„Osjećam se kao čudovište“: Šokantna svjedočenja izraelskih vojnika o zločinima u Gazi koji ih progone

Od uspješnog programera do „čudovišta“

Yuval (34), nekadašnji programer u prestižnoj tehnološkoj firmi, danas se u Tel Avivu stalno osvrće preko ramena. Njegov miran život nestao je u decembru 2023. u Khan Yunisu. „Pucali smo na grupu ljudi misleći da su neprijatelji. Kasnije sam shvatio da su to bili nenaoružani civili – starac i trojica mladića“, priznaje Yuval. Iako su ga kod kuće dočekali kao heroja, on kaže: „Znao sam da se osjećam kao čudovište.“ Danas izbjegava ogledala i živi u stalnom strahu od samoga sebe.

Zločini bez kazne i zataškavanje

Svjedočanstva vojnika otkrivaju mračnu stranu operacija:

• Maya, studentica filozofije, opisuje kako je gledala ubijanje nenaoružanih Palestinaca i kasnije zlostavljanje vezanog preživjelog. Proganja je sopstvena šutnja dok je to posmatrala.
• Yehuda se prisjeća kako je oficir hladnokrvno ubio čovjeka koji je podigao ruke u znak predaje. Slučaj je zataškan, a Yehuda je doživio potpuni nervni slom mjesecima kasnije, gledajući Goyinu sliku egzekucije u muzeju u Madridu.

[Image: A somber silhouette of a soldier looking out a window over a ruined city]

„Akcije koje podsjećaju na Holokaust“

Čak ni oni koji nisu povukli okidač nisu pošteđeni. Ran, oficir koji je planirao zračne napade, napustio je vojsku jer više nije mogao podnijeti raskorak između "običnog života" i odobravanja operacija za koje je znao da će ubiti civile. „Neke akcije naše vojske podsjetile su me na Holokaust“, priznao je on, objašnjavajući da bi nastavak službe za njega značio izdaju sopstvenog bića.

Vojska negira dijagnozu?

Iako broj vojnika koji traže pomoć raste, izraelske vlasti formalno ne priznaju "moralnu povredu". Umjesto toga, koriste termin "povreda identiteta", što mnogi vide kao pokušaj da se odgovornost prebaci sa sistema na pojedinca. Mnogi vojnici šute, bojeći se stigme izdajnika ili slabića, dok ih prizori pljačke, uništavanja imovine i korištenja ljudi kao živih štitova izjedaju iznutra.

Ova svjedočenja bacaju potpuno novo svjetlo na cijenu rata – onu koja se ne plaća novcem ili teritorijom, već dušama onih koji su u njemu učestvovali.