Svaka velika kiša isti problem sa istim rijekama u istim naseljima. Sa svakom velikom poplavom iste priče o uloženim milionima u odbranu, ali i o milionima koji samo čekaju da budu uloženi. Uvijek ista šteta zbog uvijek istih, neispunjenih obećanja.

S jedne strane nabujale rijeke neuslišen vapaj za spas mosta, žile kucavice za Kulen Vakuf.

“Ugrožen je od prije par dana i znam da su predstavnici civilne zaštite tražili da se ukloni ispod konstrukcije mosta drveće koje je donijelo, međutim nije bilo, mi uvijek čekamo zadnji čas”, neuslišen je vapaj stanovništva.

Sa druge strane rijeke, ali i državne granice dokaz da se može biti na raspolaganju građanima, ne bi li se bar improvizovanim nasipima pokušala maksimalno ublažiti šteta.

Ali ovaj primjer iz Hrvatske je svakako daleko za ugrožene građane u Bosni i Hercegovini pa su se oni, u oba entiteta nastojali spasavati sami, kako su znali i umjeli, a iskustva im svakako ne manjka. Gorka istina je da mnogi od poplavljenih uvijek iznova imaju isti problem, jer čekaju rješenje.

“Ne radi se ništa na tom polju kako treba. Oni malo kao krenu čistiti Miloševicu korito i to je to. A pare uzmu”, navela je Radenka Mrđa iz naselja Vrbice.

Građani prijedorskih naselja Vrbice i Topolik u posljednjih pola godine dva puta su plavljenji. Nakon oba obevaćano im je da će korito po njih opasne Miloševice biti uređeno, ali nije. Velike novce za odbranu Prijedora prije otprilike godinu ipo najavljivao je i Milorad Dodik.

“Ja ovdje sada sa svojim saradnicima u naredne dvije godine, projekt, odobrili smo 15 miliona, 15 jel? – 15. – 15 miliona maraka da se riješi problem, trajni problem visokih voda u Prijedoru i da nijedno naselje ne bude ugroženo”, kazao je Dodik u aprilu prošle godine.

Kada voda, usljed neispunjenih obećanja ipak dođe do grla, s njom dođu i odgovorni sa, uglavnom novim obećanjima. I tako u krug, već dvije decenije, u kojima mještani gledaju u nebo nadajući se da padavine neće dugo trajati. Gdje su obećani novci i najavljeni veliki radovi pitanje je koje odgovorni ne dočekuju s radošću.

“To pitajte gospodina Dodika, ovo je moja pres konferencija i ovdje ja odgovaram na pitanja što se tiče lično šta je grad uradio po pitanju poplava”, naveo je Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora.

Ipak, odgovornost za odbranu od poplava u Republici Srpskoj nije samo na lokalnim zajednicama, već i na Javnom preduzeću “Vode Srpske”. Tu kažu da je u vodozaštitu od 2010. do danas uloženo oko 250 miliona maraka. Najviše sredstava za zaštitu od najvećih rijeka.

“Mjere zaštite od poplava rade se prema prioritetu u odnosu na potencijalne razmjere štete na
branjenom području, iako je do sada rađeno mnogo toga na zaštiti od poplava širom Republike Srpske, svakako da i dalje postoje brojne kritične lokacije”, rekao je Saša Mirić, portparol Voda Srpske.

Koje će biti rješenje kada za njih bude novca.

U Planu odbrane od poplava za tekuću godinu koji je usvojila Vlada Republike Srpske stoji da su adekvatno od velikih poplavnih voda zaštićena područja uz rijeku Savu, dok na njenim pritokama adekvatne zaštite nema ili do kraja nije završena, osim u urbanim područjima. Iz toga se izvlači zaključak da adekvatne zaštite nema ni na pritokama Une i Sane koje su prethodnog vikenda uglavnom pravile probleme građanima.

Pitanje je da li je uoči prošlog vikenda funkcionisao i sistem uzbunjivanja na potencijalno plavnim područjima. Osim Hidrometeorološkog zavoda građane uoči 10. decembra niko nije upozorio na dolazeću opasnost. Osam godina od katastrofalnih poplava na području Doboja, između ostalog i zbog tog propusta, podignuta je optužnica protiv bivšeg gradonačelnika Obrena Petrovića. Pitanja je kakav će njen efekat biti, i hoće li iko sada upitati za moguću odgovornost.