Duže od mjesec dana u kampu Salakovac nalaze se bh. državljani i njihovi srodnici koji su evakuirani iz Pojasa Gaze. Oni su, kažu, napustili ratno područje, ali su duhom još uvijek tamo. Brinu se za budućnost svoje djece i nadaju se da će proces njihove integracije u bh. obrazovni sistem početi čim prije.

Ponekad ima ružne snove obilježene ratnim scenama. Ponekad je preplavi tuga. Sve to Sutka El-Barawy nastoji racionalizirati ili potisnuti. Zbog svoje djece i unuka. U kampu Salakovac odvija se njihov život. Slavio se ovdje i rođendan. Uslovima su zadovoljni. U svom domu u Gazi imala je mnogo cvijeća. I sada ga uzgaja. Najmlađi su joj motivacija da ostane jaka. Mir pronalazi i u heklanju.

”Ja sebe uspavljujem radom, a opet one slike… ja radim, radim i onda u četiri sata zaspim nekako. I onda sanjam, rat je… i ima ova kćerka koja je u Egiptu zarobili su nas i pucali. U tom trenutku sam se probudila”, rekla je Sutka El-Barawy.

Ona očekuje da ta njena kćerka, koja se trenutno nalazi u Kairu, početkom naredne godine stigne u Bosnu i Hercegovinu. Prisjeća se najtežih trenutaka.

”Najteži momenat kada sam izašla iz kuće, teško je bilo i kada smo bili u školama dva mjeseca. Sve to je nekako pokrila vijest da ćemo otići, mi spremni… kažu onda vi možete, a vaša unuka od 14 godina ne može. Pa gdje sa njom?’‘, pita se.

Na kraju su svi evakuirani. Sreću koju im pruža radost mališana, često prekine vijest iz Gaze. Posljednja je bila najstrašnija: 48 srodnika Samira El-Barawija ubijeno je.

”Dobio sam infarkt srca i bio sam na operaciji, izašao sam neki dan iz bolnice. Nisam mogao… nisam mogao da to vidim da je stvarno… moje braće kćerke i najbliži rod…48 ljudi koje još nisu izvukli iz ruševina. Uspjeli su 22 da izvuku, a ostali nisu. I to je srušeno”, kaže Samir.

Ono što se može spasiti, kažu, jeste budućnost ove djece. Dalila je majka četvero djece. Od službenika ministarstva za ljudska prava i izbjeglice dobila je najavu kako će teći njihov proces integracije u obrazovni sistem.

”7. januara će početi učiti jezik i ova godina je završena, i rekao mi je Ahmet iz ministarstva da počnu učiti jezik i da onda u septembru sljedeće godine krenu u školu. Oni su dobri, znaju engleski dobro”, navela je Dalila, dok Samir dodaje.

”Moj život je pri kraju, ali šta sa ovom djecom? Treba da idu u školu. Neko od njih može biti inžinjer, advokat… gledamo u planove, a centralni plan je da imaš svoje pare, posao, da možeš sam živjeti, a ne da očekuješ nafaku od drugih ljudi”.

Zahvalni su institucijama Bosne i Hercegovine na dosadašnjem pristupu, kao i na empatiji koju osjećaju od stanovnika. Proces evakuacije svih bh. državljana nije završen. Trenutno stagnira i nema naznaka kada će oni koji se nalaze u ratnom području preći na sigurno.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad