Migrant koji je nožem teže povrijeđen jučer u Tuzli u stabilnom je stanju dok policija još traga za počiniocem. I napadač i žrtva dolaze iz Alžira. Zbog trenutne situacije, i ugrožene sigurnosti - humanitarne organizacije ove sedmice neće dijeliti ručak migrantima.

Posljednji sukob migranata u Tuzli. Sa strane mirno posmatran i sniman. Danas ih nismo zatekli na stanici, u napuštenim objektima, starim vagonima, mjestima gdje inače borave. Bez dokumenata i kontrole se kreću. U Tuzli postoje dvije sigurne kuće u kojima je smješteno oko 40 osoba.

“Kuća nam pruža mogućnost da se odmorimo, okupamo i čujemo sa porodicom. Ovo je zaista jedno sigurno mjesto”, priča Hasan Nezi, Maroko.

“Centar za pružanje usluga u zajednici „Puž“ odogovoran je za jednu komponentu većeg projekta interventne podrške migrantima u BiH, a odnosi se na organizaciju sigurnog smještaja za najranjivije kategorije. Znači, radi se o porodicama sa djecom, povrijeđenima, ženama ili nekim pojedincima koji zahtjevaju dodatnu zaštitu zbog svojih pojedinačnih slučajeva”, kaže Danijel Vasilj, Centar za pružanje usluga u zajednici „Puž“ Tuzla.

Nekima od ljudi u pokretu omogućeno je da se sportskim aktivnostima zabave i zaborave na svoje stanje.

“Veoma je dobro ovo za moje srce, za moje zdravlje. Sretan sam, sa svime ovim i ovom grupom”, poručuje Feriz Hasan, Alžir.

A u ekipi i Tamer Albadarin, Palestinac koji više od 10 godina živi u Tuzli, studira, radi i formirao je porodicu.

“Ja sam prezadovoljan. Kada sam došao, ljudi su bili fini prema nama. Bili su svi dobri, gostoprimljivi, hoće da nas upoznaju, našu kulturu. Svima je žao što se sada dešava u Palestini”, navodi Albadarin.

Žao je Tuzlacima migranata, pričaju nam. Međutim, zabilježene su tuče, upotrebe hladnog oružja, povrede, provale u kuće, uznemiravanje stanovništva. Lokalna vlast se ne oglašava, a građani hladne glave pokušavaju sagledati situaciju u kojoj se nalaze i oni i migranti.

Anketa:

“Ja šetam ovako i navečer. Ja se ne bojim uopšte. Žao mi ih je. Ali ovo što su oni ovdje, to je Evropa kriva. Oni će dati pare, a da njima ne dođu”.

“Šta da mislim? Dobili su pare, prije devet mjeseci. Oni sad našli kada je snijeg, minus. A oni… Nije u Pakistanu rat ni u Maroku. U Maroku se bolje živi nego ovdje. Naši tamo idu na odmor. To treba rasijati. Šta je zaista nevolja i šta je od rata pobjeglo”.

“Na plašim ih se. Lično migranata se ne plašim”.

“Nije njima svejedno. Pate se. Čekaju. Nemaju čime kupiti ili nemaju gdje. Neko im donese, oni sjede i gledaju. Žalosno pogledati”.

“Pomalo me nakada strah jer sam čula da jedan upao nekome u kuću u pola četiri ujutru. U suštini, žao mi je tih ljudi. Suosjećam se s njima. Nisu oni došli od dobre volje ovdje. Nego ih nevolja natjerala sigurno”.

Za nedaće koje prave pojedinici, u zadnjem slučaju Alžirci, ostali se izvinjavaju.

“Svaka zemlja ima dobrih i loših ljudi. Mi smo dobri i ja se izvinjavam. I kada vidim da neki ljudi iz moje zemlje prave probleme, budem veoma ljut zbog toga”, ističe Hasan.

Posljednji podaci o broju migranata u ovom kantonu MUP TK objavio je za novembar i tada ih je zabilježeno oko 500. Zaglavljeni između Srbije iz koje su došli, Evropske unije u koju pokušavaju ući i BiH zemlje koja se guši u problemima i bez njih, lutaju tuzlanskim ulicama. Niko ne zna do kada.