Nacrt izmjena Izbornog zakona BiH koji je nedavno procurio u javnost, a kojeg je visoki predstavnik Christian Schmidt navodno namjeravao nametnuti netom pred oktobarske izbore, ne prestaje izazivati reakcije. Britanska baronesa i političarka Konzervativne partije, baronesa Arminka Helic, ovakve izmjene je nazvala “parodijom”, a otvoreno je govorila i o podršci zapadnih sila ovakvim izmjenama zakona, ustvrdivši kako je to rezultat “dosljednog” lobiranja susjedne Hrvatske.

U opširnom tekstu za Royal United Services Institute, britanski think-tank specijaliziran za odbrambena i sigurnosna pitanja, Helić analizira nacrt zakona koji je procurio u javnost, kojim bi, kako se sugeriše u naslovu “zacementirale” etničke podjele. Smatra kako je Hrvatska svojom ulogom, tačnije podržavajući ovakve zakonske izmjene, izdala obećanje koje su njeni zvaničnici dali prije deceniju da će biti dobri susjedi, ali i da je izdala ideje i vrijednosti EU.

Naime, kako piše u analizi, Helić je učestvovala u desecima sastanaka tokom 2010. i 2011. sa zvaničnicima Hrvatske, u trenucima kada se zemlja pripremala za ulazak u EU. Oni su obećavali dobrosusjedske i prijateljske odnose kako sa europskim partnerima tako i sa državama zapadnog Balkana. Obećavali su razmjenu znanja i stručnosti, te zagovaranje visokih standarda i demokracije u cijeloj regiji, ističe autorica teksta i dodaje kako je s entuzijazmom podržavala ove izjave, gledajući na Hrvatsku kao na stabilizirajući faktor na Balkanu.

Obećanja hrvatskih zvaničnika od prije deceniju, naglašava Helić, protekle sedmice su se učinila praznim, budući da su prijedlozi izmjena izbornog zakonodavstva za koje je hrvatska Vlada lobirala u Briselu i Washingtonu izazvali bijes u dijelu bh. javnosti.

Uz podsjetnik na diskriminatorske stavke bh. izbornog zakonodavstva, koji između ostalog ne dozvoljava skupine kao što su Jevreji i Romi da se kandidiraju za određene pozicije u vlasti, Helić navodi kako izmjene koje je navodno pripremio visoki predstavnik, a koje su procurile u javnost, ne bi učinile ništa po pitanju te diskriminacije.

“Umjesto da BiH udalje od diskriminacije i približe je modernom demokratskom poretku u kojem svi građani imaju jednaka prava i jednaku političku zastupljenost, oni bi zacementirali etničku podjelu i podredili individualna prava grupnom identitetu”, ističe britanska političarka bh. porijekla.

Dalje pojašnjava kako u procurjeloj verziji izmjena Izbornog zakona, Jevreji, Romi i drugi i dalje ne bi mogli obnašati visoke dužnosti, a geografske manjine – ljudi koji žive u područjima gdje su znatno brojčano nadmašeni od drugih etničkih grupa – u nekim bi slučajevima bile lišene prava glasa.

Helić ističe kako su se prijedlogu usprotivile gotovo sve deklarativno proeuropske i pro-NATO stranke u Bosni i Hercegovini, kao i široki krug civilnog društva, te bh. građani i građanke koji su izašli na ulice, i postavlja pitanje kako su se ovi kontroverzni zakoni, koji bi pogoršali političku situaciju, mogi tako lako dogoditi?

“Odgovor nas vraća u Zagreb”, odgovara i pojašnjava kako aktualna hrvatska Vlada podupire sestrinsku stranku u BiH, HDZ BiH Dragana Čovića koji je, smatra Helić, “ u više navrata zauzimao proputinovske pozicije i blizak je saveznik separatista bh. Srba Milorada Dodika”.

Ističe kako bi predložene izmjene zakona značajno osnažile poziciju HDZ BiHi dale stranci monopol nad svim pozicijama bh. Hrvata u parlamentima i vladama BiH.

Također, lažnom naziva tvrdnju hrvatske Vlade i Čovića da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu zastupljeni na pravi način.

“HDZ BiH je prilično – a u nekim slučajevima i previše – zastupljen u bh. politici. Bh. Hrvati činili su 15,4% stanovništva BiH na posljednjem popisu stanovništva. Na državnim izborima 2018. HDZ BiH – odnosno jedna (ne jedina) hrvatska stranka – osvojio je 9,05% glasova. Ipak, na gotovo svakoj razini bh. vlasti, HDZ BiH kontrolira značajno više političkih predstavnika nego što bi to sugeriralo udjelom glasova. HDZ BiH imenuje 30% bosanskohercegovačkih ministara, ima 12% zastupnika u donjem domu i 27% izaslanika u gornjem domu Parlamenta BiH. Povrh toga postoje i drugi hrvatski predstavnici – ali kako su Čoviću politički konkurenti, on ih ne priznaje”, dodaje se u tekstu.

Lažnost Čovićeve tvrdnje da se brine za zastupljenost Hrvata, dodaje Helić, postaje očigledna kada se shvati da se HDZ BiH uopće ne brine za Hrvate u bh. entitetu Republika Srpska – tačnije onu grupu Hrvata u BiH koja nema priliku glasati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

“Oni nemaju ključ izbora i vlasti, pa se čini da ih Čović ne zanima”.

Autorica teksta postavlja pitanje kako su Čovićevi planovi uspjeli dobiti podršku Sjedinjenih Američkih Država i Zapada, uključujući i Veliku Britaniju.

“Dio odgovora leži u dosljednom lobiranju Zagreba, posebno u Washingtonu, u svakoj prilici posljednjih godina. Hrvatska vlada se pokazala vještom u iskorištavanju svog položaja unutar EU u korist svojih saveznika bh. Hrvata”, smatra Helić i dodaje kako su hrvatski zvaničnici uspješno uvjerili neke u EU i SAD-u da izborne reforme u BiH usmjere na konstitutivne narode, a ne na načela ravnopravnosti.

“Ovo je izdaja obećanja koje su hrvatski zvaničnici dali prije deceniju da će biti dobri susjedi, te izdaja ideja i vrijednosti EU. To što je dopušteno da se dogodi loše se odražava i na širi Zapad – a ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pruža veliko zadovoljstvo”, ističe.

Helić ocjenjuje da strategija smirivanja koju je upotrijebio visoki predstavnik, a prema kojoj HDZ BiH ne bi surađivao u vlasti bez predloženih reformi, može samo ohrabriti one koji žele zloupotrijebiti ionako nefunkcionalne političke sisteme u BiH za vlastite nacionalističke ciljeve – ili za potpuni raspad zemlje.

“Visoki predstavnik nesumnjivo ima težak zadatak pred sobom. No, trebao bi iskoristiti svoj položaj kako bi podržao istinski široku reformu, okupljajući sve bh. građane kako bi pomogli Bosni i Hercegovini na putu ka građanskoj demokraciji – a ne imati za cilj progurati mjeru neposredno pred izbore, kako bi se prednost dala jednoj političkoj stranci dok svi koji bi se mogli suprotstaviti tome trenutno su odsutni na ljetnim odmorima”, navodi se u tekstu.

Na kraju Helić podsjeća kako su upravo tokom 1990-ih ravnodušnost prema običnim bh.građanima i prevelika briga za interese moćnika omogućili etničko čišćenje, koncentracijske logore i genocid tri godine prije nego što je Zapad konačno intervenirao.

“Bosna i Hercegovina još uvijek živi s naslijeđem rata, a njezine unutarnje granice proizvod su etničkog čišćenja. Veliki politički projekt za sve bh. građane i njihove međunarodne partnere trebalo bi biti prevazilaženje rata i izgradnja novog društvenog ugovora za 21. stoljeće, utemeljenog na odgovornosti, demokraciji, toleranciji i ljudskim pravima. Da je navodnim prijateljima BiH – bilo u Hrvatskoj, EU, Velikoj Britaniji ili SAD-u – uistinu stalo do zemlje, podržali bi taj proces, a ne nove zakone koji bi ga još više otežali”.