Objekat u Titovoj ulici za koji se nije znalo ko je naložio njegovu gradnju niti čemu služi, biće srušen nakon što se izvrše inspekcijski nadzori i ispune zakonske procedure. Misteriju o njegovoj namjeni otkrio je vlasnik. Ono što su građani ismijavali, a političari pozivali na rušenje, trebala je biti suvenirnica.

Kućica mala, u centru Sarajeva, kod Velikog parka. Nekoliko dana misterija. Ko je vlasnik, čemu bi joj bila namjena, nije se znalo. A kako to u našem društvu biva, a zahvaljujući modernim tehnologijama, sa ovim malim objektom koji su neki ocjenili kao ruglo grada, zbijale su se šale.

“Ne znam po čijem ukusu je ovo ovdje, ali stvarno ima ukusa i ovo je najveća ljepota u ovome gradu koja se u zadnjih sto godina dogodila i nemojte slučajno da ovo neko sruši”.

“Ne mogu da gledam ovo je užas!”.

“Nemam inikakvih informacija čemu će da služi, svrha toga mi nije jasna”.

“Jedino ružno izgleda, vrlo ružno sad vidjet ćemo, ne znam. I nije mi jasno da je to neko mogao napraviti bez dozvole”.

“Iznenadilo me je kad sam sinoć na televiziji čula, ne znam kako je upšte i moguće da se to tu uradi. To treba skloniti što prije”.

“Ja mislila trafika hoće da bude, ali reko što će trafika pored trafike”.

“Objekat ne znam za šta služi, ali pretpostavljam za okretanje ražnja tu. Vjerovatno će se ovo otvoriti vremenom tu pa će biti mjesto za ražanj”.

“Super izgleda čovječe, nije dovršen! A znaš čiji je objekat?- Moj!”.

I onda sasvim slučajno, vlasnik pred našim kamerama. Enes Hodžić, kaže da je dobio sve dozvole od Općine Centar.

“Opština, sve legalno sam tražio. Nisam htio nikoga povlačiti za ruke, nije kriv ni načelnik, nije niko, sve je išlo redovnom procedurom. Objekat gdje će se plasirati rukotvorine naših građana koji će prezentirati svoje umijeće, etničke motive. Ujedno sam imao namjeru da pošaljem kćerki, koja živi u Arizoi u Feniksu, da napravi Bosanski kutak i da odavdje unikatne radove pošaljemo gore, jer sve države imaju svoje kutke. Bosanski npr. ćilim, bosanski priglavak sa natpisom Sarajevo i ostalo. Ja radim orginalan jedan suvenir, srce i unutra izgravirana pjesma, koju sam ja napisao, djeci Sarajeva i htio sam to da plasiram ovdje da ide u svijet, u Evropu”, kaže Enes Hodžić.

Izgrađeni objekat nije trebao biti ni pečenjara, niti trafika, već nešto sasvim drugo. Mjesto na kom će se prodavati rukotvorevine bosanskohercegovačkih zanatlija i kreativaca.

Plasiranje cijele priče je otišlo u pogrešnom pravcu, iako je legalno izgrađen, objekat se mora rušiti.

“Dobio sam rješenje da se ukloni, da nije završen objekat, da je ruglo sada. Ja sam već naručio bosanske motive sa bosanskim prozorom, bosanski ćilimom naprijed da se uljepša, sa pleksiglasom naravno da se oblijepi i na njemu da ti motivi budu, ali ne daju građani. Ovaj vidite dio ovdje je trebao da bude cvijeće, da budu na tim gelenderima naše bosanski cvjetni aranžmani koji vise, koji ukrašavaju, gdje se vidi da Bosna miriše. Neće se izmještati, nego ide na deponiju. Bosna ide na deponiju”, navodi Hodžić.

Prašina, dugovi, ideja – je ono što je ostalo. Prašinu će odnijeti vjetar, dugove pokriti penzija ili kako se vlasnik nada, Općina Centar, a za realizaciju ideje osim novog prostora biće potrebna investicija drugih jer idejni tvorac plaća trošove neostvarene investicije.