Srebrenica, nekada jedna od najrazvijenijih opština u bivšoj Jugoslaviji, danas skoro prazna. Priča nam o tome Muhamed Avdić, koji je preživio genocid ostavši bez oca. Drage volje se odlučio na povratak, ali sada pesimistično ne vidi da će u narednih 10 do 15 godina ostati života u Srebrenici. Od svoje troje djece neće tražiti da ostanu tu, jer se već suočavaju sa institucionalnom diskriminacijom u školi.
“Građani nemaju problem između sebe, mi ovdje imamo problem sa institucionalnom diskriminacijom. Kad krenemo kroz sam obrazovni program da se ne poštuju prava djece. I takav nastavni plan i program kakav je napravljen i napisan i sprovodi se, ta učiteljica ga mora sprovodit. Takav nastavni plan i program ne poznaje bosanski jezik, on poznaje srpski”, rekao je Muhamed Avdić. stanovnik Srebrenice.
Prisjeća se Avdić tako i perioda kada mu je žena ostala bez posla samo jer nosi hidžab i dan-danas je nezaposlena. Velik problem predstavlja i konstantno negiranje genocida, posebno sagovornici ističu da im smeta kada to rade visokopozicionirani dužnosnici ili pravoslavna crkva.
Srebrenica danas ima jako mali broj stanovnika, koji se kroz godine navikao na konstantne tenzije. Međutim građani nam kažu da oni teže izgraditi normalan suživot, a da su politike te koje konstantno kreiraju tenzije, a da obnovu opštine koči nedostatak strategije.
Mnogo su na samom pomirenju uradile srebreničke majke, ističe srebrenički imam, pričajući nam kako su i u posljednjih mjesec dana tenzije rasle zbog priče o Rezoluciji. Srebreničke ulice bile su još praznije. A krivce vide u političarima, ne sugrađanima.
“Mi na tu tenziju nekako i navikli. Ono što je primjetno je da je protekla 2-3 mjeseca ta retorika postala… izmakla kontroli. Ovdje narod obični, vi ne možete reći šta misli. Jer ovdje niko ne smije da misli. Vi imate pravoslavnu crkvu koja grčevito negira genocid i koja javno izlazi, drži pod tenzijom. Imate politku koja isto radi to, a ljudi egzistiraju”, rekao je Damir ef. Peštalić, imam MIZ Srebrenica.
“U Srebrenici nema nijedne kafane da tamo ne ide Srbin ili ne ide musliman. Ljudi žive normalno i taman kad se to počelo da se obnavljaju neka stara prijateljstva i te neke veze komšijske došla je ova priča… tako se to radi. Samo politika zavađa ljude ovdje, inače ljudi bi vrlo brzo našli zajednički interes”, rekao nam je novinar u penziji Marinko Sekulić.
Ključna stanovništvu je baš ta egzistencija. Prilike za poslom imaju malo. Na obnovi Srebrenice, pričaju nam stanovnici, nije se radilo strateški. Djeca iako zajednički učestvuju na vannastavnim aktivnostima, za te aktivnosti nemaju obezbijeđene adekvatne uslove.
“Vlast u Banja Luci ne bi voljela Srebrenica da postoji nikako na mapi. Iz razloga koje ste jučer gledali na televiziji. A vlast u Sarajevu se sjeti Srebrenice samo kad treba tražit nešto od Srebrenice”, dodao je Sekulić.
“Ovdje freza ne može dati egzistenciju. To su sad ti neki standardi povratnički, napravićemo ti kuću 4 sa 4 i to je to. Ne može se od toga živjeti, ovdje trebaju oizbiljni projekti”, kazao je ef. Peštalić.
Stanovnici Srebrenice tako sa više od 36 hiljada došli na brojku od nekih otprilike 3 hiljade. Iako ulice ne govore ni da je toliko. Na kraju dana uz sve rane koje nose u sebi Srebreničani brinu i o tome da li će u svom gradu imati mogućnost egzistencije.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!