Devetogodišnja Alma i njen šestogodišnji brat Amir Sarajlić zajedno sa roditeljima i komšijama odvedeni su u septembarskoj noći 1992. godine iz naselja Bukreš kod Bijeljine, ubijeni i bačeni u Drinu. Danas, Almin otisak stope u betonu rijetka je uspomena, kaže njen daidža Amir Hadžisalihović u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

U noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine, 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić izvedeni su iz četiri kuće u naselju Bukreš kod Bijeljine i odvedeni u oko 12 kilometara udaljeno mjesto Balatun, gdje su ubijeni na obali rijeke Drine. Njihova tijela hladna rijeka odnijela je kilometrima dalje, u Srbiju.

Amir Hadžisalihović je te noći izgubio sestru Amiru Sarajlić, njenog muža Osmana i njihovo dvoje djece – Almu i Amira.

Priča da je posljednji put čuo glas devetogodišnje Alme 23. septembra. Za BIRN BiH se prisjeća da mu je rekla da ga je puno poželjela, da joj je lijepo u školi, ali da više ne ide u nju.

“To su posljednja sjećanja, razgovarali smo telefonom. I eto, desilo se šta se desilo”, dodaje Hadžisalihović, koji je Bijeljinu napustio prije ubistva sestre i njene porodice, 4. augusta 1992. godine.

Danas je, 24. decembra, Tužilaštvo BiH, nakog 29 godina, podiglo optužnicu za ovaj zločin protiv pripadnika policijskih struktura Republike Srpske (RS), te specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a, poznate pod imenom “Pahuljice”.

U decembru su za ovaj zločin uhapšeni Goran Sarić, Živan Miljanović, Stevo Bokarić, Jovica Petrović, Mirko Simić, Ljubo Marković i Slavenko Kočević, protiv kojih je danas zajedno sa Pržulj Zvonkom podignuta optužnica. Njima je Sud BiH odredio jednomjesečni pritvor, međutim on je ukinut nekoliko dana kasnije.

Djevojčicu prepoznao po plavoj mašni i cipelicama

Krajem septembra Hadžisalihović je čuo da su mu nestali sestra i zet i njihova djeca, za koje do 1998. godine nije znao ništa o njima. Pored njih, kako govori, ubijeni su roditelji, brat i tetka njegovog zeta.

O sudbini njegove porodice saznao je od čovjeka, koji je kako priča, želio da kaže da nije sav narod kriv, već zločinci.

“Osmero ih je iz ove kuće nestalo. I od tada se gubi sva veza, ne znamo gdje su. Od jednog gospodina iz Krive Bare 1998. godine (…) ispričao je cijelu priču, da su pobijeni i bačeni u Drinu. Tada je agonija za trenutak riješena”, govori on.

Hadžisalihović navodi da je, tragom informacija, otišao u Sremsku Mitrovicu u Srbiju, gdje mu je pokazan veliki dosje u kojem je pronašao fotografije tijela koja su izvučena iz Save, a koja su se vodila kao NN osobe.

Kako kaže, malu Almu je prepoznao po cipelicama, mašni i farmerkama.

Hadžisalihović govori da je, kada su betonirali dio oko kuće, Alma u igri stala nogom na beton i to je danas jedino što je ostalo od nje. Ova uspomena je nastala 9. oktobra 1985. godine, prisjeća se Almin daidža.

“Ostala je nažalost ta fina uspomena, ta stopica od Alme. To je bilo kada je ona imala dvije godine. Niko ne živi u kućama, ali ta stopica je ostala da živi”, opisuje.

Opširnije na portalu Detektor.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad