Svi smo nakon zemljotresa u Turskoj bili ponosni na naše spasioce pogotovo četveronožne koji su tražili život pod ruševinama. Tada je obećavana podrška profesionalnim timovima koji se angažuju u potragama, no realnost je nešto drugačija. Potražni psi prepušteni su entuzijazmu pojedinaca koje dižu u dva ili u tri noći kad zatreba, a van toga ih administracija ne prepoznaje bez obzira što spašavaju živote i što u potragama mijenjaju 20 do 30 spasilaca.

Ela i Šmeki, specijalno obučeni psi tragači Gorske službe spašavanja FBiH stanice Sarajevo bili su apsolutni heroji u traženju preživjelih pod ruševinama u Turskoj. S njima su se fotografisali vlastodršci i političari, obećavali podršku, a ubrzo nakon toga kako to obično kod nas biva, potpuno zaboravili na njih. Opet su Ela i Šmeki kao i drugi psi koje se zove u pomoć kad gori prepušteni ljubavi i dobroj volji spasilaca-vodiča.

“Izgleda da nas se sjete samo kad zatrebamo i to je to”, kaže Mario Demirović, vođa K-9 tima GSS Sarajevo.

U razvijenim zemljama četveronožni članovi K-9 tima imaju doživotan tretman kroz finansijsku podršku institucija, a Šmeki će nakon što se penzioniše ostati kod svog vodiča Marija koji ga hrani, oprema i čuva najviše iz vlastitih sredstava. Tužno je da su naši četveronožni heroji prepušteni entuzijazmu pojedinaca, jer oni su neprocjenjivo blago u segmentu zaštite i spašavanja.

“Jako puno sredstava iziskuje jedan K-9 tim, a mi u svom sastavu imamo više pasa, više vodiča pasa, trenera za vodiče pasa. Nemamo podršku za tako jak projekat, pokazali smo šta možemo da uradimo kada situacija to zahtjeva. No da bi se to uradilo i kvalitetno potreban je stalni trenig. Da bi se provodio stalni trening moramo obezbjediti sve ono što nam treba, a nemamo načina da to uvijek sami obezbjedimo”, rekao je Dženadin Veladžić, predsjednik GSS-a FBiH.

Za razliku od ostalih spasilaca, psi koji u potrazi mijenjaju 20 do 30 ljudi treniraju svakodnevno, potrebna su im specijalna vozila i ostala oprema. K-9 tim stanica Sarajevo proširen je novim četveronošnim članom Ćapijem koji je njemački lovni terijer. Ova rasa nije karakteristična za potražnu djelatnost, ali Ćapijeva energija i ljubav prema igrački – kongu puno obećavaju. Spasioci nas ubjeđuju potrebno je strpljenje, dug je put dok pas postane potražni.

“Njega sam nabavio zbog iskustva koji sam prošao u Turskoj sa većim psima. Jednostavno hoću da pokušam. Ja njega zovem eksperiment. Hoću da pokušam da napravim psa koji će raditi ruševine, a koji će mi biti za ponijeti u ruksaku, lagan. Neće trebati pet ljudi kao što smo Šmekija morali osposobiti sa pet ljudi da se popenje na peti sprat zgrade da bismo radili gore. Hoću manjeg psa koji se može zavući svugdje i koji se može ponijeti čak da jedan čovjek s njim ili dva. To mi je ideja pa hoćemo li uspjeti vidjet ćemo”, rekao je Mario Demirović, vođa K-9 tima GSS Sarajevo.

S obzirom da tim procjenjuje da će Šmeki u penziju za otprilike godinu dana, raduje činjenica da se profesionalnom K-9 timu pridružila i labradorka Đurđa. Uz nju i novi vodič Davorin Sekulić, a s obzirom da ova vrsta volonterizma traži puno odricanja gorske službe spašavanja uvijek traže ljude spremne za ovaku vrstu filantropstva.

“Počeo sam raditi sa GSS-om prije godinu i pol dana. Prijavio sam se na konkurs za K-9 tim. Devet do deset mjeseci sam radio kao markirant, upoznavao se i jedina moja referensa da se prijavim na konkurs bila je želja da budem dio GSS-a i ljubav prema psima. I zapravo kad sam vidio šta je to shvatio sam da je to neki drugi svijet i da je to puno ozbiljnije nego što sam ja mislio”, rekao je Davorin Sekulić, vodič pasa.

A da se ozbiljno radi potvrdila nam je Đurđa kojoj smo ostavili novčanik kamermana Srđana i sakrili se duboko u šumu. Labradorka čokoladne boje na zahtjev vodiča krenula je u potragu kao već iskusni potražni pas. Za svega nekoliko minuta, na čistom terenu, bez novih mirisa i ometanja potrage od drugih ljudi, labradorka je pronašla šta je i tražila.

U potražnoj djelatnosti bilo bi ključno pozvati odmah K-9 profesionalni tim jer Šmeki, Ela i drugi potražni psi poput Đurđe na prvu mogu naći nestalu osobu jako brzo. Međutim, ako se to desi nakon nekoliko sati ili dana kada već brojni ljudi zavaraju njima tragove onda to više nije dobro rješenje. U BiH potrebni su ovakvi timovi, potrebni su ovakvi psi, ali i vodiči koji vode računa o njima i treniraju ih svaki dan.))