Blog uživo: Preminuo osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić

Ratko Mladić preminuo je danas tokom hospitalizacije u Haagu u Nizozemskoj, saopštio je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, pravni nasljednik Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Kako se navodi u saopštenju, medicinski službenik pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija (UNDU) odmah je obaviješten, a nizozemske vlasti pokrenule su standardne procedure i istrage koje su propisane nizozemskim nacionalnim zakonom.

Potpuno saopćenje pročitajte OVDJE.

Povodom smrti Ratka Mladića, britanski historičar i bivši glavni tužilac Haškog tribunala Geoffrey Nice ocijenio je u izjavi za N1 da je bivši general bosanskih Srba možda sa sobom u grob odnio važne informacije koje bi, kako je rekao, ljudi u Bosni i Hercegovini, a posebno Bošnjaci, zaslužili čuti.

"Nemam neki stvarni komentar. Bio je bolestan i vjerovatno je uskoro trebao umrijeti", kazao je Nice.

Prema njegovim riječima, važno pitanje u vezi s Mladićem jeste to da li je sa sobom u grob odnio "neke važne dijelove informacija, sjećanja i zapisa" koje bi ljudi u Bosni i Hercegovini, posebno bosanski muslimani, zaslužili čuti.

Istakao je da Mladić, međutim, nije bio čovjek za kojeg bi se očekivalo da će učiniti nešto u njihovu korist.

Kako je znao da neće biti zapadne intervencije?

Kao jedno od najvažnijih pitanja koje je, prema njegovim riječima, moglo ostati bez odgovora, naveo je to kako je i zašto Mladić, u periodu koji je prethodio 11. julu 1995. godine, znao da može učiniti ono što je učinio u Srebrenici, a potom i Bošnjacima Srebrenice, bez straha od intervencije zapadnih sila.

"Za sada znamo dosta o tome. Znamo da je postojao dogovor između Amerike, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva da se zračna sila neće koristiti za spašavanje Srebrenice i da je taj dogovor ostao tajan od Nizozemaca, kao i od samih bosanskih muslimana, nekih šest sedmica“, rekao je.

Ipak, dodao je da to ne objašnjava u potpunosti kako je Mladić znao da može učiniti ono što je učinio.

Detalje pročitajte OVDJE

Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak oglasio se povodom smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

„Ratko Mladić je umro kao ono što je bio i što će zauvijek ostati zapisano u historiji – pravosnažno osuđeni ratni zločinac, čovjek osuđen za genocid u Srebrenici i najteže zločine počinjene nad građanima Bosne i Hercegovine. Njegova smrt ne mijenja nijednu presudu, ne briše nijednu masovnu grobnicu, ne vraća nijedno ubijeno dijete, sina, kćerku, oca, majku ili supružnika. Ne postoji kazna koja može biti jednaka količini zla, patnje i smrti koju su iza sebe ostavili Mladić i politika kojoj je služio. Jedina činjenica u kojoj možemo vidjeti makar djelić zadovoljene pravde jeste da je život završio kao osuđenik, iza zatvorskih zidova. Danas posebno poručujem svima koji će pokušati od ratnog zločinca napraviti heroja: nećete uspjeti. Ni propaganda iz Beograda, ni veličanje zločinaca u entitetu Republika Srpska, ni murali, pjesme, skupovi i falsifikovanje prošlosti ne mogu pobijediti pravosnažne presude međunarodnih sudova i činjenice utvrđene pred cijelim svijetom", rekao je Isak.

Poručuje: "Mi nećemo šutjeti. Nećemo zaboraviti. Nećemo dozvoliti da se žrtve ponovo ubijaju lažima, negiranjem i slavljenjem njihovih ubica. Protiv veličanja ratnih zločinaca borit ćemo se istinom, obrazovanjem, zakonom i svim institucijama demokratske države."

Navodi kako je "Ratko Mladić je mrtav, a Bosna i Hercegovina je živa. "

"Preživjela je njega, preživjela je njegovu vojsku i zločinačku ideologiju kojoj je služio.  Neka to dobro zapamte i u Beogradu i svi oni u entitetu Republika Srpska koji će danas paliti svijeće ratnom zločincu: možete slaviti Mladića koliko hoćete, ali od presuđenog ratnog zločinca nikada nećete napraviti heroja, niti ćete od genocida napraviti pobjedu. I gdje god mu pokopali tijelo, nikada ne zaboravite da je Ratko Mladić odavno završio na jedinom mjestu koje je zaslužio – na smetljištu historije”, navodi se u reakciji ministra Isaka.

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo i dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava, kazala je za N1 nakon smrti Ratka Mladića da se time ne zatvara poglavlje ratova devedesetih. Iza njegovog suđenja ostaju hiljade presuđenih činjenica i desetine hiljada dokaznih predmeta koje će, kaže, proučavati generacije.

Istovremeno je upozorila na način na koji se o Mladiću govori u Srbiji, posebno na posljedice višegodišnje propagande među mladima.

"To će proučavati generacije"

"Čini mi se da nikada nećemo zatvoriti poglavlje koje se odnosi na period od devedesetih", kazala je Kandić.

Podsjetila je na obim materijala razmatranog tokom 530 dana suđenja Mladiću.

"Treba sve to da pročitamo, šta se sve događalo i šta sve stoji u 2.000 presuđenih činjenica, u desetinama hiljada dokaznih predmeta koji su razmatrani tokom suđenja Ratku Mladiću. To je nešto što će čitati, proučavati i tumačiti generacije", rekla je.

Kandić smatra i da je Rezidualni mehanizam ispravno postupio odbijajući zahtjeve da Mladić posljednje mjesece života provede na liječenju u Srbiji.

Opširnije

Prenosimo kolumnu Jurice Pavičića za Jutarnji.hr.

"U ljeto godine 1984. dobio sam, kao i svi muškarci moje jugoslavenske generacije, razmještaj za obavezno služenje vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Na papiru razmještaj nije zvučao loše. Bio sam raspoređen u Ohrid - lijepi, kupališni grad na jezeru u zapadnoj Makedoniji. Grad je, doduše, bio daleko, ali pokraj tolikih zabiti u kakve sam mogao završiti, turistički grad s restoranima i plažama nije izgledao loše.

Tako sam u ljeto 1984. dospio u kasarnu na sjeveroistočnom obodu makedonskog gradića. Tu sam prvi put upoznao JNA - najokoštaliju, najdogmatskiju i najzaostaliju sastavnicu tadašnjeg u drugim segmentima već podosta moderniziranog društva. Ali, upoznao sam i čovjeka za kojeg nisam tada mogao znati da će ubrzo puniti stranice svih svjetskih novina. Taj se čovjek zvao Ratko Mladić.

Ratko Mladić u tom je trenutku - sad mi to zvuči nestvarno - imao nepune 42 godine. Bio je tada anonimni potpukovnik Jugoslavenske armije i perspektivni zapovjednik ohridskog garnizona. Garnizon uz pogranično turističko jezero nije bio ni osobito važan ni brojan - ali, za nekog u njegovim godinama taj su čin i funkcija značili streloviti uspon. U to doba znao sam samo da je potpukovnik Mladić odnekud iz BiH (preciznije - iz okolice Kalinovika). Govorkalo se da je ratno siroče koje je podigla Jugoslavija. O njegovoj se prošlosti i životu - međutim - znalo malo ili ništa.

Psihopat

U petnaestak mjeseci u ohridskom garnizonu upoznat ću, međutim, ono Mladićevo lice koje će kasnije svi, nažalost upoznati, u ratu. Ono medijski osviještenog psihopata, bezdušnog mizantropa koji savršeno manipulira ljudima i vlastitom slikom.Mladić je i tada bio sadist. Njegov se sadizam - međutim - nije očitovao u zlostavljanju vojske - vojsci se, štoviše, pokatkad i udvarao. Najviše je mrcvario direktne podređene - običnu, malu podoficirsku, magacinersku i nižeoficirsku pljevu koja je živjela u strahu od njegove svevideće satrapije. Znatan dio njegova tiraniziranja svodio se na održavanje perfektnog privida. Lice tog perfektnog privida bio je kasarnski park za koji je nadobudni potpukovnik nabavljao raritetne sadnice iz egzotičnih zemalja. Posao vojske sastojao se da se satima bavi čišćenjem lišća održavanjem tog parka, više nego pucanjem ili taktičkom obukom. Potpukovnik vrtlar opsesivno bi nadgledao to masovno vrtlarenje poput zahtjevne Marije Antoanete. U poslijepodnevnim bi satima u šetnju tim parkom u civilu dovodio kćer, istu onu koja će se 1994. u 24. godini ustrijeliti njegovim pištoljem.

