Prvi mart iz istorijskog ugla, ono što mu je prethodilo, ali i ono što je uslijedilo u ovih 29 godina, prilike i okolnosti, komentarisao je za N1 prof. dr Husnija Kamberović.
Na početku razgovora, podsjetio je da su ljudi 1992. godine izašli sa ambicijom da BiH postane normalna, nezavisna, suverena – država u kojoj će svi u njoj imati jednaka prava.
“Danas vidimo da to nije baš tako. BiH je danas slaba država, teško funkcionira, u vrhovima vlasti imamo jako izražene separatističke tendencije, krugove političke koje ne prihvataju ovu državu, iako su formalni lideri ove države. Na kraju krajeva, žive u ovoj državi i od nje. Važno je naglasiti da BiH ima sačuvane međunarodne priznate granice. Iako tu je pitanje – koliko smo u suštini suverena država”, istaknuo je prof. Kamberović.
Kako je posljednjih godina primjetan značajan odlazak mladih iz BiH, profesor je rekao, da je to izraženo, jer ljudi moraju razvijati osjećaj prema državi, imati ljubav prema njoj i u nekom okviru u kojem lijepo žive, da su sigurni, i imaju zaštitu od države.
“U onom trenutku kad osjete da nemaju zaštitu, država počinje gubiti legitimitet. Jedna je stvar ono što se dešavalo u ratu, genocid, protjerivanja itd, a druga je stvar ono što se dešavalo poslije 1996. godine. Veliki broj ljudi ne osjeća se ovdje. Zašto? Ne mogu naći posao, naći pravdu, ne vide budućnost i gube povjerenje u državu. Država mora biti sposobna i vratiti to povjerenje svojih građana”, naglasio je.
Jesu li početnu ideju BiH izadali oni koji su glasali za njen suverenitet, postavaljujući ta pravila i u ratu i poslije rata, upitan je.
“Vremena se mijenjaju i okolnosti se mijenjaju. Jako je važno da se mi obični ljudi i političari nekako prilagođavamo okolnostima koje se ne mogu mijenjati. Ako bismo mi danas isključivo insistirali na BiH koju smo zamišljali 1991., 1992. onda, stvari su se promijenile. To je isto i sa drugim državama. Amerika je bila nešto sasvim drugo u 19. stoljeću od onoga što je danas. Nužno je prilagođavati se nekim prirodnim promjenama koje se dešavaju u društvu”, rekao je prof. Kamberović.
Važno je naglasiti, dodao je, da još uvijek ima ljudi koji vjeruju u budućnost ove zemlje.
Je li referendum bio logičan slijed događaja ili je moglo proći to drugačije?
“Uvijek je moglo drugačije, zavisi šta bi bio rezultat da se drugačije postupalo. Tu su dvije činjenice. BiH nije rušila Jugoslaviju, i tadašnja bh. elita nije rušila Jugoslaviju. Ona se odlučila na nezavisan put onog trenutka kad je bilo sasvim jasno da Jugoslavija kao država nije moguća. Podsjetit ću da su se stvari na tom putu počele ubrzavati tek krajem 1991, počevši od skupštinske rasprave u oktobrru 1992, a onda tek u januaru odluka da se ide ka referendumu”, naveo je naš sugovornik.
Je li rat koji se dogodio u BiH, posljedica referenduma, kao što to neki tvrdi, upitali smo ga.
“Nije. To mi historičari znamo. Postoji toliko informacija koje pokazuju koliko su SDS i Karadžić bili spremni na tu ratnu opciju kako bi onemogućili put BiH ka nezavisnosti. Posljedica referenduma nije rat. Rat je došao kao neki izraz onoga što su Karadžić i njegovi prije toga praktično dugo pripremali”, zaključio je prof. Kamberović.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare