Povodom zločina u Gradačcu, Sarajevo Film Festival danas je u 10.30 sati na Festivalskom trgu organizovao javni razgovor na temu “Femicid u filmu, televiziji i novim medijima”. Na panelu su o umjetničkim i medijskim reprezentacijama nasilja nad ženama govoriti filmski stvaraoci koji su se tom temom bavili u vlastitom radu i kroz društveni angažman: rediteljice Aida Begić, Vanja Juranić, Kumjana Novakova, reditelj Ademir Kenović i glumica Nadine Mičić. Razgovorom je moderirao Nebojša Jovanović.

Film rediteljice Vanje Juranić koji će biti predstavljen na SFF-u se bavi problematikom patrijarhalnih normi i nasilja nad ženama. Univerlazna priča prati slučaj koji se desio u Hrvatskoj prije nekoliko godina, a koji su ispratili i mediji. Slučaj je rezultirao presudom koja je bila “iznenađujuća i šovinistička”, zbog čega je odlučila napraviti film o tome.

Ističe da ako se iko sistematski ovim bavi – to jeste umjetnost.

“Muškarci su bili odsutni, pomorci. Nakupljenu agresiju su ispoljavali nad ženama, a žene nisu imale podršku kako bi uradile nešto po tom pitanju”, kazala je Juranić.

Iako je radnja smještena u Dalmaciji, obrasci ponašanja se mogu primijeniti bilo gdje u svijetu. Sama radnja filma pokazuje kako se privatni patrijarhat najteže mijenja.

“Mi žene nemamo niti adekvatan alat kako bi to mijenjale, jer nismo odgajane na taj način da bi se trebale zauzeti sa sebe, da bi trebale imati osobne granice naravno cijeneći tuđe granice“, dodala je ona.

Neverbalno, verbalno, ekonomsko nasilje su motivi koji prate film.

“Stoj doma nemoj da te ko vidi takvu”

“Mi smo društvo koje njeguje nasilje, koje ga normalizuje godinama i to su duboko problemi usađeni od nekad davno ranije, što mi na svoju djecu prenosimo. Željele smo da svi sporedni likovi zapravo budu odraz društva koje to podržava ili ako ne, onda okreće glavu od toga ali ja to izjednačavam“, kazala je Nadine Mičić.

Mičić nadalje dodaje kako je film kao indrustrija premrežena ulogom moći. Poznat je slučaj mlade glumice Milene Radulović koja je doživjela strašne oblike nasilja tokom rada, što je na kraju rezultiralo cijelim pokretom “Nisam tražila”.

Na online platformi koju su napravile žene iz filmske industrije, u roku od 7 dana su imale 3.000 ispovijesti na “nisam tražila” grupi i izuzetno veliku podršku žena.

Mičić naglašava da je bilo jasno da je problem sa sistemom u cijelom regionu. Korak dalje bi trebala biti izmjena krivičnog zakona, i kako objašnjava glumica, mislile su da su napravile nešto veliko jer su došle do prednacrta zakona u 2021. godini. Ali, od tada im se više niko nije javio.

“Stvari su trenutne i ako ih ne rješavamo trenutno vjerovatno će biti zaboravljene. Tako da ništa se nije dogodilo u ove protekle dvije godine. Pravnica je rekla da je problem što imamo stalnu promjenu vlasti stoga se i zakoni teže usvajaju“, dodaje Mičić.

Svjedoci seksističnom pristupu ženama

“Na nama nije teret da mijenjamo zakon ali u umjetnosti ja se pokušavam baviti tim patternima koje mislim da je najteže promijeniti. Stvari se mijenjaju, kinematografija bivše Jugoslavije je obilovala scenema i narativima koje su normalizirali nasilje nad ženama. To je poslije nastavilo kroz poznate replike. “Snijeg” se bavi čuvanjem jedne patrijarhalne matrice gdje žene čuvaju taj model i sprovode ga”, kaže rediteljica Aida Begić.

Međutim, Begić dodaje da se u suštini to počelo mijenjati kada je došla grupa žena i promijenila pristup i prema radu i prema ženama. Kaže da je svjedok jako seksističnom pristupu ženama u industriji.

“Svakom femicidu prethodi nasilje. Imamo puno posla da promijenimo svijest kod ljudi, ne samo kod žena već i kod muškaraca. Edukacija je važna, kada se dogodi nasilje jako je pogrešno ženu pitati pa što si to sebi dozvolila, pristisak na žrtvu kreće od najjednostavnijih stvari jer mi i tada žrtvu krivimo što se to njoj dogodilo“, pojašnjava ona.

Iako je to puno posla, na raznim instancama se trebamo angažovati da to promijenimo.

Kuduz instagram epohe

Film “Kuduz” iz 1989. godine je režirao Ademir Kenović, jedan od današnjih panelista. Kuduz se bavi ovim problemom: napušteni muž koji se ne može pomiriti sa činjenicom da je žena napustila brak. Jovanović ga je upitao, zašto je ispričao tu priču.

“Najsikrenije, nisam bio svjestan svih ovih detalja o kojima razgovaramo kada sam pravio film Kuduz. Mislio sam da je potrebno napraviti nešto što će biti neki aktivan negativan događaj unutar našeg ambijenta koji bi pomogao razumijevanju također“, kaže Kenović.

Kenović pojašnjava da su traume prošlosti vladale i da vladaju i danas.

“U ovom vremenu kada vladaju traume ukazuju da se moraju naći snažne vođe koje će se posvetiti ovome i baviti se onim što će za ljude biti korisno”, ističe on.

Pored posla, kaže da se moraju angažirati da razgovaraju sa ljudima kako bi što bolje prenijeli na gledatelje i da je ovo što se dešava samo vrh brijega koji treba prevazići.

Silance of reason – dokumentarni program

Jedna od prekretnica u procesuiranju nasilja nad ženama jeste prikazan u dokumentarnom programu i filmu “Silence of reason”

Ovo djelo je video-esej sa forenzičkim dokazima iz slučajeva u Haagu, te procesa u Haagu koji je zahvaljujući svjednočanstvima žena koje su bile u zatočeništvu i podložne sistematskom silovanju u Foči – doveo do promjene međunarodnog prava nakon kojeg se ratno silovanje i seksualno nasilje tokom rata počinje smatrati i definisati zločinom porotiv čovječnosti.

“Zahvaljujući svjednočanstvima žena iz Foče svijet je postao pravedniji i zbog toga trebamo imati poštovanje prema tim ženama“, kaže režiserka Kumjana Novakova i dodaje “Mi smo uradili nešto veoma važno. Žene su to uradile”.

Ovaj dokumentarni film je jasan pokazatelj politike kolektivnog sjećanja. Film kao svjedočanstvo više.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad