U vrijeme kada u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu, jačaju negiranje genocida, fašizam, rasizam i islamofobija ključno je da mlade naučimo da zločini i genocidi ne počinju sa Srebrenicom, Auschwitzem ili nekim drugim mjesto nego da tu završavaju. Ovo je poruka Menachema Z. Rosensafta, generalni savjetnik i pomoćnik izvršnog potpredsjednika Svjetskog Jevrejskog Kongresa iz SAD-a u intervjuu za N1.

Rosensaft je posebno komentarisao pojačan interes izraelskih medija za dešavanja u BiH.

„Pa mislim da je to počelo prije otprilike dvije godine kada su gospodin Dodik i drugi ultranacionalistički lideri u Republici Srpskoj na vrlo ciničan način angažirali dvojicu izraelskih naučnika da predvode navodno nezavisne akademske komisije, jednu za Srebrenicu, drugu za Sarajevo. I ranije ove godine, komisija za Srebrenicu je napravila izvještaj, a komisiju je vodio Izraelac Gideon Greif. I to je bila potpuna travestija, izvještaj koji je iskrivio činjenice negirao je da ono što se dogodilo u Srebrenici genocid, zanemaruje sve različite nalaze Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde. Također je minimizirao broj onih koji su bili ubijene žrtve. I to je samo po sebi izazvalo ozbiljnu zabrinutost, jer kao što sam rekao”, rekao je Rosensaft, dodajući:

“Dvojica Izraelaca uključenih Gideon Greif i prof. Israeli, a Izraelci su očigledno izabrani u vrlo ciničnom potezu kako bi pokušali da umotaju poricanje genocida u Bosni u plašt Holokausta. I Gideon Greif je to duplirao sa prilično nečuvenom izjavom na bosanskoj televiziji ili, bolje rečeno, na televiziji Republike Srpske u kojoj je on rekao, u stvari, ja sam Jevrej i ja znam šta je genocid. I Srebrenica nije bila genocid. Takav način nečuvenog ponašanja nedvojbeno je izazvao zabrinutost. A onda kada je ranije ove godine, kada je objavljeno da je isti Gideon Greif dobiti nagradu od njemačke vlade za svoje radove o Holokaustu u prošlosti, to je opet izazvalo prilično negativnu reakciju mene i drugih. I osjećali smo, osjećao sam da se ne može šutjeti pred negiranjem genocida u Srebrenici, jer po mom mišljenju, to je potpuno isto što i poricanje Holokausta i iskrivljavanje Holokausta, a oboje su fenomen negiranja historije i pokušaj preraditi istoriju u korist ultranacionalističkih političkih snaga”.

Upravo pomenuti Greif je nakon što mu nije dodjeljeno odlikovanje kazao kako se to radi jer je Jervrej i da se zbog toga po drugi put ubijaju oni koji su žrtve Holokausta. Rosensafta smo pitali kako se osjeća kao dijete preživjelih iz Auschwitza i uopšte kao dio zajednica koja je žrtva Holokausta?

„Pa, idemo, idemo korak po korak. Prije svega, komentari gospodina Griefa bili su zabludni, arogantni i nevjerovatni kada sugerišu da je njegov lični ego i ranjavanje njegovog ličnog ega nedobijanjem nagrade ekvivalent bilo kakvoj vrsti ubistva, a kamoli da je genocid toliko nečuvena izjava da bi sama po sebi bila dobar razlog da se ukine nagrada i da se gospodinu Greifu u isto vrijeme izbaci na političko rubno mjesto gdje i pripada. Gledajte, Gideon Greif je svojedobno radio vrlo, vrlo ozbiljan posao u vezi sa Holokaustom i genocidom koji je tamo počinjen posebno sa vrlo uskom stavkom o kojoj je razvio ekspertizu. To je slučaj. I pretpostavljam da je preporuku da mu se dodijeli ova nagrada dao neko ko nije uradio neophodnu domaću zadaću osim nužne provjere. I oni su nekako zaustavili kalendar 2014. ili 2015., i nisu gledali dalje. Heiko Maas ko je vrlo časna osoba, I svakako je predsjednik Steinmeier u čije ime je nagrada trebala biti dodijeljena je apsolutno časna osoba koja se ni milion godina ne bi povezivala s poricanjem genocida. Uradili su aposolutno ispravnu stvar što su povukli odluku o nagradi u suštini rekli ups, pogriješili smo i i ostavili to tako”, stava je Rosensaft.

Kada su u pitanju jačanje ekstremizma, negiranja genocida i druge popratne manifestacije Rosensaft jasno ukazuje da će se morati još mnogo toga učiniti na mijenjanju svijesti.

„Ono što danas vidimo u Republici Srpskoj i Hrvatskoj, istočnoj i srednjoj Europi. Pa čak i u dijelu zapadne Evrope pokušava se prekrajati historija u svrhu preuzimanja vlasništva nad genocidom, izvođenja naslijeđa desničarskih političkih pokreta, ekstremno desnih političkih pokreta, koji pokušavaju dadožive preporod i su pokušavaju da se oporave. To je slučaj u Hrvatskoj s ustaštvom gdje su nastojali ekstremni nacionalistički element i na političkom spektru reći da se Jasenovac prikaže kao nešto manje od užasnog logora smrti, i sugeriše da će samo platiti radni logor i ništa da vidite kako se dalje kreće tako da imate prilično grozan film gospodina Sedlera, Jakova Sedlara, prije nekoliko godina koji sugerira da zaista Jasenovac nije postojao kao logor za istrebljenje. I imate, nažalost, sličan fenomen koji se danas dešava u Francuskoj, gdje vidite nekoga kao što je Eric Zemmour, koji pokušava da gradi, a slučajno je Jevrej, što ga čini još gore, ali gradi dio njegove političke kampanje gradi na nastojanju da očisti Vichyjev režim. I samo to, oh ne, mi nismo bili uključeni u izvođenje Holokausta. Tako da mislim šta se desilo da tokom većeg dela 60, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata niko nije želeo da bude povezan sa antisemitizmom. Niko nije želio da bude povezan s genocidom sa izvođenjem Holokausta. I tako, ali to, to jest, i tako niste čuli te glasove jako glasno, ali to nije značilo da su otišli. I tu mislim da je problem u tome što je problem koji imamo uglavnom jedan od pokušaja da se istorija prekroji i da se istorija iskrivi za današnje političke ciljeve. Jer, na kraju krajeva, ako se Ustaše postave kao patriotski pokret, umjesto kao banda ubica, biće im mnogo lakše da igraju na političkoj sceni. A ako se element Mladića i Karadžića Republici Srpskoj prikazuje kao patriotski, a ne kao počinioci genocida i ubice, to čini njihovu političku igru i njihovu političku privlačnost mnogo jednostavnijom. Tako da mislim da je tu ono, gde je prvenstveno problem”, kazao je Rosensaft.