Veliku buru u javnosti izazvao je postupak gradonačelnika Pule Filipa Zoričića, koji je zabranio koncert Ane Bekute, Dragana Kojića Kebe, Duška Kuliša i Zorane Mićanović, jer nije zadovoljan vrstom muzike koja je najavljena. Nakon Zoričića, isto je učinio i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić. Ne prestaju polemike o tome da li je riječ o nacionalističkom postupku, ko ima pravo odlučivati šta je kič i šund i da li je upravo za hrvatske gradonačelnike sporna muzika ona koja je u regiji najslušanija?

Bekuta, Kuliš, Keba i Zorana – nisu po ukusu gradonačelnika Pule i Osijeka. Gradonačelnik Pule, Filip Zoričić, kaže da je reagovao čim je saznao. Smatra da su oni turbo folk izvođači i da su u neskladu s identitetom grada.

“Onog trenutka kad smo saznali za informaciju koju je odobrila gradska firma Pula sport, i vidjeli da će u jednom javnom prostoru, u dvorani sportova Mate Parlov biti koncert turbo folk glazbe, odlučio sam da se taj koncert ne održi jer ne odrmažava ni promociju grada, ni identitet grada,  koji je građanski to je davno poznato, koji ima jedan drugi glazbeni izričaj i identitet, koji je mediteranski koji je evropski”, kazao je Filip Zoričić, gradonačelnik Pule.

Ko je gradonačelnik da zabranjuje koncerte, osim ako je riječ o nečemu što promoviše mržnju, fašizam, pitaju se i oni koji nisu ni turbo folk, ni narodnjaci. Neki su potez ocijenili kao nacionalizam.

“Ko je gradonačelnik Pule da on određuje. Pa ja ću sutra biti gradonačelnik pa zabraniti opere, reći ću ovi skiče nerviraju me, italijanski urliču, šta je ovo… ko je on, otkud njemu pravo da uopšte prosuđuje šta je šta… Stvari treba nazvati pravim imenom, one nisu nikakvog ideološkog narativa nego su nacionalnog”, smatra basista kultnog pulskog benda KUD IDijoti, Nenad Marjanović, poznatiji kao Doktor Fric.

Spekuliše se u javnosti i o tome da li je sporna muzika nazvana “srpskim smećem”. Pjevačica Ana Bekuta ovako komentariše:

“Đubre, ili kako rekoše smeće, nema naciju. Smeće ne može biti srpsko ili hrvatsko. Smeće je jednostavno đubre i smeće. Vidim da ga i u Srbiji i u Hrvatskoj imamo u jednakim količinama.
Kada ti se program ne sviđa, prebaci ga. Kada ti se kafić ne sviđa, promijeni ga. Kada ti se koncert ne sviđa, ne kupuj kartu. Vrlo je jednostavno”, napisala je Bekuta na Facebooku.

Zabranu koncerta i osporavanje kvaliteta izvođača, osuđuje i jedan od najaktuelnijih kompozitora u regionu, Mirko Šenkovski Geronimo.

“Radi se o jednoj Ani Bekuti, Dušku Kulišu, Kebi, to su ljudi koji su izgradili velike karijere na estetici koja nema veze sa neukusom, ko smo mi da odlučujemo o estetici bilo koga. Ja ne znam da li je gradonačelnik svjestan ko živi u Puli – Albanci, Bosanci, Srbi… Pula je izmiješan grad, ti ljudi imaju muziku koju slušaju, ne možeš im zabraniti da slušaju neki etno na kom su odrasli. Čitav život slušam rock'n roll (RNR) ali nije RNR isključenje drugoga, nego način života, vječita opozicija i upravo se ta zajednica najviše i buni”, naglasio je Geronimo.

Da je svaka cenzura neprihvatljiva, smatra i muzički kritzičar Amir Misirlić.

“Svaka cenzura je glupa i neefikasna. Nekad u onom sistemu postojala je tzv. komisija za šund, koja je određivala šta je to šund a šta nije pa je tako prvi album Prljavog Kazališta oporezovan kao šund, pa je recimo album grupe Pankrti Dolgcajt oporezovan kao šund a nakon godinu dana je dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a”, istakao je Misirlić.

Protiv komisije za šund i zabrane narodnjaka je i reper Edo Majka koji kaže da je narodnjačka muzika je magnet za mase, i to je oduvijek tako.

“Indeksi su sigurno imali u Sarajevu 1.000 ljudi dok je neki narodnjak sigurno u Sarajevu imao 5.000 ljudi”, kazao je Edo Majka.

Šta slušaju građani Sarajeva i šta misle o zabrani koncerta narodnjaka u Hrvatskoj?

“Evo recimo ja hoću ovdje da dovedem u ovu bivšu protestantsku crkvu Kebu ili Karleušu… ne ide to…”, “Keba ko još? Ma, dobri pjevači, ali to je sigurno zato što su komšije, tolika mržnja vlada da to nije normalno. A ja slušam svaku dobru muziku”, “Svako ima pravo izbora, da sluša šta hoće i šta želi. Slušam RNR i nisam ljubitelj narodnjaka, ali nemam ništa protiv”, “Ja to ne slušam ali ne treba zabraniti, zabrane nikad nisu dobre, treba raditi na tome da se izrađuje ukus, samo se zabranama probudi interes šta je to što se zabranjuje…”, “Najviše našu staru muziku slušam, rock iz osamdesetih”, “Ja narodnu ne slušam ali ima mojih jarana što vole, neka… što ne bi?”, stavovi su naših građana.

Šta o čovjeku i životu sa ovih prostora govori činjenica da se i dalje s razlogom ili bez razloga, pita da li je čak i pjesma zabranjena zbog jezika na kom je otpjevana, odnosno, zbog porijekla onog ko je otpjevao? Vjerovatno mnogo. Još više ipak o ljudima govori to da uprkos beskonačnoj priči o nacionalizmu i dalje pjevaju i na svom i na komšijskom jeziku koji srce jednako dobro razumije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad