Sud i Tužilaštvo BiH spavaju dok se traga za još oko 1.000 nestalih osoba iz Podrinja, kazano je danas na mirnom protestu nekoliko udruženja preživjelih žena. One su poručile da neće odustati dok ne ne nađe i posljednja ubijena osoba.

Na mirnom protestu danas i Fatima Ismajlović iz Glogove koja ja padom Srebrenice došla u Tuzlu i ostala. U genocidu je izgubila muža kojeg je pronašla i ukopala, ali traga za ostatkom familije.

“Tu mi je ostao muž u Srebrenici. Amidža, amidžići, tri sina, tri unuka. To je sve izginulo.Našli smo amidžu. Jedna mu je sin i unuk ukopan, a dva još traže. Dva bratića su ukopana, tražim još jednog”, kaže nam Fatima.

Preživjeli, uglavnom žene, ne kriju nezadovoljstvo što je još oko 1.000 nepronađenih osoba te apeluju na sve oone koji nešto znaju, da progovore.

“Nadamo se da će proraditi ljudska svijest sa bilo koje strane. Gdje je koja grobnica, gdje je koje ubijeno tijelo, da se prijavi, makar anonimno. Da se nađe smiraj našim kostima”, kazala je Vasvija Kadić iz udruženja “Žene Srebrenice.”

Ne treba proraditi samo ljudska svijest već i institucije u BiH, posebno Sud i Tužilaštvo BiH jer su se uspavali, rečeno je na protestu sa kojeg su upućene poruke.

“Da ništa ne rade na tome, a modu dosta. Mogu presuditi zločincima i da oni kažu gdje su masovne grobnice, bar toliko da nam pomognu. Da majka umre rahat ako nađe jednu kost i da ima zabilježeno da je njen sin živio. Poruka zločincima je da nas ne mogu zaplašiti i umoriti da dižemo svoj glas kao danas ovdje”, kazala je Munira Subašić uz udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa.

A upravo dizati glas, pored svih negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca, medijske propagande, bitnije je nego ikada, smatraju ove žene.

“Ovo je istorijakoja mora da traje. ovo je istina naše tragedije, srebreničkog genocida. Sva udruženja, bez obzira kada su skupa ili nisu, oblježavaju 11.juli. I svi smo jedno i za jedno. Za istinu i pravdu”, kazala je Kada Hotić, iz udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa.

Iako je prošlo 27 godina od genocida i mnoge od ovih žena ne žive više tamo, sjećaju se svakog mučnog momenta koje su preživjele te nastavile da žive sa traumama.

“Ja sam došla sa petero djece iz Srebrenice. napravila kuću, svoju djecu školovala, udala i oženila. Takav je život bio. Da je dobro, nije. Ali na svoje bih se vratila uvijek. Kada god odem u Potočare, taj užas, nakon 27 godine na um mi padne onaj užas što smo preživjeli”, kaže nam Fatima.

Nažalost, žena je sve manje jer mnoge su umrle. Ali građani Tuzle svakog 11.u mjesecu svojim prisutsvom daju podršku preživjelima kao što su dali ratnih godina i prihvatili izbjeglice iz Podrinja. Svi zajedno, ne daju da se genocid zaboravi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad