Banjalučka legenda Alija Mahmutović, poznatiji kao čika Ale, preminuo je danas u Banjaluci. Bio je poznat širom grada na Vrbasu po darežljivosti, humanosti, saosjećajnosti i vedrini. Posljednje dane proveo je u Domu penzionera.
“Otišao je naš Ale put svojih golubova…”
Uposlenici i stanari Doma penzionera Banja Luka napisali su emotivno oproštajno pismo.
“Često se zbog prirode posla naprosto srodimo sa našim korisnicima i rijetko o tome pričamo, što zbog porodica, što zbog drugih korisnika, što zbog tajnosti podataka, ali o ovom korisniku moramo, napisati bar riječ-dvije, poštujući sve navedeno. Dragi naš Čika Ale, Alija Mahmutović rođen je 25.02.1942. godine u mjestu Vrbanja, od oca Mustafe i majke Adevije, tada je bar upisan, iako je on tvrdio da je rođen u januaru 1941.godine.
O njegovom životu se malo zna, ali ono što se zna je da je cijeli svoj život bio human i darežljiv čovjek, vedrog izraza lica, koji je imao mnogo hobija, a među njima je bila šetnja gradom, dijeljenje bombona djeci, redovno je hranio golubove, cuke i mace, amaterski regulisao saobraćaj, skupljao sličice Životinjskog carstva, pamtio registarske tablice i šta sve ne. U naš dom je došao u februaru 2023.godine i ubrzo se raširila vijest da je tu.
Zbog poodmakle bolesti malo šta smo o njemu saznali, ali to nam nije ni bilo bitno, jer i bez legende o Ali dovoljno nam je bilo vidjeti njegov topli pogled i duh da te osvoji. Iako teško pokretan u slobodno vreme znao je doći do prozora i hraniti golubove. “Znaš trebamo ih nahraniti, oni hrane svoje mlade.” Tiho i jedva razumljivo bi prozborio. Često bi nas držao za ruku i samo se osmjehivao. Bio je miran, staložen i dostojanstven u svoj svojoj muci. I kada više nije mogao koračati nije zaboravljao svoje golubove, samo bi nam pružio ruku sa komadom hljeba i sve nam je bilo jasno.
Za ovo kratko vrijeme u više navrata je bio hospitalizovan i uvijek se vraćao. Ali ne i ovaj put. Otišao je naš Ale put svojih golubova i za sobom je ostavio mnoge lijepe uspomene kojih ćemo se svi sjećati. U amanet nam ostaje lekcija da svemu i svima pristupamo sa osmjehom, toplinom, blagošću i poštovanjem, baš kao što je to i naš čika Ale činio. Dragi naš Ale čast nam je bila poznavati te i služiti te”, navodi se u pismu.
Biografija Alije Mamutović Ale
Alije Mamutović rođen je krajem 1941. godine u prigradskom naselju Vrbanja. Ale je četvrto dijete od oca Mustafe i majke Adevije. Kada su 1944. godine avioni bombardovali jedan most na rijeci Vrbanji, koji je bio u neposrednoj blizini Aline kuće, kao dvogodišnjak je pogođen sa 12 gelera u glavu i nakon operacije bilo je preporučeno da se smjesti u ustanovu za osobe sa posebnim potrebama, navodi Buka u jednom od tekstova o čika Aletu.
Njegova majka Adevija to nije prihvatila i odgaja Alu u duhu ljubavi. Otac Mustafa umire kada je Ale imao šest godina. Uprkos povredama koje je zadobio uspjeva završiti 4 razreda osnovne škole, a nastavlja da se obrazuje, sam i svojim vlastitim trudom.
Bio je izuzetan poznavalac geografije, banjalučkih porodica, a zahvaljujući odličnom pamćenju pamtio je avionske katastrofe, auto oznake, brojeve sličica životinjskog carstva, zbog čega su ga često zvali i Kišni čovjek. Majka mu umire 1990. godine, a o njemu se dalje nastavlja brinuti sestra Hanumica, koja je umrla 2012. godine.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare