Prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Southern Connecticut State University te član Upravnog odbora Programa studija genocida na Univerzitetu Yale, dao je izjavu o temi "Vrijeme za opredijeljenost za tranzicijsku pravdu, pravo na memorijalizaciju i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini". U svom obraćanju ističe kako je ulaskom u ovu godinu i dalje "najveća sramota međunarodne zajednice što je udruženjima žrtava onemogućeno postavljanje spomen obilježja i muzeja na lokalitetima kao što su koncentracioni logor „Barutni magacin“ (Kalinovik), skladište Kravica, koncentracioni logor „Omarska“, Sportska sala „Partizan“ (Foča), Centar za kulturu „Pilica“, koncentracioni logor „Trnopolje“, hotel „Vilina Vlas“ (Višegrad) i drugim mjestima gdje su dokumentovani zločini presuđeni kao ratni zločini".

Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:

“Izvještaj Specijalnog izvjestitelja UN-a za oblast kulturnih prava od 23. januara 2014. zapravo se odnosi na „normativni okvir“ u vezi s praksama memorijalizacije. U izvještaju se poziva na posvećivanje programima za tranzicijsku pravdu koji transformiraju kulturno okruženje uz simbolično priznavanje dokumentovane patnje žrtava postavljanjem spomen obilježja i otvaranjem muzeja. Takav „normativni okvir“ već je promoviran Rezolucijom UN-a 60/147 (16. decembar 2005.), pod nazivom “Osnovni principi i smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju žrtava teških kršenja međunarodnog prava za zaštitu ljudskih prava i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava.“ U Rezoluciji, „komemoracije i odavanje počasti žrtvama„ smatraju se vidom reparacije, principom kojim „međunarodna zajednica potvrđuje svoju ljudsku solidarnost sa žrtvama kršenja međunarodnog prava, uključujući kršenja međunarodnog prava ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.“

Kršenje konvencija

Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina apartheida sa svoje strane osuđuje „sve… mjere sračunate da onemoguće… grupama da učestvuju u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu zemlje i namjerno stvaranje uslova za sprečavanje… prava na slobodu mišljenja i izražavanja“ (član II (c). 1976.). Stoga zabrana spomen obilježja u koncentracionom logoru „Barutni magacin“ i drugim mjestima predstavlja flagrantno kršenje ove konvencije i međunarodnih normi.

Iako postoje mnogi drugi relevantni dokumenti koji nude argumente u korist uspostavljanja normativnog okvira za memorijalizaciju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima insistira na ljudskom pravu učestvovanja u društvenom i kulturnom životu zajednice. Šta bi takvo pravo značilo ako ne učestvovanje u kulturnim praksama memorijalizacije u cilju sjećanja i odavanja počasti žrtvama teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava?

Podsjetimo i da su Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz januara 2022. godine, kojom je osuđeno negiranje holokausta, posebno pohvaljene države članice koje su sačuvale nacističke koncentracione logore kako bi se sjećale žrtava i educirale „buduće generacije… da pomognu u sprječavanju budućih zločina genocida.“

Kad sam s predstavnicima udruženja žrtava iz Kalinovika i Foče odlazio sa sastanka u Uredu Visokog predstavnika u novembru 2022., primijetio sam dvije ploče na obližnjem zidu u znak sjećanja na dva francuska vojnika poginula u razmjeni vatre sa Vojskom Republike Srpske na Vrbanja mostu 27. maja 1995. godine: Jacky Humblot i Marcel Amaru. Spomen ploča francuskim vojnicima se nalazi nedaleko od mosta – koji se danas naziva Most Suade i Olge – i spomen obilježja Suadi Dilberović i Olgi Sučić koje se smatraju prvim žrtvama opsade Sarajeva.

“Neka 2023. bude godina kada će se spomen obilježja postavljati u skladu s međunarodnim normama za memorijalizaciju”

Za mene su te ploče bile podsjetnik da su takve spomen-ploče, spomen obilježja i muzeji izuzetno važan dio sjećanja i poštovanja ljudskog dostojanstva žrtava; proces pamćenja koji prihvatamo kao normalno očekivanje u našem svijetu. Tu je i implicitno obećanje da će se spriječiti ponavljanje ovakvih tragedija.“ Hajde da u 2023. godini izrazimo solidarnost sa žrtvama genocida i drugih ratnih zločina u Barutnom magacinu, Foči, Omarskoj i drugim mjestima i sjećamo ih se postavljanjem spomen obilježja i muzeja. Neka 2023. bude godina kada će se spomen obilježja postavljati u skladu s međunarodnim normama za memorijalizaciju.

U nedavnom zaključku Vijeća EU kojim se BiH odobrava kandidatski status za članstvo u EU eksplicitno se poziva na zaustavljanje veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Takvim veličanjem se krši ljudsko pravo na istinu i ponovno traumatiziraju preživjeli genocida i drugih ratnih zločina. Spomen obilježja osuđenim počiniocima u Republici Srpskoj predstavljaju kršenje zakona BiH o zabrani veličanja ratnih zločinaca. Neka 2023. bude godina u kojoj će se konačno ukloniti spomenici koji veličaju osuđene ratne zločince, poput murala Mladiću u Kalinoviku ili Mladićeve ploče na Vracama.

“Ukloniti spomenike koji veličaju ratne zločince”

Vrijeme je da Ured visokog predstavnika provede sveobuhvatnu strategiju tranzicijske pravde za uspostavljanje spomen obilježja žrtvama na spomenutim mjestima na kojima su počinjena zvjerstva koja su presudama domaćih i međunarodnih sudova proglašena genocidom i drugim ratnim zločinima. Sveobuhvatna strategija tranzicijske pravde mora podržavati vladavinu prava uklanjanjem spomenika koji veličaju ratne zločince, te ojačati pravosuđe tako što će se procesuirati negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Takva inicijativa za tranzicijsku pravdu počet će ispunjavati našu odgovornost da zaštitimo preživjele od ponovne traumatizacije, popravimo društveno tkivo i spriječimo buduće zločine i genocid.

Konačno, u tom pogledu, prioritet bi bio da se Visoki predstavnik pozabavi neustavnim obilježavanjem „Dana Republike Srpske“ 9. januara. Međutim, on nije samo neustavan. U mjeri u kojoj je Republika Srpska nastala počinjenjem genocida i drugih ratnih zločina, obilježavanje „Dana Republike Srpske” – na bilo koji datum – predstavlja slavljenje genocida i veličanje osuđenih zločinaca i njihovih zločina, što opet predstavlja kršenje Krivičnog zakona BiH. Organizatore tog nezakonitog skupa treba procesuirati, a ovakvu praksu – koja uključuje provokativnu militarističku paradu i retoriku podjela i mržnje – treba zabraniti. Relevantnom strategijom tranzicijske pravde u BiH moraju se zaštititi preživjeli, podržati njihovo ljudsko pravo na memorijalizaciju i promovirati vladavina prava”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad