Prisustvo religije u institucijama i javnim ustanovama sada postaje mnogo veće nego što bi trebalo biti u jednom sekularnom društvu. Imamo svećenike koji osvještavaju pošte u Hercegovini ili sveštenike koji blagosivaju zgradu Vlade RS-a. Ili imamo skraćivanje časova tokom ramazana, kazao je u emisiji Izvan okvir na N1 programski direktor Sarajevo festa i kazališni redatel, Haris Pašović.
Niste dobili ni jednu marku za ovogodišnji Sarajevo fest od resornog federalnog ministarstva?
Ne volim kukati, postoje razne teškoće u Bosni i Hercegovini, ali kad ste već pitali – mi imamo dobru podršku kada se radi o Kantonu Sarajevo. Iako je 10 puta manja nego nekim drugim festivalima, mi smo na tome zahvalni. Također smo zahvalni Gradu Sarajevo, a Federalno ministarstvo kulture nije da nije dalo ni marke, ali je dalo tako minimalna sredstva da s njima ne možeš ništa uraditi. Interesantno da nas je jako podržalo Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke, oni se više zanimaju šta radim na Festu nego Federalna vlada.
Šta nam to govori, da strane institucije više brinu i ulažu od domaćih?
Vidimo iz posljednje podjele u Federalnom ministarstvu kulture da je ministrica Sanja Vlaisavljević odlučila se na jednu etničku podjelu, multikulturalne institucije su potpuno skrajnute. Ne znamo zbog čega Federalna vlada nastavlja da provodi tu politiku. Sredstva su podjeljuju na način da se daju institucijama koje imaju etnički prefiks, da se zna šta se daje Hrvatima, šta Bošnjacima itd. Multikulturalnost ispada kao teret.
Trenutno radite predstavu “Oslobođenje Sarajeva”?
Prvi put radim u SARTR-u sa jednom odličnom ekipom glumaca i saradnika i uzeli smo raditi tekst koji je najbolji jugoslovenski tekst – “Oslobođenje Skoplja”, koji je pisao Dušan Jovanović, koji nažalost više nije živ. Odlučio sam da napravimo adaptaciju i onda smo dobili dopuštenje od Dušanove žene, velike glumice Milene Zupančić da to promijenimo. Sam sadržaj je vrlo sličan, situacija je bila slična u Sarajevu i Skoplju. Tamo su bili bugarski fašisti, ovdj ustaše i NDH, koji su zajedno sa nacistima okupirali Sarajevo. Tamo je Vardar, ovdje je Miljacka. Ono što je zanimljivo da ovaj tekst više radi kad je u pitanju Sarajevo. To je važan tekst koji govori o dubokom smislu ovog grada, koji ne smije nestati iz našeg života.
Šta je taj duboki smisao?
Na samom početku otpora 1992. geslo i moto su bili da se borimo za jedinstvenu, nezavisnu i sekularnu Bosnu i Hercegovinu. Sad 30 godina kasnije, BiH nije jedinstvena, nije nezavisna, a postavljamo pitanje da li će biti sekularna. Prisustvo religije u institucijama i javnim ustanovama sada postaje mnogo veće nego što bi trebalo biti u jednom sekularnom društvu. Imamo svećenike koji osvještavaju pošte u Hercegovini ili sveštenike koji blagosivaju zgradu Vlade RS-a. Ili imamo skraćivanje časova tokom ramazana. Već 20 godina učiteljice traže da djeca u osnovnim školama se pozdravljaju selamima. To je upliv religije u javne institucije što ne smije da se dogodi. Religija i država moraju biti odvojene. Pravo na vjerovanje je neupitno, ali zahtjevi sekularne države, također, ne smiju biti upitni.
Šta ako je to odraz volje većine ljudi?
Multikulturalnost je dio našeg identiteta i to je uspostavilo našu državu. Ovdje ne žive samo vjernici, žive i ateisti. Žive i ljudi iz mješanih brakova.
Mi moramo imati jedan evropski civilizacijski okvir. Nisam siguran da se većina ljudi želi probuditi u teokratskoj državi, da sveštenici je vode. Određene prakse pokazuju da se vrši taj neki pritisak u pitanju religioznosti. Religioznost ne smije biti nacionalni identitet. Jedan Bošnjak, Hrvat ili Srbin ne mora biti vjernik da bi se osjećao pripadnikom svoje nacije.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!