Iz Sarajeva je danas ponovo poslata snažna poruka svijetu. Povodom Međunarodnog dana solidarnosti s Palestinom, održan je Skup solidarnosti - Umjetnička intifada, protestno-umjetničkog karaktera.

Danas se okupila neformalna grupa ljudi, koja se i prethodnih dana svakog utorka u 19 sati okupljala, pridruživali su im se i prolaznici, a gdje su sat vremena čitali imena 17.000 ubijene djece Gaze, dok su neki od njih samo držali transparente i šutili.

U okviru zanimljivog programa, i grupa novinara BiH, iskazala je i danas svoju podršku i solidarnost s kolegama iz Gaze. Cilj je bio poslati poruku solidarnosti kolegama u Palestini i Libanu, ali i protest protiv ubijanja novinara u ove dvije zemlje, sa jasnim – Stop ubijanju novinara!

Posjetitelji su imali priliku podržati i humanitarni bazar, čija će prikupljena novčana sredstva biti usmjerena za kupovinu šatora za kamp Jabalia u Gazi. Upriličeno je nekoliko umjetničkih nastupa, tačaka, te nekoliko istupa ljudi koji su govorili u ime umjetnika BiH, ali i u ime novinara.

Dugogodišnja novinarka Edina Kamenica na ovom skupu zastupala je glas novinara. U svom govoru posebno se osvrnula na ratna izvještavanja u našoj državi.

“Evo nas u neposrednoj blizini tzv. Snajperske aleje, jedne od najsmrtonosnijih ulica ratnog Sarajeva. Prošlo je tačno 30 godina i 22 dana od onog 18. novembra ‘94. kada je nedaleko odavde, na stazi između Zemaljskog muzeja i Filozofskog fakulteta, snajperskim hicem vojnika VRS sa Grbavice ubijen sedmogodišnji Nermin Divović. Metak je prvo pogodio njegovu trudnu majku i završio u dječakovoj slijepoočnici. U opkoljenom Sarajevu je, pored Nermina, ubijeno još 1600 djece”, podsjetila je Kamenica, na ove teške dane, te nastavila emotivno:

“Gotovo ni minut prije nego što će se čuti pucanj, vraćajući se s posla, mimoišla sam se sa mršavom ženom koja je vodila dvoje djece. Pogled mališana, koji će samo tren kasnije biti mrtav, nikad nisam zaboravila. Dakle, ubica je vjerovatno imao i mene na nišanu, ali je pucao, iako je bilo proglašeno primirje, u naredne prolaznike”.

Najmanje oko 150 novinara na prostoru ex Jugoslavije, koji su na ovaj ili onaj način ubijeni u ratnoj kataklizmi, istaknula je Kamenica, nisu bili njene sreće.

“Utoliko prije mi, novinari, koji smo preživjeli agresiju na BiH i koji jako dobro znamo šta je rat, kao i, naravno, drugi novinari, svi mi s puno strijepnje i nespokojstva svjedočimo genocidu kojeg Izrael vrši nad palestinskim narodom u Gazi, uz neskrivenu podršku SAD i šutnju arapskog svijeta i mnogih evropskih država. U tom genocidu je samo djece ubijeno više od 17.000. Beskrajno se stoga divimo tamošnjim medijskim radnicima na njihovom hrabrom istrajavanju da razbiju imperijalističko-cionističke bedeme, te da otkriju svijetu šta se iza njih stvarno dešava. Ta cijena je dosad bila 190 njihovih života, mnoga teška ranjavanja, izgubljene porodice.Uprkos tome što su često i sami meta, što ih mnogi svjetski mediji ignorišu, novinari Gaze ne odustaju od osnovnih principa novinarstva. Oni i umirući brane pravo javnosti na informaciju i to od onih koji se na najvišim govornicama svijeta zaklinju tim principima”, naglasila je Kamenica.

Na kraju je poslala snažnu poruku za sve, novinare, poštovane kolegice i kolege iz Gaze i iz Libana: “U prljavom ratu za teritoriju, za prirodna i historijska dobra, za istrebljenje cijelog jednog naroda, u ratu u kojem je,čini se, pogažena sva humanost Planete, vaša dirljiva posvećenost Čovjeku zarobila je srca miliona ljudi, pa i naša. A svim moćnicima od Zapada do Istoka, i našima naravno, poručujemo: ‘ne ubijajte novinare! Bez svakog od njih, bilo u Gazi, Libanu ili Ukrajini, svjetlost je manja. Ne ubijajte nikoga! Ne rušite, gradite! Kada jednom ipak sjednete na optuženičku klupu, a sješćete, i vama će tada biti lakše”.

I novinarka Arijana Saračević-Helać u izjavi za N1 je kazala da novinari u Gazi moraju znati da nisu sami.

“Imamo obavezu da smo uvijek sa njima. Ratna sam reporterka, znam kako se osjećaju i jednostavno ovo je jedini način da im šaljemo poruku, jer drugačije im ne možemo pomoći”, poručila je Saračević-Helać.

Okupljenima se u ime ljekarske zajednice BiH obratio dr. Jusuf Hadžir, ljekar palestinskog porijekla koji je od 1992. vodio Ratnu bolnicu Dobrinja, a na skupu se, pored drugih, obratila i glumica Emina Muftić.

Hiljade ljudi marširalo je dan za Palestinu, tražeći okončanje izraelskog genocida u Gazi. U Mexicu, New Yorku, Vancuveru, Marocu, Londonu i brojnim gradovima širom svijeta.

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1