Mladić je i tada bio majstor kontrole vlastitog javnog imidža. Što god bi napravio ili poduzeo, pazio je da se tu pojave neki sponzorirani novinari ohridskih ili skopskih listova ili armijskih biltena. Koliko je god mrcvario vojnike i podređene zapovjednike, pazio je da prema vani politura bude glancava, a prema obiteljima regruta u posjetu bio je svileno susretljiv.

I tada je bilo očito da je i dogmat i u lošem smislu jugoslavenski unitarist. Premda je živio i radio u Makedoniji, u gradu prekrasne kulture i lijepog života, nitko ga nikad nije čuo da je protisnuo i rečenicu makedonskog preko usta. Kad bi vojnici kasarne odlazili u obilazak kulturno-povijesnih znamenitosti poput manastira ili crkava, Mladić bi s averzijom ispravljao podređene: "Ne idu vojnici vidjeti crkvu, idu vidjeti KIS (kulturno-historijski spomenik)." I vojnici i podoficiri i oficiri jedva bi čekali da umaknu iz lijepog ohridskog perivoja samo da se riješe njegove stege.

Pet godina kasnije - Knin

Ja sam je se riješio brzo: nakon tri mjeseca obuke završio sam u kasarni na albanskoj granici. O tome (a i o Mladiću) puno sam pripovijedao Anti Tomiću koji je to iskoristio kao građu za roman "Ništa nas ne smije iznenaditi" i film "Karaula".

U ljeto 1985. riješio sam se vojne službe i otišao u Zagreb na studij, vjerujući da za bosanskog potpukovnika nikad više u životu neću čuti. Krivo! Pet godina kasnije počele su prve ratne čarke, a tadašnji se potpukovnik vratio u moj život sada kao pukovnik- i s novom adresom. Knin.

Znajući tko je i kakav je, nisam imao iluziju da stvari u Kninu mogu završiti drukčije nego što su završile. I to je nešto što je moja glavna primjedba srpskim autorima (inače u nekim segmentima potresne) serije "Tvrđava" srbijanske RTV. Priču o Kninu 1990. - 1992. ne možete ispričati bez Mladića, kojeg ta serija upadljivo izostavlja. Ni Babić ni Martić - Mladić je morao biti mastermajnd užasa koji će se dogoditi. On je imao taj format: format u svireposti, u mizantropiji, narcizmu i medijskoj samosvijesti.

To je Mladić kojeg će u iduće četiri godine, nažalost, upoznati cijeli globus, Hrvatska, BiH, CNN, BBC i Sky News. Mladić zapovjednik u vrijeme Škabrnje. Mladić zapovjednik vojske bosanskih Srba. Mladić, krivac i osuđen za genocid u BiH, ponajprije Srebrenicu. Bio je to isti Mladić kojeg sam ja poznavao, tek s malim ikonografskim preinakama: čovjek koji je mrzovoljno siktao na KIS prestao je nositi zvijezdu, navukao srpsku rojalističku šapku i objesio o vrat pravoslavni križ. Ali, jednako je mrzio Druge. Jednako je bio dogmat i osvetoljubiv. Jednako svirepi mizantrop, loš prema svojima i gori prema tuđima. Jednaki narcis koji uokolo vodi novinare i pazi da uzgoji pomno vlastitu medijsku sliku.

Na koncu je - kad se crta podvuče - sve uništio. Srpsku dalmatinsku zajednicu, koju je krenuo "braniti", sveo je na tužne Mohikance, Cajune koji se ljeti vraćaju na djedovinu i strepe hoće li ih privesti zbog objave na Fejsu. To je - kad se crta podvuče - Mladićevo djelo.

Bosanske Srbe - dakle, svoj narod - u svjetskoj je percepciji pretvorio u kolektivne krivce za genocid. Jugoslaviju nije obranio, ni pravu ni "krnju". Srbe nije ujedinio. Na koncu je završio u scheveningenskom zatvoru gdje je kao bolesni starac proveo zadnjih 15 godina, nakon što se desetljeće skrivao u seoskoj pojati u Lazarevu. Pokopao je čak i vlastitu kćer koja se ‘94. ubila, ne mogavši izdržati očevu bruku.

Ratko Mladić umro je u 84. godini nakon dugog, ali strašnog i promašenog života. No za tim životom ostaje nešto toksično i opasno: a to je nacionalistički mit, mit koji je medijski vješti general stigao uzgojiti dok je još bio živ i važan. Kad je Mladić 2011. uhićen i transferiran u Haag, napisao sam da je taj mit najopasniji i najžalosniji, ali nažalost najžilaviji relikt njegova nasljeđa. U Srbiji čak ni najgorljivije nacionaliste ne zanimaju (više) ni Milan Martić, ni Babić, ni general Rašeta.

Živo ih se friga za Karadžića, Krajišnika ili Biljanu Plavšić. Ali, Mladić je ostao -ostao na muralima, na fasadama, na stadionskim transparentima i sloganima. Najveći samoreklamer među generalima umro je star, uzapćen i osramoćen. Ali - svoj je mit dok je još mogao stigao uzgojiti, da ga nadživi u srpskom nacionalizmu. Od tamnih prinčeva devedesetih to je uspjelo samo dvojici: njemu i Slobodanu Praljku.

Jutarnji.hr

"Iza Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca, ostaju ratni zločini, zločini protiv čovjećnosti i genocid u Srebrenici, prvi presuđeni genocid u Evropi poslije holokausta. Međunarodni Rezidualni Mehanizam za Krivične Sudove potvrdio je 2021. godine Mladićevu osuđujuću presudu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i doživotnu kaznu zatvora. To nisu političke kvalifikacije niti stvar historijskog tumačenja. To su činjenice utvrđene pred međunarodnim sudom. Njegovo ime ostat će trajno zapisano u historiji kao ime jednog od najtežih ratnih zločinaca svijeta, čija je komandna i individualna odgovornost za najteže zločine pravosnažno utvrđena", navode iz Instituta za istraživanje genocida Kanada. 

IGK navodi "da uz Mladića treba govoriti i o srbijanskom političkom sistemu koji ga je stvorio, podržavao i štitio".

"U postupku pred Međunarodnim sudom pravde u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, Sud nije utvrdio da je Srbija neposredno odgovorna za počinjenje genocida, ali je utvrdio njenu odgovornost za kršenje obaveze da genocid spriječi i da kazni njegove počinioce, uključujući neizručenje Ratka Mladića Haškom tribunalu.  Historija, ma koliko je neki pokušavali prekrajati, neće izbrisati agresije, udružene zločinačke poduhvate i genocid u Bosni i Hercegovini. IGK još jednom podsjeća da je Tribunal donio historijski važne pravno-historijske presude da se u Bosni i Hercegovini desio genocid, agresija i udruženi zločinački poduhvat.  To Bosni i Hercegovini niko više ne može oduzeti, bez obzira na negiranja genocida, veličanja zločinaca i revizionizma", poručili su iz IGK.

Ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija kazao je za N1, povodom smrti Ratka Mladića, da je pravosnažno osuđeni ratni zločinac do kraja života ostao iza rešetaka uprkos, kako tvrdi, velikim političkim i diplomatskim pritiscima tokom posljednjih nekoliko godina da bude pušten na slobodu.

Lagumdžija je posebno izdvojio djelovanje diplomatije Srbije i Rusije, navodeći da je najveća podrška zahtjevima za Mladićevo puštanje u Vijeću sigurnosti UN-a dolazila iz Moskve. Istovremeno je upozorio da još traju pokušaji okončanja rada Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

"Kaznu je odslužio do kraja"

Lagumdžija smatra da je Mladićevom smrću, koliko je to nakon počinjenih zločina moguće, zadovoljena "ovozemaljska pravda".

