Premijera filma večeras u Sarajevu: Emotivna i intimna priča o porodici Sekulić prikazuje život u Srebrenici nekad i sad

Davorin je kazao kako su emocije pomiješane. Osjeća sreću zbog premijere, ali i dozu straha zbog reakcije publike, braće i roditelja koji će prvi put pogledati ovaj film.

"Milion puta ma prošao kroz filma jer sam radio i montažu i svaki put mi probudi emocije, ponekad i suze krenu, psoebno na posljednjoj sceni kada brat odlazi", rekao je Davorin.

Tatjana je trenutno u Minehnu gdje joj živi trojica braće, dok Davorin i ona žive u Sarajevu.

"Final samog filma ni ja nisam pogledala. Davorin je postprodukciju radio sam. Večeras sa aerodroma stižem na premijeru i imam veliku tremu, ne zbog filma jer ću ga prvi put pogledati i to je poprilično emotivna i intimna priča koju mi dijelimo sa svijetom. Porodice poput naših se mogu naći u BiH, ali to što smo proživljavali mi prije, tokom rata i nakon rata i toga što naši roditelji žive u tzv. mješovitom braku, a mi djeca iz tzv. mješovitog braka i iz Srebrenice, specifično je", kazala je Tatjana.

Ističe da mnogo stvari nije stalo u scenarij, ali misli da će publika shvatiti ovaj film koji, ističe, prikazuje Srebrenicu prije i poslije rata te Bosnu i Hercegovinu kakva jeste i kakva može biti.

U porodici Sekulić se slavi sve - od Bajrama, katoličkog i pravoslavnog Božića, a brat joj oženjen i Indonežankom. Ističe da im je to nešto sasvim normalno, a da im je najradosniji praznik kada su svi na okupu.

"Srebrenica - grad koji polako, ali sigurno umire"

Davorin naglašava kako je cilj bio ispričati priču o gradu kroz jednu porodicu koja i danas živi u Srebrenici gdje ljudi, ističe, nemaju osnovne stvari.

"Taj grad polako, ali sigurno umire. Sve je manje ljudi. Cilj mi je bio da pokažem kako mladi odlaze, a tokom snimanja filma otišao je i moj zadnji brat. Nema pekare, nema mesare, ljudi moraju do Bratunca za sve. A prije je bilo sve. U filmu ima dosta snimaka sa starih VHS kaseta gdje se vide kafići u kojima su se ljudi družili, a sada su to ruševine", kazao je Davorin.

Tatjana navodi kako ljudi danas poznaju Srebrenicu kao "selo", a ona je prije rata bila jedna od najrazvijenih opština u kojoj su ljudi dobro živjeli zahvaljujući fabrikama i firmama.

"U filmu ćete vidjeti kako tata govori koliko se pogrešno ulagalo u Srebrenicu, gdje su ljudik oji su prije rata žvijeli od rudnika, fabrika i turizma, poslije rata dobijali stoku i poljoprivredne mašine - stvari kojima se oni prije rata nisu bavili. Mlađe generacije znaju Srebrenicu kakva je nakon rata i cilj bio pokazati da je to bio uspješan gradić gdje su ljudi iz cijelog svijeta dolazili u Banju Guber na liječenje, a danas to je sve propalo. Ta voda otiče u kanalizaciju, u tom gradu nema ničega. U obližnjem Bratuncu, koji je bio za tadašnju Srebrenicu manje mjesto, je grad u kojem odlaze u prodavnicu. Kada je majka bila bolesna, otac dobio rak morali smo ih liječiti u Tuzli i Sarajevu jer nemaju ni ljeakra opće prakse. Ali oni su uporni da ostanu u Srebrenici, nama djeci je teško. Želimo pokazati da ima ljudi koji žele živjeti tamo, vratiti se pa i mladi ako bi imali svoju perspektivu, ako bi grad dobio ono što je potrebno tom gradu, što 30 godina nije slučaj", rekla je Tatjana.

Veliki dio materijala iz filma prikupljao je tokom godina njihov otac Marinko, a neke snimke je Davorin prvi put vidio kada ih je pregledao.

I Davorin i Tatjana, kao i stanovnici Srebrenice imaju istu želju - da to bude prosperitetan grad, a porodice poput njihove bude nešto normalno, a ne doživljavani kao nešto drugačije - da Srebrenica bude onakva kao prije rata grad u kojem žive ljudi i dolaze turisti iz cijelog svijeta.

Film "Porodica" premijerno će biti prikazan na 7. AJB DOC Film Festivalu večeras u Cineplexxu. Sve detalje pogledajte u videu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad