S neizvjesnošću se očekuje angažman Oružanih snaga BiH u kampu Lipa. Stotine migranata strahuje od nadolazećeg snijega i minusa, jer do danas nije obezbijeđen adekvatan prostor u koji se mogu skoniti, ugrijati, mirno prespavati. Naša ekipa i danas je zabilježila situaciju.

Smjenjuju se snijeg, kiša, sunce. Blato na sve strane. Migranti se snalaze kako znaju i umiju. Briju jedan drugog. Lože vatre. Čekaju pomoć. Ešvag Abasi, najglasniji među njima, nam prilazi.

“Već 15 dana boravimo u ovoj katastrofi. Hiljadu života je ugroženo. Kada je počela pandemija korona virusa nama su rekli da smo privremeno ovdje. A evo vidite danas kako to izgleda. IOM, grupa Pakistanaca i Afganistanaca zapalili su dio kampa. Nismo mi. Zar biste vi zapalili vaš dom? Sigurno ne biste. Od tada živimo katastrofu, ovo nije za ljude. Mi nismo životinje. I zahtjevamo vodu, struju, hranu, sklonište. Mi cijelu noć ložimo vatre i sjedimo sklupčani”, tvrdi Abasi, Kašmir, Pakistan.

Dodaje kako čita vijesti, zna koliko novca je došlo ovdje, i pita gdje su milioni koje je EU poslala. Zašto migranti borave u neljudskim uslovima? U međuvremenu na teren stižu kamioni. Unutra stotine kreveta. Pretpostavka je da su iz Bire dovezeni ovdje. Smještaju se u šatore koje su pripremili pripadnici Oružanih snaga.

No, šatori Oružanih snaga još nisu u upotrebi. Čekaju se dalje naredbe nadležnih. Mašinerija na terenu. Jedan od prvih zadataka za vojnike bit će osposobljavanje puta kojim se dolazi do kampa, kako bi olakšali dalje radove na priključcima struje, vode. SOS Bihać tokom dana dostavlja niz agregata.

“Agregati će u prvom redu služiti da se uspostavi koliko toliko rasvjeta za policiju koja boravi ovdje i migrante. Osim toga služit će im i da pune telefone, što je bio jedan od njihovih osnovnih uvjeta”, navodi Zlatan Kovačevi, SOS Bihać.

Crveni križ USK i Grada Bihaća svakodnevno na terenu. Podjela obroka počela je od ranog jutra. Migranti prihvataju hranu za razliku od prethodnih dana.

“Stigli smo oko 9:15 ujutro zajedno s jednom organizacijom iz Engleske, kojoj je sjedište u Zenici. S njima smo u saradnji podijelili po jedan obrok. Radi se o ćevapima i jogurtima, što su nam oni donirali, a iz naših resursa idu za svakog migranta po jedan duks, topla majica”, ističe Amir Nedić, mobilni tim Crvenog križa USK.

“Utisci su strašni, empatičan sam prema ljudima i teško mi je vidjeti da su ovako pod otvorenim nebom, na hladnom i gladni, jako je neuredno bojim se da ako se ovakva situacija nastavi da bi moglo doći i do zdravstvene krize”, dodaje Boris Ćuković, One Nation UK.

Ne želim prebacivati krivicu na bilo koga, kaže migrant Ešvag Abasi. No, čini mu se da su postali žrtve političkih obračuna i neuređenog sistema.

“Niko od nas nije ostavio svoju zemlju i svoje porodice tek onako. Ja sam iz Kašmira, to je zona konflikta, mi se svakodnvno suočavamo tamo sa ratom. Zato sam ja otišao iz svoje zemlje”, priča Abasi.

Sve oči uprte su sada u odluke i poteze institucija Bosne i Hercegovine. Država se konačno uključila nakon godina migrantske krize. No, da li će ispoštovati i svoja obećanja. Snijeg neće čekati.