Uvodničar na sesiji Nezavisne asocijacije intelektualaca “Krug 99” danas je bio Siniša Malešević s Unicersity Ceollegea iz Dablina, koji je govoreći o temi “Ratovi, nasilje i ideologije: Balkan od XIX stoljeća do danas”, dao pregled transformacije nasilja, pogotovo ratova, kao i njihov odnos s ideološkim diskursima od XIX stoljeća do danas.

Malešević naglašava da je Balkan od devedesetih godina postao sinonim za intenzivno nasilje, agresivni nacionalizam, područje s poznatim sinonimima “bure baruta”, “balkanizacija” , “drevna mržnja”, a pozajmljenim iz druge polovine XIX i s početka XX stoljeća, korišćenim i u balkanskim ratovima, naročito drugom.

Od 1945. do 1990. godine, ti termini nisu korišćeni, pa je zanimljivo vidjeti, po Maleševićevim riječima, zašto i kad se pojavljuju koncepcije i percepcije Balkana na taj način.

Ustvari, nasilje je bilo vrlo sporadično do XX stoljeća; pojavljivalo se u određenim povijesnim epizodama, ali niskog intenziteta. Slično je bilo i s ideologijama – na Balkanu nema većih ideoloških diskursa, modernih ideologija kao liberalizma, socijalizma, konzervatizma, nacionalizma, sve do kraja XIX i početka XX stoljeća, kao velikih fenomena.

“Znači, dugotrajno nasilje, veliki ratovi i veliki ideološki projekti su uglavnom fenomen XX stoleća. Znači, zanimljivo je gledati tu transformaciju – zašto, kad i zbog čega se to događa”, riječi su Siniše Maleševića.

Pogledaju li se ratovi Balkana XIX stoljeća, to je uglavnom devet konflikata i buna, a od njih, samo jedan bio veliki  – grčki rat za nezavisnost (1821-1829.), dok su svi ostali konflikti bili mali i prilično sporadični, s malim brojem žrtava.

Bilo je to vrijeme prilično nerazvijenih društava, slabe i neprofesionalne vojne organizacije, infrastrukture, pa modernizacija kreće tek uspostavljanjem državnih struktura krajem XIX stoljeća po cijelom Balkanu, s naglaskom na intenzivnoj a vrlo neujednačenoj, asimetričnoj modernizaciji s fokusom na vojsku, policiju, državni aparat, te uz zanemarivanje svega ostalog bitnog.

“Tako da, zanimljivo, u XX stoljeću imamo velike ratove s velikim brojem žrtava, otprlike osam velikih ratova koji počinju s balkanskim. Dešava se masovna mobilizacija, masovna ideologizacija, vezano s intenzivnim razvojem država koje su sve centralizirane ili to nastoje biti, s puno većim birokratkim aparatima. Državni aparat raste intenzivno. Primjerice, Srbija je 1837. godine imala samo 492 ljudi u državnom aparatu, administratora, a do početka XX stoljeća, skoro četvrtina beogradskih domaćinstava su administratori i njihove porodice. Slično je bilo i u ostalim novostvorenim državama na Balkanu. Znači, stvaraju se masovni državni aparati koji su preduvjet za formiranje velikih vojski i policijskih struktura. Ogroman novac se troši na vojne budžete i stvaraju velike vosjke, a posljedice su dobrim dijelom ratovi od XX stoljeća. Vojske i ratni veterani su privilegovane društve kategorije i militaristički aparat balkanskih društava je veliki”, rekao je Siniša Malešević.

Jedan od uzroka/posljedica izražene krvavosti ratova devedesetih godina je postojanje ogromnog naoružanja ostalog od Jugoslovenske narodne armije, korišćenog uglavnom protiv civila u ratovima u Hrvatskoj i Bosni I Hercegovini, napominje on.

U XXI vijeku, birokratski aparat se nastavlja, i dalje je glomazan i neučinkovit, korumpiran, klijentistički. Primjerice, javni sektor u Srbiji ima oko 600.000 zaposlenih u administraciji, u Hrvatskoj oko 400.000. Riječ je o izrazito centraliziranim državama; sve države na Balkanu, osim Bosne i Hercegovine, izrazito su centralizirane, s prilično velikim policijskim aparatom.

“Dakle, na neki način vidimo da taj državni aparat koji je bio preduvjet za ratove i nasilje i dalje raste te je glomazan po cijelom Balkanu”, Maleševićeve su riječi.

Govoreći o ideologiji kao važnom preduvjetu dinamike rata i nasilja, on ponavlja da su moderne idelogojie poput konzervatizma, liberalizma, nacionalizma, nastale uglavnom u XIX stoljeću, ali se na Balkanu razvijaju tek u narednom stoljeću.

Balkanska društva su mahom nastala na imperijalnim strukturama, raspadom Austrougarske i Otomanske imperije, gdje su religijski identiteti bili jači nego ideološki, pa se može reći da su nacionalne ideologije u ovom dijelu svijeta bile prilično nerazvijene sve do XX stoljeća, naveo je između ostalog uvodničar na sesiji Kruga 99.