Mnoga su sela opustjela, a sa njima i područne škole. Pokazuje to i primjer iz sela Koretaši gdje nastavu pohađa samo jedan učenik, osmogodišnji Strahinja Mičić.

Koretaši su selo koje ima oko stotinu kuća. No, mnoge su odavno prazne.

Osmogodišnji Strahinja Mičić danas je jedini učenik u selu Koretaši. Priznaje da mu nedostaje da ima bar jednog druga iz klupe. Podijeliti užinu, izaći na odmor, odigrati lopte pa i prepisati

Sve nabrojano prolazi sa njim Slobodanka Gavrić, njegova učiteljica. Njih dvoje danas su jedini koji otvaraju i zatvaraju vrata škole u Koretašima.

Strahinja je učenik koji će Slobodanku ispratiti u penziju. Iako su nekada njena odjeljenja brojala i po 40 đaka, danas samo jednog. No, riječi hvale za Strahinju od učiteljice ne nedostaju.

Učionice su sve praznije, prvačića je sve manje. Sela plaćaju najveću cijenu smanjene stope nataliteta i migracije stanovništva.

Strahinjino djetinjstvo razlikuje se po mnogo čemu od djetinstva njegovih vršnjaka; ni u školskom dvorištu ni u selu nema drugara ali i dalje ima snove.

Strahinjin san je da postane fubaler. Na terenu iza škole, i dodavanju lopte uči ga njegova učiteljica, trener i jedini prijatelj.