Kada se u live prenosu na Instagarmu koji je jedan od najmonstruoznijih ikad viđenih snimaka na ovim prostorima klicalo ubici nesretne Nizame Hećimović pomislili smo da od toga ne može gore. Da u našoj zemlji žive ljudi koji podržavaju takve brutalnosti spremni napisati stvari koje se kose sa svim ljudskim, moralnim i vjerskim načelima znali smo, ali da ih ima ovoliko nismo mogli ni sanjati.

Komentari na društvenim mrežama moraju biti predmet ozbiljne policijske analize. Analize koje će ljude koji već godinama podržavaju i promovišu različite vidove brutalnosti smjestiti tamo gdje im je mjesto, na prinudan rad ili iza rešetaka.

Povećan broj ubistava u našoj zemlji, brutalnih smaknuća za koja smo mislili da postoje samo u hororima dobija sve veći broj “obožavatelja” na Facebooku i Instagramu. Polupismeni mrzitelji svega preuzeli su digitalni prostor i šire svoj primitivizam bez ikakvih granica i posljedica.

Sjetimo se da su oni koji su podržavali brutalnog ubicu Nermina Sulejmanovića tokom prenosa uživo monstrouznog ubistva trebali biti predmet istrage. Ramo Isak, naš ministar policije,  tada je kazao da će se svi oni koji su podržavali tako gnusan čin biti “ispraćeni”. Ispraćeni su na način da se nije dogodilo apsolutno ništa.

I danas kada su u crno zavijene tri porodice u Sanskom Mostu, na društvenim mrežu stotine je onih koji su podržali čin trostrukog ubistva. U dvije rečenice koje obično napišu ti zli i neuki ljudi stane toliko mržnje da je ne može sakriti ni tako veliki broj gramatičkih grešaka. Sjete se i nekih “humorističnih” doskočica u kometaru na vijest da je ubijeno troje nevinih ljudi.

Ubistvo kao način rješavanja problema jako je prihvatljivo tom polusvijetu o kojem niko ne brine. Polusvijetu koji je uzeo toliko zamaha da je nemoguće objaviti bilo šta što oni neće opoganiti. Želja da se mrzi, da se ubija, kod hiljada ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini jasno se predstavlja i nažalost jasno vidi i mimo interneta. Gotovo svaki dan stigne vijest o novom brutalnom zločinu. I niko da se zapita i niko da istraži i niko da spriječi. Niko da prepozna da je ubijati postalo “trend”. Da imamo jako ozbiljan problem. Da sa nama živi tako veliki broj onih koji će ubiti ženu, komšiju, kolegu, majku, oca, psa, mačku, rijeku, zrak i na kraju ovu divnu zemlju. Da postoje ubice i njihovi navijači koje niko ne sprječava da šire svoj virus. Niko da kaže kako jeste – ovo je epidemija! Vrijeme je za stroge mjere i izolaciju!

A ti praznoglavi komentatoru kada naredni put daš podršku oduzimanju nečijeg života, zamisli kako bi ti bilo da je žrtva tvoja sestra ili majka pa prestani svojim nevještim prstima tipkati po masnom telefonu.