Podsjetio je da Mladić nije osuđen samo za genocid u Srebrenici nego i za teroriziranje građana Sarajeva i druge zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.

"Možemo reći da je kazna odslužena do kraja", kazao je Lagumdžija.

Prema njegovim riječima, tokom posljednje dvije do tri godine postojali su veliki pritisci da Mladić bude pušten na slobodu, a oni nisu dolazili samo iz Srbije.

Mladić je preminuo dok je služio doživotnu kaznu. Njegovi zahtjevi za prijevremeno puštanje zbog zdravstvenog stanja više puta su odbijani.

Cijelu reakciju pročitajte OVDJE.

Ratni put Ratka Mladića, obilježen zločinima za koje je kasnije i optužen, počeo je u ljeto 1991. u dalmatinskom zaleđu. Tada je postavljen za zapovjednika Devetog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) s bazom u Kninu.

Na tom su području JNA i srpske paravojne snage napadale hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, a počinile su i zločine u Škabrnji, Nadinu, Kijevu, Vrlici i drugim mjestima. Mladićeve snage granatirale su Zadar, Šibenik i Sinj s ciljem izlaska na more, piše Al Jazeera Balkans.

Prvi Mladićev poraz kod Šibenika

General Rahim Ademi, koji je u to vrijeme zapovijedao obranom Šibenika, objasnio je prije par godina kako je Mladićev plan bio presjeći Hrvatsku. Najbliže tom cilju bio je u rujnu 1991. tijekom napada na Šibenik, kada su snage JNA stigle do Šibenskog mosta, ali dalje nisu mogle proći.

"To je bila modernizirana vojska s tenkovima, a mi se tada nismo imali čime braniti. Organizirao sam osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo se domogli teškog naoružanja i topova. Preko noći smo formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika. Tako smo obranili grad", kaže Ademi.

Dodaje kako su nakon toga uspjeli deblokirati Šibenik. "To je bio njegov poraz, a ja kao vojnik smatram da je to najveća i prva pobjeda Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, ostvarena u Šibeniku", ističe Ademi. Prema njegovim riječima, da je Šibenik pao, to bi ugrozilo cijelu Dalmaciju.

Ademi: Nije bio vojnik, napadao je civile

Ademi kaže da se Mladić, dok je on zapovijedao 126. brigadom u Sinju, nikada nije uspio približiti brani Peruća. Do miniranja brane došlo je nakon Ademijevog odlaska. Mladića, kako navodi, nikada nije osobno upoznao. "Hvala Bogu", dodaje i objašnjava da o njemu kao čovjeku i časniku misli sve najgore.

"Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. Svoje vojničke vještine nikada nije pokazao, nego je iskazivao 'hrabrost' isključivo nad nedužnim i nenaoružanim civilima. Što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik. Njegov se karakter najbolje vidi po onome što je napravio u Škabrnji, gdje je ubijao civile, i u Srebrenici. Počinio je više ratnih zločina nad civilima", rekao je Ademi.

"Bio je najodgovorniji zapovjednik i znao je samo udarati po civilima. Kada bi naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio. Gdje je osjetio da su civili i nenaoružan narod, tamo je slao tenkove i činio zločine, a gdje je naišao na otpor, povlačio se i trpio poraze", zaključuje Ademi, prenosiIndex

Gradonačelnik Banjaluke i lider Pokreta sigurna Srpska Draško Stanivuković izrazio je saučešće porodici osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića te u svom obraćanju na društvenoj mreži X veličao njegova (ne)djela.

Mladića je okarakterisao kao "simbol jednog vremena i jedne borbe".

"Za srpski narod, Ratko Mladić ostaje čovjek čije je ime duboko upisano u našu istoriju. Čovjek koji je, kako ga mnogi pamte, najteže trenutke svog naroda nosio na svojim plećima, koji je za svoj narod podnosio žrtvu i čije će djelo i ime nastaviti da žive. Istoriju će pisati vrijeme, sudiće joj različiti ljudi i različite politike, ali narod ne zaboravlja one za koje vjeruje da su se borili za njega", napisao je Stanivuković.

Podsjetimo, Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, te kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini. Cijeli dosije pročitajte OVDJE.