Tragično naslijeđe genocida u Srebrenici “mora poslužiti kao svečani poziv na akciju, oblikujući suosjećajniji svijet - a ne onaj koji stoji po strani dok Izrael uništava Palestinu”, piše novinarka, autorka i politička analitičarka Nadina Ronc.
Ronc, koja inače istražuje ruski uticaj na Zapadnom Balkanu, opisala je svoje iskustvo tokom posjete Srebrenici za Middle East Eye.
“Dok sunce zalazi nad Memorijalnim centrom Srebrenica, naizgled mirno počivalište krije užasnu historiju. Ovdje leže posmrtni ostaci bosanskih Muslimana koje su u julu 1995. brutalno ubili srpski vojnici pod komandom sada osuđenog ratnog zločinca generala Ratka Mladića.
Stojeći u moru grobova, obavila me duboka tišina. U ovim grobnicama se nalaze tijela muškaraca i dječaka koji su odvojeni od ženskih članova svoje rodbine i pogubljeni”, piše ona.
Objašnjava da su, “u grotesknom nastojanju da sakriju svoje zločine”, počinioci posmrtne ostatke otkopali, te zatim ponovo zakopali, zbog čega su dijelovi tijela ostali razbacani po više masovnih grobnica. Zbog toga se u nekim grobovima u memorijalnom centru nalaze samo djelimični ostaci.
Danas će biti ukopano još 14 žrtava tokom obilježavanja genocida u Srebrenici.
“Posjeta spomeniku u Srebrenici imala je dubok uticaj na mene, naglašavajući neuspjeh međunarodne zajednice da ispuni obećanje “nikad više”. Holokaust je trebao poslužiti kao oštar podsjetnik na posljedice neobuzdane mržnje, ali historija je doživjela ponovljene propuste”, piše ona.
Navodi da današnja komemoracija nije samo svečano odavanje počasti žrtvama, već snažan podsjetnik na užase etničkog nasilja i trajnu potrebu za budnošću protiv mržnje i netolerancije.
“Rat u Bosni i Hercegovini smatran je najgorim u Evropi od Drugog svjetskog rata, a Srebrenica je mrlja na čovječanstvu koja je omogućila ponovni genocid na evropskom tlu. Trebale su godine da međunarodni sudovi privedu počinitelje pravdi, a globalni odgovor je široko kritikovan kao neadekvatan i odložen”, piše Ronc.
Nikad više?
“Skoro četiri godine genocid se odvijao u Bosni i Hercegovini dok je međunarodna zajednica posmatrala, ne mrdnuvši prstom da okonča nasilje. Opredjeljenje za “nikad više”, zavjet da će se spriječiti budući genocidi, često izgleda kao aspirativno. Pitam se da li je zaista univerzalno ili selektivno primijenjeno”, navodi Ronc.
Ona ističe da, dok se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, “još jedna tragedija se odvija više od 2.000 kilometara dalje u Gazi, ukorijenjena u historijskoj okupaciji Palestine”.
“Ova činjenica se često zanemaruje dok se zapadni lideri fokusiraju na događaje od 7. oktobra, kada je Hamas pokrenuo napade unutar Izraela. Zapad često pripisuje krivicu palestinskom narodu, zanemarujući historijski kontekst patnje koja je započela Balfourovom deklaracijom Britanskog carstva. Zapadni lideri nesrazmjernu brutalnost Izraela u Gazi nisu klasifikovali kao genocid, nego šute i saučesnici su”, piše ona, te dodaje da su, pod premijerom Benjaminom Netanyahuom, izraelske snage gađale civile, uključujući pacijente u bolnicama, etiketirajući ih kao pripadnike Hamasa, “umjesto da ih priznaju kao civile i ljudska bića”.
Braneći se od optužbi za genocid u slučaju pred Međunarodnim sudom pravde koji je podnijela Južna Afrika, izraelski pravni savjetnik Tal Becker tvrdio je da se izraz “genocid” ne smije zloupotrebljavati, napominjući da je uveden da opiše zločine Holokausta. Primjena ovog termina na akcije Izraela, rekao je, potkopala bi njegov značaj i namjeru koja stoji iza njegovog stvaranja, a to je da se spriječe užasi poput Holokausta.
Za Ronc “nije iznenađujuće da izraelski zvaničnici imaju kontroverzne stavove o genocidima van Holokausta”, a ona navodi i da je ambasador Izraela u Srbiji Jahel Vilan rekao da označavanje masovnog ubistva u Srebrenici kao genocida “umanjuje značaj tog pojma”.
“Ova perspektiva odražava tendenciju da se termin “genocid” rezerviše isključivo za Holokaust, potencijalno potkopavajući priznanje drugih zločina, iako su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2004. godine masakr u Srebrenici proglasio genocidom, dok je Međunarodni sud pravde 2007. proglasio Srbiju krivom za nespriječavanje genocida”, piše ona.
Licemjerje zapada
Ova analitičarka ističe da se “opredjeljenje međunarodne zajednice za “nikad više” često smatra selektivno primijenjenim, a ne univerzalno prihvaćenim”, što je potkrijepljeno ispitivanjem raznih masovnih zvjerstava u posljednjih nekoliko decenija i odgovora – ili nedostatka istih – od globalne zajednice.
Na primjer, ona navodi da, uprkos upozorenjima i dokazima o eskalaciji nasilja, međunarodna zajednica nije intervenisala na vrijeme kako bi spriječila masakr oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua tokom genocida u Ruandi, “što je ukazalo na značajan propust u opredjeljenju “nikad više”, koji se nastavlja i danas u Gazi, gdje Izrael masakrira Palestince i uništava njihovu kulturnu baštinu, kako bi gotovo izgledalo kao da nikada nisu postojali na svojoj zemlji”.
“Nacionalni interesi i geopolitički savezi često oblikuju obim i prirodu međunarodne intervencije. Zemlje su sklonije intervenisati ili šutiti na osnovu svojih strateških interesa. U slučaju BiH, zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom, zanemaren je položaj njenih građana tokom 1990-ih. Činilo se da je prioritet podjela Bosne, a ne okončanje krvoprolića. Slična situacija se sada odvija u Gazi”, piše ona.
Ronc navodi da, dok je Holokaust uspostavio okvir za rješavanje genocida, kasniji zločini su otkrili značajne praznine u primjeni principa “nikad više”, a “nejednakost u odgovorima naglašava kako geopolitički, ekonomski i politički faktori često zasjenjuju univerzalni moralni imperativ za spriječavanje i kažnjavanje genocida”.
“Kredibilitet Zapada je oslabio u Gazi. Nikada više nijedna zapadna zemlja neće imati moralni autoritet da proziva kršenje ljudskih prava u bilo kojoj državi, propaloj ili bilo kakvoj – jer su šutjeli dok se brutalnost prenosi uživo na našim televizijskim ekranima. Ovo licemjerje podriva same principe pravde i humanosti za koje Zapad tvrdi da ih podržava”, piše ona.
“Genocid u Srebrenici je mučan podsjetnik na sposobnost ljudske okrutnosti i katastrofalne posljedice mržnje i netolerancije. Dok razmišljamo o tragediji koja se dogodila u julu 1995. godine, ključno je odati počast uspomenama na više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su izgubili živote.
Ovo mračno poglavlje u historiji naglašava neophodnost budnosti u zaštiti ljudskih prava i spriječavanju takvih zločina u budućnosti. Posvećenošću obrazovanju, svijesti i pravdi, možemo nastojati stvoriti svijet u kojem se takvi užasi nikada ne ponavljaju. Naslijeđe genocida u Srebrenici mora poslužiti kao svečani poziv na akciju, oblikujući suosjećajniji i pravedniji svijet – a ne svijet koji sa strane gleda kako se Gaza uništava”, navodi na kraju Ronc.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!