U Srebrenici je održana je prva trka na 10 kilometara sa više od 200 učesnika iz BiH, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Cilj je bio pokazati da u Srebrenici može biti života, ističu organizatori.

Dugo iz Srebrenice nisu stizale vijesti bez političke pozadine i priča političara. U nedjelju (09.05.) je pak, zahvaljujući sarajevskom udruženju „Dečki u plavom”, koje organizuje maratone i atletske trke na duge staze u BiH, održan prvi maraton, piše Deutsche Welle.

Primarni razlog da se organizuje ova trka, kako ističe predsjednik udruženja Darko Lončar, bilo je to što Srebrenica nema profesionalnih sportskih takmičenja i cilj je da ova trka postane tradicionalna. „Prije svega želimo pokazati da u Srebrenici treba biti života i drugim danima osim obilježavanja ratnih godišnjica i da Srebrenici treba pomoći djelom a ne samo riječima”, kaže Lončar.

On je naglasio i da se organizovanjem maratona pod nazivom „Stazama Bosne Srebrene” željelo podsjetiti na bogatu istoriju ovog dijela BiH u kojem se Srebrenica 1291. godine pominje prvi put u istoriji kao franjevačka provincija Bosna Srebrena.

Bez vjerskih i stranačkih obilježja

Tokom maratona svi učesnici su nosili isključivo bijele majice sa oznakom manifestacije i nije bilo vjerskih, stranačkih, niti bilo kakvih drugih obilježja. Iako je organizaciju manifestacije podržala lokalna vlast i prisutni su bili vodeći ljudi izvršne i zakonodavne vlasti opštine Srebrenica, nije bilo zvaničnih političkih govora i obraćanja političara.

Svi učesnici su se pridržavali epidemioloških mjera i do samog starta trke su nosili zaštitne maske. Među takmičarima je bilo starih i mladih, kako žena tako i muškaraca.

Pobjednica u ženskoj konkurenciji prve trke „Stazama Bosne Srebrene” bila je Adela Ćomor, Ivana Uzunović Perlain druga i Sandra Gangof je kao treća stigla na cilj. Najbrži u muškoj konkurenciji bio je Uroš Gutić iz Nevesinja, drugo mjesto je osvojio Emir Hastor iz Goražda, a treči je bio Alija Imamović iz Sarajeva.

„Dokazati da u Srebrenici ima života”

Pored takmičara iz BiH, učešće su uzeli i maratonci iz Hrvatske, Srbije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Jedan od njih je i Borko Jeremić, koji je, kako kaže, predstavljao dvije države.

„Rođen sam u Loznici u Srbiji a živim i radim u Frankfurtu u Njemačkoj, odakle sem i došao sa društvom iz kluba na ovo takmičenje. Prvenstveni cilj mi je druženje i upoznavanje novih ljudi”, kaže Borko.

Na ovoj sportskoj manifestaciji Srebrenicu su kao domaćini predstavljali nekolicina mladih, među kojima najviše iskustva u trčanju ima Mirsad Siručić, koji je po struci pravnik.

„Učestvovao sam na mnogo trka ali ovo je prvi put da trčim pred mojim sugrađanima pred kojima se želim dokazati ali i drugima pokazati i dokazati da u Srebrenici ima života i da će ga biti.”

Među učesnicima i osobe s invaliditetom

Učešće na maratonu je uzela i Samira Džidić iz Zenice, koja se takmičila u invalidskim kolicima. Samira, kako kaže, voli sport i da je u Srebrenici prvi put, ali ovo nije bila njena prva trka:

„Pošto sam osoba sa invaliditetom ovu utrku posvećujem borbi za ljudska prava za koja mislim da su baš ovdje u Srebrenici još uvijek najvažnije pitanje.”

No, najprominentniji učesnik trke bio je Džemal Jašarević. On je široj javnosti postao poznat po dokumentarnom filmu „Džemo”, priči o maratoncu koji uzgaja krave i živi od prodaje mlijeka. Neposredan, uvijek nasmijan, čovjek iz naroda, Džemo je i u Srebrenici bio miljenik publike. Mnogi su htjeli da se fotografiišu s njim.

„Nakon filma i ove popularnosti koja godi, osjetio sam kao obavezu da još više treniram, ozbiljnije se pripremam, kako bih postigao još bolje rezultate. Trčeći obavljam svakodnevni posao i tako stičem formu.”

Džemal je na cilj stigao četvrti, odnosno prvi u svojoj starosnoj kategoriji.

Za ono malo građana Srebrenice, uprkos pandemiji, ova manifestacija i lijep i sunčan nedjeljni dan bili su pravi praznik, iako se i zvanično slavio 9. maj Dan pobjede nad fašizmom.

„Konačno poslije svih onih predizbornih i poslijeizbornih svađa i podizanja međunacionalnih tenzija, teških riječi, nerijetko i uvreda, da doživimo i jedan lijep dan u kojem se nećemo dijeliti na ´naše´ i ´njihove´ i u kojem ćemo uživati svi podjednako”, rekao je jedan stariji Srebrenčanin, izrazivši žaljenje zbog odlaska mladih iz ove posrnule sredine.