Jesu li pomirljive poruke predsjednika Republike Srpske na otvaranju Arnaudije u Banjaluci bile incident ili će postati konstanta njegove politike, analizira se. Zbog istupa na otvaranju obnovljene džamije, stigle su pohvale i od OHR-a.

Dva dana ipak, trebalo je Miloradu Dodiku da malo drugačijim rječnikom ponovi stare stavove, te negira i državu Bosnu i Hercegovinu i genocid u Srebrenici. Je li tačna ona stara da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada?

S trobojkom i georgijevskom lentom na reveru, u korak s ruskim ambasadorom, ali i potomcima boraca NOR-a, predsjednik Republike Srpske ponovio je svoje antifašističko opredjeljenje. Ističe svoje partizansko porijeklo, ne krije evroskepticizam, dodaje BH nihilizam, negira sudsku kvalifikaciju genocida u Srebrenici, okrivljuje Zapad za nepravdu prema Srbima. U dva dana jedna konstanta – zalaže se za obnovu svih vjerskih objekata, pa i džamija, te deklarativno daje podršku manjima. “Pomirljivi Dodik” od prije dva dana dobio je pohvalu i od Christiana Schmidta:

“Visoki predstavnik Christian Schmidt pozdravlja pozitivne poruke s otvorenja obnovljene džamije Arnaudije u Banjaluci…. Vlasti Republike Srpske su ispunile svoje obaveze u pogledu sigurnog i multietničkog okruženja tokom događaja te ih poziva da nastave s tim pristupom i retorikom”.

Šta Dodiku znače pohvale, na koje nije navikao?

“Evo dobro, hvala Vam na ovom pitanju. Vidim kao debatu, Milorad Dodik je na otvaranju Arnaudije rekao da je za mir itd, ja sam to i danas ponovio, hoćete da opet kažem? U RS muslimani moraju imati potpunu slobodu da upražnjavaju svoju vjeru, da slobodno žive, da po zakonima i u ljudskom odnosu moraju da budu ravnopravni u svemu. Ali, to ne znači da prejudicira naš odnos prema BiH. Mi imamo probleme sa političkom elitom bošnjačkog, muslimanskog naroda u Sarajevu, koja je prihvatila da smo zemlja pod protektoratom”, tvrdi Dodik.

Od “ne može se disati zajednički zrak s Bošnjacima”, preko “hodže arlauču”, do srdačnosti prema muslimanima pred turskom delagacijom. Šta je incident politika, a šta konstanta?

“Ja ne znam zašto oni prave od toga, nije to nikakav incident, oni ne slušaju ono šta mi govorimo. Oni izdvajaju neke stvari i prave ne znam kakve medijske natpise itd. Dakle, zadovoljstvo mi je što sam bila na otvaranju obnovljene Arnaudije, zadovoljstvo mi je da odem na otvaranje bilo kojeg vjerskog objeketa, bilo gdje. Čula sam da je ovaj Schmidt to komentarisao na neki način. On pokušava sebi naći mjesto da komentariše bilo šta. Ko je on da nas hvali zbog toga”, pita Željka Cvijanović, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

A umjesto zapaljive, pomirljiva retorika se komentariše kao:

“To je njegov način manipulacije ljudima, nije više greška samo do njega, već je greška onoga ko prihvata. Koji si, čiji si, šta si, jesi američki, marsovski, kineski, ruski, kojem Dodiku treba vjerovati? Ja mislim ni jednom”, kaže analitičarka Svetlana Cenić.

Jedno ujutro, drugo uveče, politička je igra u kojoj, smatra se, Dodik pobjeđuje godinama:

“Očigledno on želi da šalje signale drugoj strani da može biti i pomirljiv i konstruktivan, ali može biti i izuzetno opasan i uznemirujući za cijelu BiH, pa i region”, ocjenjuje Siniša Vukelić, urednik Capitala.

Dok u dobre i iskrene Dodikove namjere ne sumnja jedan dio javnosti, drugi zaključuje:

“Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad, nisu mi jasni Bošnjaci ni njihovi vjerski, politički lideri. On ih jedan dan uvrijedi, drugi pljune, pa liže. Prosto ne mogu da vjerujem da nemaju malo trunke nacionalnog dostojanstva”, ocjenjuje Nebojša Vukanović, lista Za pravdu i red.

I oni koji ga vole i oni koji ga ne vole saglasni su u jednom, da je Milorad Dodik – politički vuk. Ipak dvojbe, da li on mijenja samo kožu, ili zaista ćud.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad