Danas se obilježava Međunarodni dan Roma. Iako pomaka ima na planu unapređenja njihovog života i obrazovanja, i dalje je neznatan. Tek 7-8 posto Roma je zaposleno, 15-20 posto zdravstveno osigurano, a do 60 posto ih završava osnovno obrazovanje. Međutim, mnogi Romi žive život nedostojan čovjeku. Život bez struje i vode bilježimo i u naselju Koksara u Lukavcu kojeg smo danas posjetili.

Prije 13 godina Mirsad je sa porodicom doselio iz Zavidovića u Lukavac. Priča nam da je u poplavama izgubio dokumente. Da dobije nove, novca nema niti ikakvih prava i pomoći. U dimu i neimaštini, zatekli smo ga na radnom mjestu, odvaja iskoristivi materijal iz smeća.

“Najviše po Lukavcu rovim po smeću i kontenjerima. Malo nekada uhvatim ženu kada je ljepše vrijeme, uzmemo kolica pa idemo do Puračića i skupljamo. Neko kada ima nešto, daju nam sirovine. Neko nam pomogne hranom. Moramo se boriti, moramo skočiti”, priča nam Mirsad Hasanović.

U godinima je kada ga nijedan poslodavac ne želi primiti. Živi u objektu skrpljenom od doniranog materijala. Zove ga kućom.

“Uslova nemamo nikakvih da bismo bolje živjeli. Najgore mi je radi vode, radi struje, živimo u mraku. Miševe imam ovolike. Katastrofa je to. Ljudi mi dali neke posteljine. Da nam nisu dali ovu sećiju, spavali bi na podu. Šta ću”, žali se Mejra Hasanović.

Mnogi romi žive život nedostojan čovjeku

U ovom naselju je oko 30 kuća u kojima Romi žive bez struje, vode, kanalizacije. Višečlana porodica Ahmetović prikuplja željezo i karton i vozi sa konjem.

“Na veresiju sam ga uzela. Ako budem skupila novac, platit ću ga. Ako ne, valja ga vratiti. I opet ću ostati bez ičega. Živimo od 120 KM socijale. To nam je sve. Školujem četvero djece. Mužu lijekove kupujem i koštaju od 150 KM do 200 KM. To ne može biti za lijekove, a tek djeci za školovanje”, kaže Mevlida Ahmetović.

“Ne može se živjeti nikako. Ne mogu da završim kuću. Volio bih da ovo kupatilo uradim. Da imam struju. To bi najviše želio. I volio bih u školu upisati svoju curicu. Ali ne mogu. Kako ću?”, pita se Nesib Ahmetović.

Problemi školovanja, zapošljavanja, socijalne integracije i diskriminacija, prate Rome. Problemi se prenose sa koljena na koljeno, a mnogi Romi žive život nedostojan čovjeku.

“Dođem i sjedem među djecom i unučadima i zaplačem. Zato što ne mogu pomoći svojoj djeci, unučadima. Nemam ništa. Ne mogu reći im: Evo vam makar po bombona, pojedite to od nene. Ne može”, kaže Mejra Hasanović.

“Dođu kod mene i kažu: Djede, imali šta da se jede? Neno, daj šta. Kažem: Ženo, de skuhaj bilo šta, šta ima. Žena skuha. Dođu. Više volimo dati toj djeci da imaju, nego mi”, dodaje Mirsad Hasanović.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u BiH živi oko 25 000 Roma. Međutim, prema Posebnom izvještaj o položaju Roma Institucije Ombudsmena za ljudska prava i Misije OESS-a , taj broj je duplo veći. Ali jedno je sigurno. Romi žive na rubu egzistencije i ljudskog dostojanstva.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad