Analiza italijanskog portala
Na frontu istine: BiH i Ukrajina kao primjeri borbe protiv ruskih dezinformacija

Bosna i Hercegovina je društvo pogođeno sukobima koje se i dalje nosi s naslijeđem rata i krhkim institucijama, a Dejtonski sporazum, koji je okončao rat, ostavio duboke podjele u zemlji po etničkim linijama, uz suprotstavljene narative o historiji i identitetu. Kako piše italijanski portal 'Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa', ta rascjepkanost učinila je zemlju ranjivom na strane i domaće dezinformacije.
Ovaj portal navodi da u zemlji "gdje politika često podsjeća na beskrajnu izbornu kampanju" postoji jedna mala zajednica fact-checkera (provjeravača činjenica) koja je navikla da radi pod pritiskom.
"Kad smo počeli prije petnaest godina, reakcije su bile minimalne", kaže Amina Izmirlić Ćatović, istraživačica i fact-checkerka u Istinomjeru, prvoj platformi za političku provjeru činjenica u Bosni i Hercegovini.
"Sada, kad nešto objavimo, političari odmah reaguju", navela je, te dodala da je "jedan urednik" čak i prijetio njenoj organizaciji.
"Zvali smo policiju, ali ništa se nije dogodilo", dodala je.
Lokalna organizacija Zašto ne, koja vodi Istinomjer, postala je regionalni lider u praćenju i razotkrivanju dezinformacija. Njihov tim se bavi svime – od političkih izjava do revizionizma historije i strane propagande. Portal navodi da je ovo napor koji sve više podsjeća na ono što ukrajinski "čuvari informacija" rade od ruske invazije 2022. godine.
Obje zemlje suočavaju se s istim problemom: kako očuvati demokratsku odgovornost u okruženju zasićenom manipulacijama i javnim nepovjerenjem.
"Još uvijek ne postoji politička odgovornost, iako je prošlo mnogo godina od kraja rata", objašnjava Amina Izmirlić Ćatović. "Svake godine imamo krize. Govorimo o ratu i sukobima. Ali u stvarnosti, ljudi u BiH žive i funkcionišu, rade zajedno i život ide dalje. Političari stvaraju tenzije tokom izbornih perioda i vještački pogoršavaju odnose između zajednica. Upotreba dezinformacija će se, izgleda, samo nastaviti".
Slična borba u BiH i u Ukrajini
Kako ističe Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa, u Ukrajini se slični obrasci odvijaju na većoj skali, jer ruske kampanje dezinformacija već godinama ciljaju javno mnijenje – mnogo prije invazije 2022.
Prema analizama iz Sarajeva, iskustvo Bosne i Hercegovine u pogledu fragmentiranih medija i manipulacije zasnovane na identitetu predstavlja primjer koji treba služiti kao upozorenje. Lokalna medijska scena odražava političke podjele zemlje. Postoje nezavisni mediji, ali prostor uglavnom dominiraju oni povezani s političkim partijama ili etničkim grupama.
"Privatne TV stanice uglavnom se usklađuju s etničkim zajednicama kojima pripadaju", kaže Minel Abaz, novinar i medijski analitičar. "Na primjer, Hayat TV, koji je u vlasništvu Bošnjaka, zauzeo je eksplicitno pro-palestinski stav u izvještavanju o Gazi. Nije bilo govora mržnje, ali izvještavanje je bilo oblikovano da odgovara poruci namijenjenoj njihovoj publici. Tako to obično funkcioniše s privatnim televizijama".
Javni emiteri imaju svoje izazove.
"Na državnom nivou, ponekad vidimo da se u emisiji pojavi gost iz srpske zajednice koji je negator genocida i homofob. To se predstavlja kao balans, kao da obje strane zaslužuju jednako vrijeme, ali zapravo daje legitimitet negiranju", naveo je Abaz.
Rezultat je fragmentirani informacijski ekosistem u kojem je povjerenje nisko, a publika često bira medije koji potvrđuju njihove postojeće stavove. Društvene mreže dodatno pojačavaju problem.
"TV vijesti su i dalje glavni izvor informacija", kaže Amina Izmirlić Ćatović. "Facebook je također popularan, posebno među starijima. Mladi su više na Instagramu i TikToku, i zato mi koristimo Facebook – da bismo dosegli one koji još uvijek većinu političkih vijesti prate tamo".
Još jedan aspekt koji Bosna i Hercegovina dijeli s Ukrajinom jeste širenje ruskih dezinformacija.
"Bilo je mnogo lažnih vijesti o ruskom ratu – okrivljavanje Ukrajine, priče o nacističkim režimima i biolaboratorijama. Dio stanovništva podržava ruske tvrdnje. U Republici Srpskoj često se čuju narativi vrlo slični onima iz ruskih medija. Ti narativi pronalaze publiku jer se poklapaju s lokalnim političkim frustracijama", objašnjava Izmirlić Ćatović.
To preklapanje nije slučajno. Mediji na srpskom jeziku često prenose ili preuzimaju sadržaj ruskih državnih agencija poput Sputnjika i RT-a.
"Ne radi se samo o Rusiji. Radi se o politici identiteta. Poruke su oblikovane tako da pojačavaju postojeće podjele", kaže Abaz.
Provjera moći, izjava po izjava
U Istinomjeru je svakodnevni rad na provjeri činjenica sistematičan.
"Kada otkrijemo lažne izjave koje su objavili mediji ili političari, pratimo izvor i provjeravamo ga prema pouzdanim podacima. Navodimo sve izvore. Trudimo se da budemo transparentni kako bi čitatelji mogli jasno razumjeti kako smo došli do zaključaka", objašnjava Amina Izmirlić Ćatović.
Tim pokriva teme od domaće politike, uključujući rasprave o izbornom zakonu i ustavnim reformama.
"Bavimo se temama vezanim za integracije u EU i NATO, društvenim i ekonomskim pitanjima, kao i manipulacijama historijskih činjenica", kaže Izmirlić Ćatović. "Također pratimo dezinformacije o ženama i LGBT grupama, te uticaj koji Rusija i Srbija imaju na medije".
Vremenom se publika promijenila.
"Kad smo počeli, bilo je tišine. U posljednjih pet godina dobili smo mnogo povratnih reakcija – i pozitivnih i negativnih. Ljudi se barem uključuju. To je neka vrsta napretka", navela je.
Tri decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, sjećanja na njega i dalje su duboko prisutna u svakodnevnom životu i političkom diskursu.
"Nije riječ samo o godišnjicama Srebrenice ili Dejtonskog sporazuma", kaže Abaz. "Rat je i dalje dio javnog govora. Mediji i političari ga koriste kao referentnu tačku, ponekad da opravdaju trenutne podjele".
Stalno vraćanje prošlosti stvorilo je ono što neki istraživači nazivaju "politikom trajne krize".
"Bosna i Hercegovina je uvijek na ivici rata – ako ne stvarno, onda retorički", kaže Lejla Salihagić Batrićević, istraživačica i urednica u WestBalkanNetu. "Ovaj osjećaj nestabilnosti čini ljude tjeskobnim i održava njihovu zavisnost od političkih lidera koji obećavaju da će zaštititi njihovu grupu".
Isti mehanizam – upotreba straha i nostalgije – hrani i dezinformacije.
"To je najlakši način da se manipuliše ljudima. Kada se sve predstavi kao egzistencijalna prijetnja, činjenice postaju sporedne", dodaje Salihagić Batrićević.
Medijska pismenost kao odbrana
Kao odgovor, Zašto ne i druge građanske organizacije proširile su svoj rad s provjere činjenica na edukaciju.
"Želimo izgraditi kritičke vještine kod građana", kaže Amina Izmirlić Ćatović. "Sama provjera činjenica nije dovoljna. Ljudi moraju naučiti da sami provjeravaju informacije".
Organizacija redovno sarađuje sa školama i nevladinim organizacijama, a sada priprema događaje s UNESCO-m povodom Dana medijske pismenosti u BiH. Cilj, objašnjava Amina, jeste promovisati kulturu propitivanja.
"Ne možemo očekivati demokratsku odgovornost ako je sami ne tražimo", kaže istraživačica.
Ipak, napredak je neujednačen. Politička blokada i sve manja uključenost mladih stvaraju plodno tlo za apatiju.
"Isti političari su na vlasti već dvadeset pet godina. Mladi nisu zainteresovani za politiku. Ne vjeruju da politika može išta promijeniti", kaže Izmirlić Ćatović.
Abaz se slaže.
"Postoje različita mišljenja o mogućnosti novog sukoba. Uvijek govorimo o ratu, ali u svakodnevnom životu ljudi sarađuju. Prava podjela je između onih koji još vjeruju da politika ima smisla i onih koji su odustali".
Za posmatrače zainteresovane za evropsku sigurnost, Bosna i Hercegovina predstavlja poučan slučaj: mala zemlja s ograničenim resursima, ali izložena istim informacijskim prijetnjama kao mnogo veće zemlje – i to često s većim intenzitetom. Alati razvijeni u BiH za praćenje dezinformacija, podučavanje medijskoj pismenosti i angažovanje skeptične publike mogli bi poslužiti kao model i drugima.
Ukrajinsko iskustvo, zauzvrat, pokazuje kako dezinformacije mogu prerasti u direktnu agresiju. Analitičari u BiH često ukazuju na taj razvoj i upozoravaju na njega.
"Vidjeli smo šta se desilo u Ukrajini", kaže Amina Izmirlić Ćatović. "Dezinformacije su pripremile teren za rat. Ovdje su to još uvijek uglavnom riječi. Ali riječi mogu biti opasne također".
Za sada se bitke vode na internetu i u javnom diskursu – tiši oblik ratovanja, ali onaj s dugoročnim posljedicama.
"Ono što se dešava u Bosni i Hercegovini nije jedinstven slučaj", kaže Lejla Salihagić Batrićević. "To je test može li krhka demokratija preživjeti u svijetu u kojem su same informacije bojno polje".
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare