Godina za godinom prolazi, ali odgovora nema. Tko je ubio Milana Vukelića pitanje je bez odgovora, a ponovno je danas postavljeno ne godišnjicu ubojstva.

Decenija i po i ništa novo osim datuma. Porodica i prijatelji i dalje su glasniji od institucija koje nisu dale odgovore na pitanje ko je nalogodavac i izvršilac ubistva Milana Vukelića.

“Niti iko od nadležnih više govori o ovom ubistvu, međutim ni nakon 15 godina to nije nikakvo čudo što ne govore zato što krvavi tragovi Milanovih ubica i njihovih nalogodavaca i dan danas se nalaze oko institucija Republike Srpske”, kaže Miljan Kovač, novinar.

Dva dana prije likvidacije Milan Vukelić govorio je u medijima. Pokazivao je dokumentaciju o sumnjivim milionskim poslovima Grada Banjaluka i Zavoda za izgradnju u kojem je radio. I prije ubistva dobijao je prijetnje na poslu, u maju 2007. zapaljen je njegov automobil, u avgustu kuća u kojoj mu je živjela majka.

“Ovo je nastavak paljenja mog automobila, prijetnji na mobilni telefon. Sad je došlo do zapaljenja kuće moje majke, to je vjerovatno da se odnosi na mene, ne na moju mamu što znači da je vjerovatno sljedeća moja glava u pitanju”, rekao je 2007.  Milan Vukelić.

O tome je govorio i sestri Ljiljani koja i 15 godina poslije ubistva ponavlja da je jedini motiv bio posao. Milan Vukelić javno je ukazivao na zloupotrebe u pojedinim građevinskim projektima koje su finansirale gradske vlasti, a koje je on kontrolisao. Situacija je usložnila nakon početka rekonstrukcije Parka Petar Kočić i Trga Krajine.

“Oni su njega mobingovali cijelo vrijeme dok se park gradio, prisiljavali su ga da on potpiše sve te liste i da on bude nadzorni organ, iako nije učestvovao u tome”, kaže  Ljiljana Todorović, sestra Milana Vukelića.

Rekonstrukcija parka i trga projekti su zbog kojih je Vukelić podnio krivičnu prijavu protiv tadašnjeg direktora ZIBL-a.

Eksplozija koja je uzdrmala Banjaluku dogodila se 6. novembra tačno u 20 časova i 20 minuta. U njoj je poginuo Milan Vukelić pod njegovim sjedištem nalazilo se 800 grama razornog TNT eksploziva koji je aktiviran iz daljine, baš u trenutku kada se njegovo vozilo kretalo pored zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Banjalučko naselje Starčevica u kojem se sve desilo ubrzo je postalo mjesto jednog od najvećih policijskih uviđaja. O silini eksplozije u kojoj je teško povrijeđeno dvoje Vukelićevih saputnika govori i činjenica da je tijelo ubijenog bilo razbacano u radijusu od 100 metara. I sada kao i tada svjedoci tvrde da je neposredno pred eksploziju na Starčevici i u okolnim naseljima nestalo struje. Sa mrakom iz te kobne noći već 15 godina živi porodica Milana Vukelića, oca četvoro djece, koji jedino svjetlo vide u nedostižnoj pravdi.

“Ostala je ta praznina, šta god da postigneš u životu, što god se ne riješi, sačeka vas, a vi ne znate ko je taj monstrum koji je ubio vašeg oca”, kaže njegova sestra.

Godinu nakon ubistva tadašnji direktor policije Uroš Pena govorio je kako policija ima saznanja o ubicama i naručiocima, ali da je problem dokazivanje njihove krivice. Policija je saslušala i više od 650 osoba, obavila najmanje 15 pretresa. Logističku podršku istrazi čijih rezultata nema već 15 godina pružao je i FBI.