Možemo li naučiti od drugih: Kako se London riješio imidža najzagađenijeg grada

Vijesti 19. dec 202416:06 0 komentara
TopFoto.co.uk / Topfoto / Profimedia

Grad na naslovnoj fotografiji je London. Godina 1952. i događaj u istoriji poznat kao Veliki smog. Danas bi London sa fotografije vjerovatno bio u vrhu lista svjetskih gradova po zagađenosti zraka, tamo gdje se često proteklih dana nalazi Sarajevo. London je pobijedio bitku protiv smoga 1950-ih, ali rat tu nije stao. Kako je i dalje pod velikom prijetnjom i izloženošću zagađenosti zraka, kvalitet zraka je i danas u prioritetnim pitanjima Grada Londona.

Godine 1952. London je doživio pet zastrašujućih dana poznatih kao Veliki smog – što je jedna od najsmrtonosnijih zabilježenih epizoda urbanog smoga do danas. Tih pet dana zagađenja ubilo je  12 hiljada ljudi.

Zagađenje zraka problem je s kojim se London suočavao stotinama godina, a postalo je značajno gore kada je grad prerastao u moderan, industrijaliziran grad u 18. stoljeću. Pet dana Velikog smoga iz 1952. bilo je toliko loše da je označilo prekretnicu u borbi protiv zagađenja. Vlasti su bile prisiljene da nešto naprave, a učinili su to donošenjem Zakona o čistom zraku iz 1956. za borbu protiv onečišćenja zraka u gradu.

Decembar u Sarajevu, Holiday Inn, dama konzumira živu i cink

London je bio poznat po magli još tokom Viktorijanskog doba, odnosno 19. stoljeća. Međutim, ovo je zapravo bio smog, a ne magla – opasna mješavina magle i sumpornog dioksida nastala izgaranjem ugljena.

Visoke razine zagađenja zadržale su se u 20. stoljeću. Londonci su se redovno susretali s gustim žutim ili smeđim smog koji je ispunjavao zrak, zbog čega je bilo teško gledati i disati.

Zašto je London bio toliko zagađen?

U 1950-ima Londonci su uglavnom grijali svoje domove izgaranjem ugljena. Istočni London još uvijek je bio dom tvornica, a elektrane na ugalj kao što su Battersea i Lots Road bile su pozicionirane duž Temze. Svi su proizvodili velike količine dima.

Zadimljeni autobusi na dizelsko gorivo, koji su nedavno zamijenili sistem električnih tramvaja, dodali su još više problemu.

I vrijeme i ekonomska situacija u decembru 1952. učinili su redovno onečišćenje Londona mnogo gorim. Novembar i decembar 1952. bili su jako hladni. Stanovnici Londona ložili su vatru na ugalj kako bi se zagrijali, a postoje dokazi da je ugalj koji su spaljivali zagađivao više nego inače, navodi se na zvaničnim stranicama Muzeja London.

Kvalitetnijeg, manje zagađujućeg uglja bilo je manje u zalihama, jer je slaba ekonomija zemlje zahtijevala da se ovaj vrjedniji ugalj prodaje drugim zemljama. Tokom decembra, vremenska formacija zvana anticiklona uhvatila je dim ugljena, dok je istočni vjetar nosio zagađeniji zrak u London iz Europe.

Kao rezultat toga, gusti smog prekrio je London između 5. i 9. decembra 1952. godine.

Pixabay/Ilustracija

Kako je to utjecalo na Londonce?

Dok je sunce izlazilo u petak, 5. decembra 1952., Londonci su se ponašali normalno. Ali kako je dan odmicao, smog je postajao sve gušći. Postalo je jasno da to nije uobičajeno.

Smog se pogoršao i trajao je pet dana. Ljudi koji su izašli van nisu mogli vidjeti vlastita stopala. Čestice dima prekrile su njihovu odjeću. Automobili su bili ostavljeni na cesti, a u jednom trenutku većina autobusa je otkazana.

Smog je prodrio čak i u domove ljudi, a otrovni zrak otežavao je disanje, posebno onima koji su već imali problema s plućima, što je kao posljedicu mialo to da su se ljudi popočeli osjećati bolesno.

Procjenjuje se da je u pet dana umrlo 4000 ljudi. Stope smrtnosti dosegle su najviši nivo od epidemije Španske gripe 1918.-1919. Kasnije je više umrlo od dugotrajnih učinaka smoga, čime se procijenjeni broj umrlih popeo na 12 hiljada.

ÂTopFoto.co.uk / Topfoto / Profimedia

Šta je bilo rješenje?

U početku, vlada nije bila uvjerena da je zagađenje uzrok smrti, ali na kraju su poduzete mjere.

1954. City of London Corporation zabranio je pušenje u gradu.

Parlament je 1956. usvojio Zakon o čistom zraku, čime su stvorena područja bez dima diljem Londona i regulirano izgaranje uglja u domovima i tvornicama.

Problem nije nestao preko noći. Drugi Zakon o čistom zraku donesen je 1968. Polako je ugljen zamijenjen plinom, a elektrane su preseljene izvan Londona.

Kako piše nacionalna meteorološka služba Velike Britanije, ljudi su dobili određen period vremena da se prilagode novim pravilima, a periodi magle su se nastavili još neko vrijeme nakon što je Zakon iz 1956. donesen. Godine 1962., naprimjer, 750 stanovnika Londona umrlo je od posljedica magle, ali se nikada više nije dogodilo ništa na nivou Velikog smoga iz 1952. godine. Ova vrsta smoga sada je postala prošlost, dijelom zahvaljujući zakonodavstvu o onečišćenju, ali i modernim razvojima, kao što je raširena upotreba centralnog grijanja.

Izuzetno zagađen zrak u svim dijelovima KS

Može li se Veliki smog ponoviti?

Moderno onečišćenje Londona uglavnom je uzrokovano cestovnim vozilima, čiji dimovi nisu tako vidljivi kao dim uglja.

Ali zrak u Londonu je i dalje opasan. Redovno je iznad zakonskih granica, a studija iz 2019. pokazala je da je onečišćenje pridonijelo otprilike 6000 smrtnih slučajeva u glavnom gradu te godine.

Nedavni napori da se riješi problem uključuju londonsku Zonu ultra-niskih emisija (ULEZ), prvi put uvedenu 2019., koja je naplaćivala vozačima vozila koja najviše zagađuju okoliš.

Da Londonci i vlasti ovom problemu pristupaju ozbiljno dokazuje i činjenica da je Grad London već pripremio strategiju koja se bavi kvalitetom zraka u narednih pet godina.

Borba protiv zagađenosti nikad ne prestaje

Korporacija City of London već dugo predvodi borbu protiv onečišćenja zraka. Kako navode na svojim stranicama, kvalitetu zraka mjere više od 60 godina, a 1954. godine, nakon zloglasnog londonskog smoga, objavili su vlastiti zakon o zabrani proizvodnje dima u gradu. To je utrlo put nacionalnom Zakonu o čistom zraku iz 1956.

Oblik i izvor onečišćenja zraka mijenjao se tokom vremena i, iako znatno poboljšan, ostaje na razini koja utječe na zdravlje. Prije dvadeset godina, razine onečišćenja zraka diljem Londona bile su gotovo tri puta više nego danas. Tokom tog vremena poduzeli su fokusirane radnje kroz niz akcijskih planova i strategija za poboljšanje kvalitete zraka.

“Sama naša posljednja Strategija za kvalitetu zraka, podržana nacionalnim i regionalnim djelovanjem, dovela je do prosječnog smanjenja onečišćujućih tvari dušikovog dioksida i finih čestica (PM10) za 40%. Shema Bank on Safety i naknadna shema All Change at Bank doveli su do još većeg smanjenja lokalnih razina dušikovog dioksida od preko 50%. Naša posljednja Strategija za kvalitetu zraka pokriva razdoblje od 2025. do 2030. Strategija opisuje kako ćemo nastaviti poduzimati radnje za poboljšanje lokalne kvalitete zraka. Ići ćemo dalje od svoje zakonske obveze radeći umjesto toga na ispunjavanju standarda navedenih u Smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za kvalitetu zraka za 2021. godinu”, poručuju.

Put do uklanjanja izvora zagađenosti zraka i postizanja relativno prihvatljive razine onečišćenosti je dug. Protiv vremenskih uvjeta i geografske pozicije se ne možemo boriti, ali mogu li Sarajevo i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini primijeniti praksu Londona, kako bi uklonili barem one vještačke zbog kojih iz godine u godinu sve teže dišemo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!