, izostaje reakcija nekarih stručnih službi. Pojedine forme nasilja se prepoznaju kao zezanje, kao neka šala, bez da se zapravo osjeti puls žrtve, odnosno oni koji su izloženi nasilju. Mi zaista imamo priliku kroz saradnju sa različitim institucijama i vidimo tu posvećenost u Ministarstvu obrazovanja da se nasilju stane u kraj. Vidimo da institucije žele da naprave promjenu, ali to je zaista jedan veliki broj škola, jedan veliki broj nastavnika koje je trebalo jačati, razviti njihove kompetencije, da prepoznaju. Ali tu dolazimo do jednog bitnog problema, to su roditelji. Evo, naša iskustva pokazuju da roditelji ne odazivaju se na edukacije koje organizuju škole, roditelji se ne uključuju u rješavanje problema koji se dešavaju u školama. Za roditelje je nekako i rotnost zbog svih tih nekih dinamičnih promjena u životu i tempa života. Dodatna nepotrebna aktivnost. Ja sam baš svjedočio tome i u Sarajevu, i u Banja Luci, i u Mostaru, i u gradovima širom BiH - škola organizuje radionicu za roditelje i od sto pozvanih dođe jedan do dva roditelja. Mislim, to je zastrašujuće", rekao je Ančić.

Detalje pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad